Zajednička
večer
Večer se
polako i kradomice počela pretvarati u noć: Ivan postao napetiji, pogled mu
hladno uperen u Snježanu, koja i dalje mirno sjedi za svojim laptopom i nešto
radi na njemu, sva udubljena u svoj važni posao i ne obraćajući pažnju na
glasnu televiziju i nemirno komešanje supruga. Ova se slika ponavlja već gotovo
tri mjeseca i Ivan postaje sve nervozniji. Od kad je napredovala u tvrtki za
posredovanje pri kupovanju nekretnina, Snježana se promijenila: zanima je samo
posao, ima dojam da ga je sasvim i potpuno isključila iz svog života!
- Uskoro će
jedanaest - reče Ivan, puštajući probni balon.
- Oh! -
javlja se Snježana, ali ne podiže pogled sa laptopa koji čarobno blješti. - Još
samo malo i gotova sam za večeras.
- Meni je
dosta! - Ivan ustaje i gleda u nju: ona je i dalje fokusirana na laptop. - Idem
u krevet.
Dok umorno
odlazi prema spavaćoj sobi, razmišlja o, kako mu se sada čini, dalekim danima,
kad ga je Snježana salijetala, mameći ga i zavodeći, pripremajući ga na
trenutak nježnosti. Svake večeri. Postao je to poseban ritual, njemu jako drag,
poznat, gotovo uvijek isti, ali možda baš i zbog toga toliko drag! Predvidljiva
i prijatna nježnost.
A onda Snježana
dobije to glupo unaprjeđenje, nekoliko svojih klijenata, malo više
samoodlučivanja u poslu i zaboravi na njega, zaboravi na ljubav. Zaboravi na
njegove potrebe, njegove želje! Kad su zadnji put vodili ljubav? Skidajući
košulju stojeći pored kreveta, Ivan se namršti pri pokušaju sjetiti se tog
dana: uzalud, nije mu dolazilo u sjećanje! U preponama je osjećao napetost,
postaje razdražljiv: okolina mu je to primijetila, primijetili su svi, samo ona
koja bi to morala prva primijetiti nije ništa primijetila! Ravnodušnost? Ili
nemar?
Brak!
Zajednički život! Kakav zajednički život? Razvuče lice u kiselu grimasu, dok je
ljutnja u njemu rasla, podgrijavala bijes. Preko dana se ne viđaju, svatko je
na svom poslu: navečer ona bulji u laptop, a on se dosađuje uz glupu televiziju
dok seksualna želja raste, raste, raste, kida mu tijelo od napetosti, ali neka
bude prokleta, neće se on poniziti i moljakati je za ono što mu je nekad svaku
večer sama nudila! Snaći će se: u pravim je muškaračkim godina i još uvijek privlačan
mnogim ženama. Recimo ona mala smeđokosa iz ...
Ivan se uvuče
u krevet, udobno namjesti i upravo u trenutku kad ispruži ruku namjeravajući
ugasiti malu noćnu svjetiljku, u sobu uđe Snježana, u pidžami, zakopčana do
grla, kosa začešljana unazad i čvrsto vezana, baš kao da se sprema za
ured, sa laptopom pod rukom i površno se
osmjehujući. Gleda u njega i ne vidi ga! Zabolio ga je taj trenutak, trenutak
intime koji se pretvorio u nešto posve sasvim drugo!
- Raditi ću
još malo u krevetu - obavijesti ga. - Neću dugo, ne brini.
- Ne brinem -
odgovori Ivan, okrene joj leđa i ugasi svjetiljku sa svoje strane kreveta.
Dok je
osluškivao njeno lupkanje po tastaturi, u njemu je sazrijevala odluka: već
sutra će pristupiti onoj maloj smeđokosoj, Rita se zove, sjeti se, pozvati je
na piće, a zatim...Odjednom bezbrižno miran, dozvoli mašti da ga ponese u tihi
i ugodni svijet fantazije: san ga obuzme i opusti mu tijelo.
"Copyright © 2005. misko-nearh
- zabranjeno korištenje objavljenih radoova bez pristanka autora".