Slom
Bila je to
ljubav na prvi pogled! Kad je prvi put ugledao Gigu, koja se još nije zvala
Giga i bila bezimena, Đo se zaljubio i nije mogao odvojiti pogled od te
crne, sitne, kovrčave loptice. Štene patuljastog šnaucera, Giga, skakutala je
bezbrižno sa svojom braćom i sestrama, nesvjesna da će joj se od današnjeg dana
promijeniti život i više nikad neće vidjeti svoju majku, braću i sestre, jer
Đo, kome je pravo ime Đordano, pokaže vlasniku na nju i odlučno reče:
- Hoću
ovoga i ni jednog drugog štenca!
Uzgajivač se
nasmije i dok se saginjao da podigne štene iz koprcavog klupka, odgovori:
- Nije
on, nego ona. Kujica je. Smeta li to?
-
Nimalo! - odlučno reče Đo. - Hoću baš nju!
Nisu se
razdvajali od tog dana, Đo i Giga, voljeli su jedno drugo odanom ljubavlju,
ljudskom i psećom, a obje su bile prave i snažne i koje su svakim danom
postajale sve veće i veće, i kad se činilo da više nikako ne mogu postati veće
i jače, ona je, ta ljubav između čovjeka i psa, narasla još više i više i
više...Širila se poput Svemira ogromnom brzinom, nabujala i sve oko sebe
grijala svojom toplinom. Gdje bi se pojavili Đo i njegova Giga, na ljudskim bi
se licima počeo širiti osmjeh: tako su djelovali na okolinu, širili su radost
oko sebe a i sami bi beskrajno uživali u njoj. Odano su pazili jedno na drugo,
ne skidajući pogleda, Đo sa Gige, a Giga sa Đoa.
Svi
znamo, da sve što je lijepo obično i kratko traje. Nad životom Đoa počela je
lebdjeti sjena i dani su odjednom prestali biti onako lijepi i bezbrižni
prepuni igre u parku. Đo je sve više vremena provodio u kući, posvećivao svoje
vrijeme oboljelom sinu, a Giga je strpljivo čekala da dođe na red: više nije
bila prva, sad je morala čekati na ljubav, kojom je ranije bila obasipana. Đo
je svoju ljubav preusmjerio prema sinu, a Gigu bi samo ovlaš pomilovao ponekad,
pa i to sve rjeđe i rjeđe. I odsutno, baš kao da miluje neki predmet, a ne živo
biće koje je vapilo za njegovom pažnjom.
Kobnog je
dana sin Đoa imao vrućicu: Đo je probdio noć uz njega, uopće nije spavao,
sjedio je pored sina i brisao mu znoj sa vrućeg tijela, dok je Giga, kojoj je
bilo zabranjeno ulaziti u bolesničku sobu, žalosno i odano ležala ispred
vratiju, pogleda uprtih u njih i napeto osluškujući svaki šum. Konačno je Đo
izašao iz sobe i pokretom ruke pozvao Gigu, a ona radosno poskočila: taj je
pokret označavao šetnju i ona ga je željno čekala, disala je za taj trenutak!
Izašli
su na toplo jutarnje sunce, Giga veselo lajući i trčeći oko Đoa, a Đo umornog
hoda, dok su mu sumorne misli okupirale um. Stigli su ispred parka i Giga je
odmah započela svoju stalnu igru: lajanje na djecu koja su se tu igrala i
pomalo bojala njenog lajanja. Jedno je dijete počelo uplakano plakati.
-
Prestani, Giga - naredi joj Đo, ali je naredba bila mlitava, bez snage i Giga
nije poslušala.
Umoran,
neispavan, zabrinut za sudbinu sina, Đo je učinio ono što se nikad ne smije
učiniti i što zna svaki vlasnik psa. Pozvao je Gigu i kad je ova dotrčala puna
povjerenja, a tijelo joj se uvijalo od umiljavanja, crne joj oči vlažno sijale,
Đo je van sebe i sasvim nesvjestan da griješi, grubo podigao Gigu zrak, držeći
je jednom rukom iza vrata i bacio je ljutito na pošljunčenu stazu.
Giga je
zacvilila glasom kakvog Đo još nikada nije čuo i sva ustrašena počela bježati:
što dalje i što brže od ljutitog gospodara! To nije njezin Đo! Ne poznaje
ovakvog Đoa! Izjurila je na cestu, pojurila prema suprotnoj strani: Đo je
otvorio usta namjeravajući je pozvati, ali u tom je trenutku zahvati kamionet i
Đo je, skamenjen i posve omamljen od nespavanja, od briga, gledao baš kao u
usporenom filmu, kako Giga, to malo i crno i kovrčavo tijelo bjesomučno leti
kroz zrak, okrećući se oko sebe i sa treskom, zbog koga je Đo teško uzdahnuo, a
djeca, koja su prekinula svoju igru i zapanjena gledala ružan prizor,
zavrištala uplašeno, ružnim treskom udara o asfalt, bez glasa, ostaje ležati na
sivom asfaltu, a malo joj se tijelo trza u samrtnim mukama.
Đo se u
tom trenutku slomio: nemoćno je klonuo, naprosto se skljokao na zemlju, zario
lice u šake i plakao: plakao je zbog sina, zbog Gige, zbog svoje ludosti,
grubosti, greške, a suze su se slijevale niz njegovo umorno i neispavano lice.
"Copyright © 2005. misko-nearh
- zabranjeno korištenje objavljenih radoova bez pristanka autora".