Oni drugi
Pijanka
je trajala je već poduže, poslijepodne se prelilo u večer, a večer nekako
neprimjetno ostarjela i pretvorila u noć. Ljetna noć sa punim mjesecom i
blistavim zvijezdama koje su sijale u punoj svojoj ljepoti, ali oni nisu primjećivali
ljepotu večeri: tražili su uzbuđenje, a zvijezde i njihova blistava ljepota
nisu ih zanimale, nisu ih ni primjećivali, ljepota večeri im izmakla u pijanoj
omaglici koja ih je sve više obuhvaćala.
Bilo ih
je osmero, pet mladića i tri djevojke, bolje reći djevojčice, jer tek su
navršile petnaestu: svi obučeni u traperice, svi do kože ošišani, osim jedne
djevojke, Ivane: ona je imala centimetar dugu pahuljastu smeđu kosu; očito je i
ona nedavno bila ošišana do kože! Ostali su je zadirkivali zbog toga, rugali se
njenoj kratkoj kosi, rugali se razlogu zbog kojeg je kosu puštala da raste.
Naravno da su svi znali razlog: zaljubila se u Rikija i zbog njega poželjela
postati lijepa, poželjna, a za to joj je bila potrebna lijepa kosa!
Riki je
zakasnio i zbog toga je bio ljut: znao je da će klapa bez njega početi sa
opijanjem, a nikako nije želio prepustiti im svoj dio pića. Bio je petak i već
su neko vrijeme, gotovo ritualno, svakog petka održavali pijanke u parku.
Bijes je u njemu rastao, dok je žurio prema parku. Upravo se posvađao sa
starom, glupa glupača! Nikako ne može shvatiti da više nije klinac! Ima punih
šesnaest i ne treba mu ona stalno nešto pametovati! Nemoj raditi ovo, nemoj
raditi ono! Po njenom, morao bi po čitave dane biti u kući, slušajući njena
sranja! A uvijek je drobila! Neprestano! Neumorno! Nikad nije bila zadovoljna!
Nije čudo da je stari zbrisao! Tko može trpjeti njezino vječno torokanje! Pun
mu je k...njenih priča! Prije dva dana iščeprkala mu je malo trave iz traperica
( kako je to mogao ostaviti da ona pronađe, nikako mu nije bilo jasno: mora da
se gadno napušio! ) i sa tim jadnim, jedva vidljivim tragovima marice na dlanu,
sva zajapurena, raščupana, upala u njegovu sobu ( bez kucanja, naravno: tko je
on da bi ona kucala! ) i odmah sa vratiju počela kreštati! Veliki ostarjeli u
otrcanu crvenu kućnu haljinu obučeni papagaj! Velika stvar! Glupača stara:
svaku sitnicu napuše! Neprestanu mu nešto mudruje, a potpisati se ne zna, ovca
jedna, bulji u sapunice i...Jebena televizija sav joj je život! On će se radije
ubiti nego živjeti kao ona! Ako je to život, u što sumnja.
Bjesneći tako u svojoj nutrini, stigao je do parka i brzo krenuo prema mjestu
koje su zvali Kula: tu su se sastajali markirajući sa nastave i tu su pili, kad
bi imali sreće i nažicali lovu. Čuo ih je već iz daljine: galamili su smijali
se. Sudeći po buci koju su stvarali, popili su prilično! Nisu valjda sasvim
zaboravili na njega? Ubrzao je
korak. Dočekali su ga
bučno i brzo je dograbio pivo iz najlon-vrećice: mora ih stići, oni su dobro
poodmakli, mora ih stići! Nekoliko žuja i zaboraviti će na staru...
Pili
su, vrijeme se vuklo. Ivana se prilijepila uz Rikija i nije skidala pogled sa
njega. Išla mu je na živce, a opet, godila mu je ta njena otvorena pažnja, koju
se nije ustručavala pokazati pred svima. Ljubio ju je između dva gutljaja i
stiskao joj male propupale čvrste grudi: nije nosila grudnjak i to mu se
dopadalo. Nije joj bio potreban: lijepe su male i čvrste grudi stršile
izazovno. Ponekad bi mu stisak postao malo pregrub, piće je djelovalo, osjeti
su pomalo tupili, zamrli. Bili su pijani, svi, i znali su to i uživali su u
tome! Bučili su puni poruge prema svijetu, prema životu...sve im se gadilo i
ništa im nije imalo smisla! Sa prezirom su govorili o svijetu odraslih, o
njihovim težnjama koja su im bila strana i koja su im se gadila: bili su
sigurni kako nikad neće pripadati njima, nikad neće postati poput ostalih,
postati poput njih koje su prezirali.
