Savršenstvo
Još samo da
stavim cvijeće u vazu i to je to! Sve blista! Stol je upravo savršeno
postavljen! Upravo onako kako volim! Za svaki se slučaj još jednom okrećem oko
sebe, pregledavam pažljivim pogledom sve: nisam li možda nešto propustila?
Nisam! Sve je savršeno! Baš kao i Rajko, koji treba stići za sat vremena. Za to
ću se vrijeme okupati: želim izgledati savršeno večeras. Rođendan mi je:
dvadeset i šesti! U slijedeću godinu svoga života zajedno sa Rajkom! Nadam se!
Istog trena kad sam ga upoznala, snažno me privukao! Osjetila sam magnet u
grudima koji me vukao ka njemu i željela sam nasloniti glavu na njegova prsa i
da mi on položi ruku na kosu.
Tri smo puta
izašli zajedno na večeru: ništa nije pokušao, ništa nije predložio! Zar me ne
želi? Moram priznati da ga ja želim! Savršen je muškarac mojih snova! Jedina mu
je mana pušenje. Neprestano mu je cigareta u ruci i to me živcira! Prosipa
pepeo oko sebe: prljava navika! Već sam nekoliko puta otvorila usta da mu to
kažem, ali...ne znam zašto, nisam ništa rekla i ta me moja reakcija iznenadila.
Možda se ni ne bi naljutio, kad bih mu nešto rekla o cigareti...bolje ne!
Da, sve je OK
i mirno mogu u kadu: sve je spremno za njega, odlazim u kadu, pustiti ću laganu
glazbu, upaliti mirisne svijeće i misliti o njemu, o svojoj sreći, o...
Dok se
namačem i uživam, misli mi plove u prošlost, ne tako davnu…
…Nešto u meni
traži perfekciju: nisam bila toga svjesna dugo vremena, ali sve što bih radila,
radila bi savršeno! Ili bi barem nastojala da to bude savršeno! Zar ima smisla
drugačije raditi?
Ta mi se
sklonost ka perfekciji pojavila vrlo
rano: kao mala djevojčica dotjerivala sam svoje lutke koje su uvijek blistale u
čitavoj svojoj ljepoti. Kad sam odbacila lutke, druge su stvari došle na red:
sve što bi radila, radila bi savršeno. Ne podnosim nemarnost, ni kod sebe, a ni
kod drugih. Neki me zbog toga vole i hvale. A neki me i mrze zbog istog
razloga. Ne obraćam pažnju na njih, na ove druge: ponosim se svojom pedantnošću
koju hvale moji šefovi iz ureda, i koji
mi proriču meteorski uspjeh u karijeri.
Ali nije bilo
sve baš bajno. Moja mi je sklonost ka perfekciji svela krug poznanstva i
prijatelja na vrlo mali broj. Teško je biti prijatelj sa nekim, koji će te
stalno ispravljati, korigirati tvoje ponašanje, mišljenje, pa čak i raspored
pokućstva. Svjesna sam toga, nisam glupa, ali je to jače od mene i naprosto se
ne mogu suzdržati i prikriti tu svoju karakternu crtu. Jednog sam
"prijatelja" izgubila, kad sam ga posjetila u njegovom stanu, gdje
smo trebali provesti vikend, vruć,
prepun seksa: samo je nebo znalo da mi je seks i te kako bio potreban.
Pretrpana poslom i tjerana svojom ludom pedanterijom, nisam se poševila preko
tri mjeseca i bila sam na rubu eksplozije. Istog trena kad smo ušli u njegov
stan, primijetila sam da slika visi malo
nakrivljena i ne sluteći kakvu ću buru izazvati, dok sam prilazila slici, namjeravajući je postaviti u pravilni
položaj, rekla sam preko ramena:
- Nakrivljena
je! Kako to možeš podnijeti!
