Prvo što me privuklo ka njoj bila je
njezina poput podivljalog plamena crvena kosa. Obujmila joj je lice, a ona ju
je nastojala dovesti u red na ne baš uobičajen način: plela ju je u mali
milijun tankih i bakrenastih odsjaja. Uživanje za oči i nisam mogao skinuti
pogled sa tih pozivajućih crvenih vatrenih jezika,
koji su u meni izazivali želju da pružim ruku i pomilujem ih: ne bi me
iznenadilo da su pekli, toliko su izgledali vatreni. Moram priznati da je i ona
bila vatrena: ime joj bilo Lea, a svi su je naravno
zvali "Riđa".
Bilo je to na jednom dočeku Nove godine, u stanu jedne moje prijateljice, čija
je gošća Lea bila: došao sam sa prijateljem, djevojku
nisam ni imao, 17 sam tek imao, uskoro je trebalo biti 18 i jedva sam čekao taj
dan. Prvo što sam primijetio, bilo je da je prisutno više mladića nego
djevojaka i osjetio sam nelagodu zbog toga. Mi, mladići, svi vršnjaci, a neke
nisam ni poznavao, sakupili smo se pored stola na kojem se nalazilo piće i
jelo, te tu održali savjetovanje. Zaključak: onaj tko do 22 sata ne "ulovi
mačku", mora nestati iz stana.
Povukao sam se u jedan kut pored prozora, bacao povremene poglede na crvenokosu
Leu i pijuckao neko piće, više se ne sjećam koje. U
glavi mi se motala misao kako bi bilo najpametnije, najbolje i najbezbolnije
otići, popiti negdje na ulicu bocu vina i vratiti se kući: doček je i onako
sasvim sigurno propao!
U
to mom sumornom raspoloženju, žaljenju samo sebe, osjetih ruku na ramenu:
okrenem se i vidim Leu kako stoji pored mene i
osmjehuje se bademastim očima. Nisam "ulovio mačku", bio sam izabran.
Kasnije, kako je noć odmicala, a mi se sve više zbližavali, rekla mi je, za
vrijeme dok smo se čvrsto stiskali uz spori ritam glazbe, da ju je privukla
moja povučenost, suzdržljivost i izgled bespomoćnosti. Šaptala mi je u uho da
me je željela zbog moje nenasrtljivosti, nenametljivosti. Pripisivala mi je
vrline zbog kojih nisam stajao po strani: jednostavno sam bio nesiguran i
sramežljiv. Ali nisam joj to rekao.
I
tako, otišli smo u njenu sobu i tu se dogodio vatromet u slavu Nove godine, u
slavu mladosti. Kasnije smo dugo pričali u noć, priljubljenih tijela...
U
neko doba se počela odigravati čudna stvar: nisam mogao vjerovati svojim očima.
One tako lijepe i meke pletenice, a bilo ih bezbroj, nisu više bile ni meke ni
lijepe! Pretvorile se u hipu u tanke crvene zmije, sjajnih i hladnih koža, koje
su plazile prema mom licu, a jezici im požudno palucali, oči hladno sjajile,
približavale se sve bliže i bliže i napokon je jedna...
- Budi
tiho! - šapne mi Lea u uho i čvrsto me zagrli,
primoravši me da legnem, jer probudio sam se sjedeći u krevetu. - Sanjao si
nešto! Previše pića! Spavaj, još je rano!
Naslonio sam glavu na njene podatne grudi i vratio se u topli zagrljaj moje Lee-meduze, umiren njenim toplim zagrljajem.
Copyright © 2005. by misko-nearh -
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.