Zapostavljena
Dvije su mlade žene udobno sjedile zavaljene u niskim foteljama, prekriženih
nogu, dok ih je niski, metar dugački stolić , na kome se pušila tek
skuhana kava, razdvajao poput staklene granice. Do kave se nalazio tanjur pun
kolača, domaćih kolača, djelo Natašinih ruku. Same u stanu, uživale su u miru,
koje nije razbijano dječjim povicima: Natašina su djeca bila vani, igrala se,
nesvjesna drame koja se odigrava između njihovih roditelja i prijeti razbiti
im u krhotine poznati svijet. Njihov ih svijet mašte uspješno štitio od
grubosti svijeta njihovih roditelja. Doba nevinosti.
Nataša je čitavu noć provela za štednjakom: ne mogavši zbog uzburkanih misli i
osjećaja zaspati, i u neko je doba noći, u gluho crno doba kad je praznina u
krevetu pored nje postala nepodnošljiva, ustala i pazeći da ne probudi djecu,
svu pažnju usredotočila na pripremu kolača. Bolje je i bezbolnije nego
razmišljati o svom napuklom braku. U mraku, u praznom krevetu.
Dok je
bila zabavljena tim poslom, osluškivala je svoje osjećaje i bila zbunjena onim
što je osjećala. Osjećaji su bili dvojaki i bjesomučno se sudarali u njoj,
pričinjavajući joj bol: jedan je njen dio bio zlobno radostan učinjenim, dok je
drugi žalio za tim nesmotrenim činom. Zapanjila se shvativši to. U mislima je,
dok se stanom počeo širiti pozivajući miris svježe ispečenih kolača, prevrtala
taj dvojaki osjećaj i zaključila ponovo dvojako: žao joj je što je povrijedila
Ervina, a ujedno se i raduje što mu je priuštila malo poniženja! Zaslužio je
to! Svojim ponašanjem! Ignoriranjem!
Uživala je sa Tomislavom! Uživala je sa dvadesetdvogodišnjim mladićem koji ju
je, na njeno ogromno čuđenje, počeo zavađati još u proljeće. Svakim joj
pristupom dajući do znanja da je poželjna žena, koju on jako želi. Njegovi su
pogledi vrištali od želje za njom: polako je postajala svjesna kako mu je ona
prva ljubav. Imponiralo joj je to. U početku sramežljivo, kasnije sve napadnije
i upornije, ne nailazeći na otpor, već na prešutno odobravanje, mladić je
postajao sve sigurniji u sebe. Njegov joj pogled palio kožu na njenom licu, a
njoj je beskrajno prijala ta toplina. Nije se sjećala kad ju je posljednji put
Ervin gledao na taj način. Odjednom je shvatila, kako joj taj osjećaj, to
saznanje, da je željena, jako nedostaje. Bez njega, tog osjećaja, kao da nije
potpuna osoba, žena. Ne živi punim životom, samo životari. Godilo joj je to,
saznanje da je jedan mladić želi i u početku se poigravala neiskusnim mladićem
uživajući u nadmoćnosti koju je osjećala i koja ju je opijala. Zadovoljstvo
moći. Odjednom je shvatila zašto su pojedinci spremni na sve i svašta, samo da
bi se dočepali moći. Moć je afrodizijak! Uživala je vječnoj igri zavađanja,
obilno se koristeći iskustvom: ona je bila ta koja je davala ritam. Bila je
lukava: mladić je bio uvjeren kako on vodi igru. Suptilno ga vodila,
usmjeravala i neopisivo uživala u tome. Ona je vođa! Ona vodi igru! Trajalo je
oko dva mjeseca, dok ih Ervin nije zatekao na djelu. Bila je pametna, znala je
da će se to dogoditi, moralo se jednom dogoditi. Nije se zavaravala lažući samu
sebe kako će to potrajati. Odvagnula je za i protiv: nije u to uskočila
bezglavo, ne razmišljajući. Osjećaj zanemarenosti, osjećaj da život prolazi
mimo nje, dok ona bespomoćno promatra sa strane, natjerao ju je na odluku. Želi
živjeti punim životom!