Bližila
se ponoć i gotovo su sve popili, ostala je još samo jedna boca jeftinog crnog
vina. Dvojica su bila sasvim pijana i počeli su svom snagom, koju su još imali,
bijesnom pijanom upornošću upirati u klupu, nastojeći je iščupati iz postolja.
Konačno su uspjeli, i dok su ostali uz povike odobravanja sve to gledali, ona
dvojica podigoše klupu i bace je preko niskog zidića, dole, na travu, nekoliko
metara niže, a njihovi se pobjednički krici orili parkom i kroz toplu
ljetnu noć. Divlji, pijani krikovi, nabijeni besmislenim bijesom. Opasnim.
Držeći Ivanu oko struka, Riki se vrtio sa
njom i smijao se! Kad ih je ugledao istog je trena shvatio da mu dolaze kao
naručeni! Dobiti će po nosu, isprebijati će ih, platiti će za svo ono trpljenje
sranja sa starom, za čitav dosadni tjedan koji nikako da se dovuče do željenog
petka! I do pijanke! Jedine razbibrige i jedinog uživanja u prokleto dosadnom
životu!
-
Prokleti pederi! - zareži on i svi oko njega iznenada umuknu i zagledaju u
pravcu u kojem je Riki pokazivao ispruženom rukom.
Dvojica
muškaraca, očito homoseksualci, držeći se za ruke , dok je ispred njih trčkarao
mali pas, prolazili su ispod njih, puteljkom kroz park, jasno obasjani
mjesečinom. Čuli su Rikijev povik i pogledali iznenađeno prema njima,
iznenađeno i sa strahom. Taj njihov pogled, pogled straha i iznenađenosti,
raspalio je pijane mladiće i oni, kao jedan, uz divlje urlike jurnu prema dole,
za čas se nađu pored homoseksualaca, koji se još uopće nisu ni snašli, obore ih
na pošljunčenu stazu i počnu nemilosrdno "cipelariti". Riki je bio
malo maštovitiji, pa je sa zemlje dograbio neku otpalu granu i divljački njome
udarao po mrskome pederskom licu, prvo bližem, a kad se to lice sasvim oblilo
krvlju, brzo je priskočio i onom drugom, pa i njega za tren pretvorio u krvavu
bezobličnu masu! Djevojke nisu bile brze kao momci, pa su se nešto kasnije
pridružile, ali su udarale po koprcavim i jecajućim tijelima nemilosrdnije od
mladića, uz visoke krikove zadovoljstva, pomalo nespretno skakućući, dok su se
namještale u poziciju za udarac nogom, u već onesviještena tijela ispod njih.
Nikako nisu željele biti u sjeni mladića, pa su dale sve od sebe!
Sve je
skupa trajalo oko pet minuta, a zatim se, kao po dogovoru, udarci naglo
zaustave, prestanu, čitavo se društvo razbježi na sve strane, jer zabava je
došla kraju i moglo je postati opasno, ostavljajući dva tijela nepomična, dok
je nad njima jadikovao mali crno-bijeli pas, ne shvaćajući što se događa sa
njegovim voljenima.
Ispred zgrade
u kojoj je stanovala Ivana, oni se zaustave i nasmiješe jedno drugom.
- Bilo je
dobro večeras - reče ona. - Bio si strašan!
- Prokleti
pederi - reče Riki, sada sa mnogo manje žestine nego u parku. - Zagađuju
svijet! Uostalom, kao i većina prokletih glupana!
- Važno je da
smo se dobro proveli.
- Daaaa -
otegne Riki zadovoljnim glasom nudeći je cigaretom. - Zahvaljujući
jebenim pederčinama, spašen mi je usran dan! Jesi vidjela, ono, kako su se
koprcali?
Nasmijali su se tiho, lagano, a onda ih smijeh ponese, pa su ga morali
prigušiti: nisu željeli privući ničiju pažnju u ovako kasni sat. Bio je to samo
njihov smijeh međusobnog razumijevanja, kojeg nisu željeli podijeliti ni sa
kim. Pripadao je samo njima! Oni drugi nisu ga vrijedni čuti!
I
dok su tako u tami pušili, okruženi tišinom noći, Riki je sanjario o tome, da
ono što je učinio pederima, učini svojoj prokletoj i brbljavoj staroj i jednom
za uvijek zbaci jaram koji mu ona silom nameće.
"Copyright © 2005. misko-nearh
- zabranjeno korištenje objavljenih radoova bez pristanka autora".