Događaj
Plan mu je
bio jednostavan: ući, zaprijetiti, opljačkati, nestati! Bez nekih mudrolija,
jednostavno, efektivno i, što je najvažnije, brzo.
Crni je samog
sebe ubjeđivao prije spavanja u lakoću pothvata.
Umjesto neke tajanstvene i nerazumljive mantre, on
bi, skvrčen u krevetu ispod dvije deke, noći su počele bivati hladne, ponavljao
u sebi, čvrsto žmireći: ući, zgrabiti, nestati! Odlučio je više ne trpjeti
neimaštinu! Jebeš moralne zakone! Od njih nema ništa! Imaju li morala ovi koji
su se obogatili opljačkavši nam zemlju? Nitko od njih nema morala! Čitavo je
društvo amoralno! Svi pljačkaju: podesili su zakone prema sebi, da sebi omoguće
pljačkanje bijednika! Pobacali su ljude na ulicu, a oni razgrabili ono što su
izbačeni godinama stvarali. Uživaju u plodovima tuđeg rada! I sad da mu oni
govore što je pravedno, a što ne? Malo morgen!
Zagrabiti će i on, poslužiti se, na isti način na koji su se i oni poslužili,
jer nema razlike! Pljačka je pljačka! Mogu oni to nazvati privatizacijom milijardu
puta, ali ostaje činjenica da su masu ljudi zajebali time, ali nisu sebe: obezbijedili su sebe vrlo dobro i to sa onim što nazivaju
propalim samoupravljanjem! To propalo samoupravljanje ih bezmjerno obogatilo, a
njega su, Crnog, i njemu slične, bacili na koljena, ostavili bez ponosa! Sad će
se on ponovo uspraviti: opljačkati će tu poslovnicu banke, poslužiti će se i
uzeti, a sve ostalo ga se ne tiče! Odbija živjeti na dnu! Dosta mu je toga!
Dosta preživljavanja! Uzima stvari u svoje ruke! Sutra! Sutra, nešto prije
sedam navečer, tik pred zatvaranjem, uletjeti će, zagrabiti i nestati!
San ga polako
obuzme i donese smirenje njegovoj uzburkanoj duši.
Lana se
pogleda pažljivo u velikom ogledalu, mrzeći ono što vidi: mršavo tijelo, veliki
podočnjaci, crne oči grozničavo sjaje, usne ispucale! Osjeća da nestaje, da
umire, nije to više ona razdragana djevojka od sedamnaest godina, koja veselo
ide iz provoda u provod, uveseljavajući svojom prisutnošću čitavo društvo.
Odjeću je pobacala na pod spavaće sobe, potpuno je gola i okreće se ispred
ogledala. Gleda trbuh i ne primjećuje ništa, ali osjeća plod u svojoj utrobi,
raste, ona to zna i to je razapinje.
Kad je rekla
Darku, sa kojim je začela novi život u jednoj ludoj noći prepunoj jeftinog
crnog vina, on joj okrenuo leđa, procijedivši kroz zube kako je to njena stvar,
kako je mislio da je pametnija i zna se čuvati, kako ni u snu nije pomislio da
je toliko velika glupača!
Streslo ju je
njegovo vrijeđanje, zaboljela ju je i najtanja žilica tijela: voljela je tog
bijednika, jedno ga je vrijeme iskreno voljela i drage mu se volje podala. A
on? I nekontrolirani je bijes obuzme i odluči se na osvetu! Silu svi razumiju,
zar ne? Vidi to posvuda oko sebe! Tko je jači grabi, nameće svoju volju!
Odluči iznenada:
zadati će mu udarac u stomak, tamo gdje je i on nju povrijedio! Utjerati će mu
u želudac dugo i hladno sječivo, sutra navečer, u sedam, kad se čitava škvadra ima naći na pijanki u parku.
Donijevši
odluku, Lana se, onako gola, uvuče u krevet i neobjašnjivo smirena, odmah usne.