-
Objasni mi - zatraži Irena, njena prijateljica i vrati Natašu u sadašnjost - i
ne laži da te on zaveo! Starija si od njega punih šesnaest godina i znam da si
ti njega zavela! Zašto, Nataša, zašto? Sa Ervinom si od srednje škole: bila sam
uvjerena da se volite, da ste uzoran par, da možete poslužiti kao uzor drugima!
- I ja
sam to mislila, ali više nije bilo tako. Nešto se dogodilo i odjednom me
prestao primjećivati. Često sam puta primijetila da gleda na mene kao na komad
pokućstva: tu je kad ga trebaš, ali inače ne misliš na njega.
-
Klasika - promrmlja Irena i ulije još kave. - Znam da to vrijeđa, ali, zaboga,
već ste dugo zajedno, čitavu malu vječnost, ne možeš zahtijevati od Ervina da
te obožava istim intenzitetom kao nekada.
- Nisam
to ni očekivala. Nisam glupa, znaš! - Nataša otpije malo kave. - Ali ne
podnosim i ne želim podnositi da me primjećuje samo kad mu je potreban seks. Ne
ljubav, nego seks! Nisam mu više mogla služiti poput posude u koju se isprazni
i istog je časa zaboravi! Užasan je to osjećaj, vjeruj mi, kad poslije vođenja
ljubavi, umjesto nježnosti, od muža dobiješ samo čvrsto hrkanje!
- Jesi
li mu to rekla? Razgovarala sa njim?
Nataša
je šutjela, uporno gledajući u šalicu, kao da će u njoj otkriti istinu o svom
braku. Ali je Irena nije puštala da se izvuče.
- Jesi
li? - ponovi, nagnuvši se prema prijateljici.
- Samo
jednom - nevoljko odgovori Nataša. - Začudio se i odgovorio da si svašta
umišljam, da po čitave dane ne radim ništa, dok se on ubija od posla da nas
svih prehrani i nema vremena za isprazne misli.
"Klasika", pomisli Irena."Prava klasika nebrojeno puta
doživljena! Koliko parova upravo sada vodi taj isti razgovor?"
- Žališ
li za učinjenim? - ne mogavši odoljeti znatiželji zapita Irena.
Nataša
se zagonetno osmjehne, uspravi, zabaci svoju prekrasno crnu i dugu kosu, svježe
opranu, mirisavu, a na lijepom joj licu zatitra osmjeh. Osmjeh sjećanja.
Sjedeći
preko puta nje i gledajući je pažljivo, Irenu prožmu trnci ugledavši taj
zagonetni osmjeh na prijateljičinim usnama. Sasvim nepoznata Nataša! Novo lice
Nataše: poznaje li je uopće? Više nije bila sigurna.
- Ne
previše, ali malo da, žalim - reče joj Nataša i nagne se prema njoj, nastojeći
naglasiti važnost onog što će reći. - Vjeruj mi, Ervin je zaslužio to! Vratila
sam mu za sva ona zaboravljena obećanja, za sve vrste nepažnje, koja mu je
postala navika. Možda se probudi!
- Nisi
mi odgovorila - opomene je Irena. - Mladić, što ćeš sa mladićem?
-
Tomislav? - Natašine se crne obrve podignu u znak pitanja. - Što sa njim?
Poslužio je svrsi. Znam da nisam stara krpa koju treba odbaciti. On me to
naučio. Na neki mi je način vratio samopouzdanje i više nikom neću dozvoliti da
mi ga poljulja! Nikom i nikad!
"Copyright © 2005. misko-nerah
- zabranjeno korištenje objavljenih radoova bez pristanka autora".