Neodgovoran
Gledajući
prazne tanjure na stolu, sit i zadovoljan i sa čašom crnog vina u ruci, kojeg
je bocu on donio, Majk, kome je pravo ime bilo Mihovil, pomisli kako sada
sigurno dolazi gadnih pet minuta: Jasmina će sad sigurno potegnuti svoju omiljenu
temu, vječnu temu; njegovu neodgovornost prema životu! I prema njoj, naravno.
Zbog toga i sve te priče, shvaćao je on to vrlo dobro i već se nekoliko puta
ozbiljno pripremao podviti rep i nestati na svom motoru brzinom munje iz
Jasminkinog života.
Ali ga je
njena ljepota silno privlačila i nije u sebi nalazio snage za prekid. Gledajući
je, kako jurca oko stola, sakuplja posuđe i žurno ga odnosi u kuhinju, svakim
svojim pokretom pokazujući marljivost i ljubav prema redu, on shvati da će
morati promijeniti sebe, ako je želi zadržati i ta ga spoznaja uplaši.
Nije spreman na bilo kakve promjene!
U trideset i
prvoj je godini, ima dobar posao u banci, pristojno zarađuje, nema dugova, stan
je njegovo vlasništvo, naslijedio ga od roditelja, koji su na žalost umrli
prije dvije godine jedno za drugim: ima sve što mu je potrebno i želio bi da
takvo stanje vječno potraje! Zar je to grijeh?
- Daj, sjedni
- reče joj. - Pa ne moraš baš odmah sve počiistiti, zar ne?
- Deni dolazi
za pola sata - podsjeti ga ona, uzimajući posljednje tanjure sa stola i
sklanjajući ih.
Deni,
vragolasti sedmogodišnjak, prvašić, njen sin i jedino njeno veliko
zadovoljstvo, mislio je Majk, pomalo ljubomorno i pomalo prezirući sebe zbog
takvih misli. Deni, Jasminkin živi podsjetnik na prvu ljubav, gorku ljubav,
poraznu ljubav, koja nije bila ljubav: Denijev otac napustio je istog časa kad
mu je rekla da je trudna i nestao iz grada, ostavivši sedamnaestogodišnju
naivku nemilosrdno i ne okrećući se. Sad je ta nekadašnja naivka zrela dvadeset
i petogodišnja žena sa pečatom sumnje na duši. Muškarci su opasnost, kao da joj
piše na čelu, vidi to Majk dobro i zbog toga mu je još i draža. Ako je to ikako
moguće. Ne želi je povrijediti, ali ne želi se ni odricati svog zadovoljstva.
Sve su
njegove ljubavi bile kratkotrajne, munjevite: još se nisu dobro ni razmahale
krilima zadovoljstva, a već su naprasno prekidale let u dvoje i Majk se vraćao
samoći. I svom motoru! Disao je za svoju "Jamahicu-jahačicu" kako je
zvao snažan stroj i zbog čega mu se Jasmina često podrugivala, bez zlobe,
naravno, peckajući ga i uživajući u peckanju.
- Tebi nije
potrebna žena - jednom mu je prilikom rekla, dok su izlazili iz kina, gdje su
gledali "Goli u sedlu", kultni film, naravno, na Majkovo inzistiranje.
- Imaš svoju motorčinu, koja te je sasvim okkupirala! Nemaš vremena za ženu!
Stalno si na motoru! Ispunjava te bolje od bilo čega i čini sretnim.
Uvrijedio se
te večeri. Primijetila je to i tu je večer, kod nje u stanu, bila izuzetno
nježna i zaboravio je na povrijeđenost u obilju uživanja. Nikad nije došla kod
njega u stan: uporno i bezrazložno, kako se njemu činilo, odbijala je to.
- Imam sina -
rekla mu jednom prilikom.- Ne želim da mu govore kako mu se mama smuca po
muškim stanovima.
Nije se prepirao. Čemu? Protiv predrasuda se
teško boriti. I često uzaludno!
Da stvar bude
još čudnija, nikad nije ni prenoćio kod nje: morao je ustajati iz toplog
kreveta prepunog zadovoljstva i odlaziti u noć.