Moj me
nesuđeni partner nakon tih riječi naprosto izgurao iz stana, zaključao se i
ostavio me samu u hodniku, na trećem katu. Dok sam zbunjeno stajala u hodniku,
sama, napuštena i sa praznim vikendom ispred sebe, ja, Mia, lijepa i poželjna
mlada žena, odjednom pomislim da možda i
nisam baš toliko uspješna! Imam dvadeset i pet godina, dobro plaćeni posao u
odvjetničkom uredu, utjecajne poznanike...i sama sam! Ne treba mi muž, nisam
prokleta malograđanka, ali bilo bi lijepo imati nekoga sa kime bi provela
vikend! Nekoga tko bi se sjetio kad mi je rođendan. Ili jednostavno nekog da me
poševi, umiri mi uzdrhtalo tijelo.
Dok sam
hodala u kasnim večernjim satima prema svom stanu, gdje ću provesti još jedan
osamljeni vikend, po prvi sam se put pitala, je li put kojim koračam kroz
život, ispravan put? Nikada prije nisam sumnjala u to.
Dvojba nije
postojala što se tiče posla: moja je velika pedanterija veliki plus! Svi me
naprosto obožavaju zbog toga! Kad žele nekog posebnog klijenta naročito
zadovoljiti, da bi i dalje uspješno surađivao sa našim uredom, uvijek bi ja
bila ta, koja bi preuzimala delikatni zadatak. Volim to, moram priznati.
Ponosim se time. I klijenti mog odvjetničkog ureda me vole i pokazuju mi to bez
ustručavanja, a mnogi su me pokušali i zavesti. Ali nikada ne miješam posao sa zabavom, pa su ti
pokušaji uvijek neslavno, uz smijeh, jer ne želim ih uvrijediti, propadali.
Posao je
postao moj život. Shvaćam: nemam prijatelja, sama sam: poznajem samo ljude sa
kojima komuniciram poslovno. Drugi ne postoje u mom životu! Zašto? Je li
krivica u meni? Ako se o krivnji uopće može govoriti.
Prije dva
mjeseca primili smo novog člana u našu tvrtku, koja se polako razvija,
napreduje. Pojavio se Rajko, visok, plavokos, orlovskog nosa i plavih očiju.
Natjerao me svojom prisutnošću da se osjećam poput balavice! Nekoliko sam puta
uhvatila samu sebe, kako, umjesto da se usredotočim na posao, promatram Rajka.
Jednom sam otišla kući, a da nisam pospremila stol. Nečuveno!
Zvono na
vratima mi prekida sanjarenje i panično ustajem u kadi, voda se slijeva sa
mene. Tko li je to? Za Rajka je još rano: dogovorili smo se za sedam, a sad je
točno šest i petnaest. Sigurno neka glupa susjeda, kojoj treba šećer ili neka
druga slična glupost.
Ogrćem se
bijelim frotirskim ogrtačem i pazeći kuda hodam, dolazim do ulaznih vrata i
otvaram ih.
- Sretan
rođendan! - viče Rajko, onako visok naginje se prema meni i ljubi me. U jednoj
ruci mu boca, u drugoj neizbježna cigareta.
Skamenjena
sam! Još se nisam ni okupala, kosa mi je nikakva ili svakakva, nemam maskaru,
nemam ništa na sebi, gola sam, razotkrivena, a on...on mirno ulaz u dnevnu
sobu, sa cigarete mu, naravno pada pepeo na moj skupocjeni sag i odobravajući
gleda postavljeni stol.
- Lijepo! -
kaže odobravajući. - Vidim da si se potrudila.
- Ali -
promucam konačno - strašno si uranio! Trebao si...
- Znam što
sam trebao - kaže on čvrsto me gledajući u oči. - Namjerno sam ovo učinio,
priznajem. Nisam mogao više izdržati bez tebe! Nije vrag da se ljutiš?
Osluškujem
samu sebe. I počinjem se smijati. Ne ljutim se! I ne smeta mi što nisam
dotjerana! Ne smeta mi što Rajko prosipa pepeo po mom dragom sagu! Ništa od
toga nije važno! Jedino je važno da je Rajko ovdje, pored mene, sa mnom. Grabim
ga za ruku i vodim u spavaću sobu: ima svojih prednosti, kad se netko ne
pridržava dogovora i ne poštuje vrijeme.
Copyright © 2005. by misko-nearh - zabranjeno
korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.