Večer je
tmurna, teški se oblaci bremeniti snijegom, nadvili nad gradom, nisko vise,
preteći da prospu svoj sadržaj na krovove, ulice, ljude, da bjelinom prkose
nadolazećoj noći, hladnoj, tamnoj.
Grmi, tu i
tamo. potmulo, poput režanja se čuje. Rijetko i ne glasno, pa su mnogi taj
neobični zvuk skloni pripisati saobraćaju. Ali nije saobraćaj, nebo se
oglašava.
Deset je
minuta do sedam. Crni stoji ispred poslovnice banke, zavukao se u mrak, iz
džepova izvlači kapu, kojom će prikriti lice i pištolj, koji je iznenađujuće
lako nabavio preko jedno bivšeg ratnika, koji je svoju nesnalažljivost u miru
utapao u svakodnevnom opijanju. Navuče kapu duboko na oči, još dublje uzdahne,
pa odlučno položi ruku na kvaku vratiju i...
Svi stoje u
parku, u krug oko klupe na kojoj su poslagane boce vina i limenke piva. Svi su
tu, samo Darko nije i Lana ne zna što osjeća zbog toga: olakšanje ili žaljenje
zbog propuštene prilike. U velikoj platnenoj torbi, koju nosi preko ramena i
zbog čega joj je lijevo rame primjetno uzdignutije od
desnog, ima nož, obični, kuhinjski, ali dugačkog sječiva. Mirno leži između
ostalih njenih sitnica, od kojih se nikad ne odvaja: ogledala, ruža, cigareta,
upaljača, papirnatih maramica...i još mali milijun potrebnih i nepotrebnih
stvarčica.
Odjednom ga
ugleda: Darko žuri, gotovo trči prema društvu, nasmijan, vedar, fućka se njemu
što ona pati i ne znajući što ga čeka! Umjesto pijanke, nož!
Istog
trenutka kad Darko pristupi škvadri, Lana rukom
posegnu u svoju torbu, čvrsto zgrabi dršku noža i odlučno zakorači prema Darku,
a ruka joj se poče izvlačiti iz tamne utrobe torbe, koja je i dalje skrivala
svoju tajnu, oštru blještavu, ledenu, nemilosrdnu...
Nebo se
otvori! Silan prasak groma uzdrma čitav grad, munja zapara crno nebo, svjetlost
bljesne, zatreperi, grmljavina tutnji, tutnji silno, upozoravajući, i u tom
trenutku počne nebo prosipati bjelinu po posvemašnjem crnilu grada.
Munja
osvijetli ruku Crnog na kvaki i on naglo raširi prste, otpustivši stisak, ne
otvorivši vrata: vrata ostanu zatvorena. Crni pogleda u nebo, primijeti snijeg,
osluškuje grmljavinu, okreće leđa poslovnici banke i odlazi u noć. Predomislio
se, a ne zna zbog čega i ne shvaća stanje mira i bezbrižnosti koje ga odjednom
čitavog zahvatilo, opustilo mu misli i tijelo i nakon, dugog, dugog vremena,
ponovo uživa u smirenosti. Snaći će se nekako, odjednom je siguran: uvije
postoji izlaz. Dok bjelina pleše oko njega, polako se udaljava…
Ruka je
izvučena iz velike platnene torbe, ali ne i nož dugačkog sječiva: ostao je
mirovati zatrpan bezbrojnim sitnicama. Dok munja obasjava Darkovo lice; Lana
shvaća da je on samo neodgovorni dječak i ne ljuti se više na njega, ne mrzi
ga. Gleda u njega i osmjehuje mu se: lice joj mirno, bez grča napetosti,
radosno…
Crno nebo nad
gradom polako prosipa bjelinu, tiho, nečujno, uljepšava lice grada. Prekriva i
sakriva…
Copyright © 2005. by misko-nearh - zabranjeno
korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.