- Ne želim da
te Deni ujutro zatekne ovdje - odgovorila mu je, na njegovo navaljivanje. -
Hoću da zna, kako je ovaj stan njegov i moj! I ničiji više!
- Glupost! -
odbrusio je Majk ne izdržavši.
- Možda -
odvratila je, stegnula usnice u ravnu i ružnu crtu. - Ali je tako i tako će
biti.
- Odlutao si
- reče mu Jasmina, sjedajući nasuprot njega i položivši dlan na njegovu ruku. -
Da mi je samo znati o čemu si razmišljao.
- Ah -
odvrati on, primjećujući da se presvukla u traperice i crvenu maju. Zaštitna
odjeća. - O nama, razmišljao sam o nama, naravno.
- Baš! -
Nasmije se zabacujući glavu, što se njemu jako dopadalo. - Prije će biti da si
razmišljao o tome, kako ćeš sutra, kao i svake subote, jurcati sa svojim
motoristima i dizati nepotrebno silnu buku!
Majk se
nasmiješi: evo je opet! Tko bi rekao da je ta ista žena, sad sapeta trapericama
i besprijekorno začešljane kose, bez šminke, nasmijanih očiju, da je to ista
žena koja je ovo isto poslijepodne ječala u njegovom zagrljaju, vrištala
okupana zadovoljstvom. A sada izigrava nedostižnu!
Pruži ruku prema njenom licu, želeći je pomilovati i
upravo u tom trenutku odjekne zvonce.
- Tko je sad?
- iznenadi se Jasmina. - Nikoga ne očekujem,, a Deni ne zvoni na taj način.
Ustane i
izađe iz dnevne sobe, ostavljajući Majka samog, mislima već u sutrašnjem danu:
ima dogovoreno sa ljubiteljima motora sastanak rano ujutro. Odvesti će se...
Krik je
Jasminkin bio toliko neočekivan, oštar i glasan, da Majk poskoči, obori
stolicu, prospe čašu i jurne u hodnik, prema kriku, prema njoj, prema voljenoj,
što mu je odjednom postalo kristalno jasno.
Noseći pod
miškom umotan dar za Denija, Majk uđe u bolnicu, popne se na treći kat, na
odjel traume, pa dugačkim hodnikom brzim koracima došeta do posljednje sobe, uđe
i na krevetu do prozora ugleda Denija: leži na leđima, obje mu noge podignute,
obje u gipsu, lice izgrebeno, crveno i naduto.
- Boli? -
upita namignuvši i pružajući mu poklon: knjiga i nekoliko čokolada. - Što
misliš, kome je teže: tebi ili automobilu kojeg si udario?
Deni se
zacereka, a oči mu vragolasto zasiju, uživajući u dosjetki.
- Bolje,
dobro je - odgovori umjesto Denija Jasmina. - Noć je proveo mirno, spavajući.
- A jesi li
ti spavala?
- Vrlo malo i
vrlo slabo - prizna ona.
- Ovo je za
tebe - reče joj Majk, pružajući joj duguljastu omotnicu.
- Što je to?
- Otvori i
pogledaj.
Papir je
šuštao u njenim rukama: svo troje su gledali u njega. Jasmina izvuče ček iz
omotnice, pogleda brojku i zaprepasti se.
- Što je ovo?
- upita u čudu.
- To je dokaz
da sam prodao "Jamahicu-jahačicu" - reče Majk, gledajući je i
vrebajući njenu reakciju.
Odvratila je
pogled od njega, okrenula glavu i na taj način sakrila lice od njegovog
ljubopitljivog pogleda. Ali ne i od Denijevog, koji reče:
- Mama, zašto
plačeš?
- Sretna sam,
sine - odgovori ona kroz smiješak i jecaj i brišući suze. - Upravo sam primila
dugo očekivanu poruku.
- Kakvu
poruku?
- Poruku da
je netko izabrao odgovorno ponašanje, umjesto neodgovornog.
I preko
malog, u gips umotano ležećeg sinovljevog tijela, pruži ruku prema Majku.
Njihove se ruke sretnu točno iznad dječaka, iznad njegovog trbuha, prsti se
dotaknu i odmah zatim isprepletu u čvrsti i topli stisak.
Copyright © 2005. by misko-nearh - zabranjeno
korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.