Estetik
- To nisi
trebao napraviti - reče mu ona, dok su na pločniku čekali na semafor: oko njih
malo ljudi, nedjelja je i promet je slab, dan sunčan i zbog toga su izašli prošetati
gradom, nakon obilna ručka, koji su upravo dovršili. Kavu su namjeravali popiti
u nekom lokalu.
- Što nisam
trebao učiniti? - upita on, oborivši pogled: bio je oko dvadesetak centimetra
viši od nje.
Nije odmah
odgovorila. Upalilo se zeleno svjetlo za pješake i zajedno su sa ostalim
malobrojnim dokonim nedjeljnim šetačima, počeli prelaziti najširu ulicu u
gradu, krećući se prema Kanalu, na kome su mirovale barke i nad kojima su
letjeli i povremeno kliktali galebovi.
- Onako
se okrenuti za onom ženom - odgovori ona, gledajući u njega. - Zaboga, pa ja
sam sa tobom! Zar se ne možeš suzdržati? Ili ne želiš?
- Ne znam o
čemu govoriš - odvrati on namrgođeno: rekao je istinu, uopće nije znao da se
osvrnuo za nekom od prolaznica, iako je to bila istina; učinio je to potpuno
nesvjesno.
- O, znaš!
Samo se praviš da ne znaš!
- Rekao sam
da ne znam i to je istina! - oštro reče on i zastane, primoravši i nju da
stane. - Jesam li te ikada lagao?
- Nisi -
prizna ona: gledala je u njegove oči, a pogled mu je njen pričao o njenoj
povrijeđenosti, koju je izazvao jedan njegov nesvjesni čin.
- Nemoj -
reče joj blago – ne želim pokvariti ovaj dan. Ako sam se okrenuo za nekom
ženom, učinio sam to savršeno nevino, vjeruj, bez ikakve primisli.
- Istina?
- Naravno da
je istina! - odgovori joj i obgrli joj nježna ramena. Pomiluje je po
kestenastoj kosi.
- Boli me to,
znaš - tiho mu reče ona. - Kad u mom prisustvu gledaš druge žene.
- Oprosti -
reče joj on, blago joj stisnuvši ruku. - Ne želim te vrijeđati ni povrijediti.
Pogledam lijepu ženu kao što bi pogledao sliku koja mi se sviđa.
- Hm,
čudno objašnjenje!
- Ali
istinito - reče joj, podigne ruku i pokaže na jedan lokal. - Što kažeš, da kavu
popijemo tamo? Bio sam jednom i dopao mi se ambijent.
- Dobro -
pristane ona.
Lagano su
došetali do lokala, ušli, pronašli slobodni stol u uglu, sjeli. Gotovo istog
trena pojavi se mlada i ljepuškasta konobarica, širokog osmjeha i pjegasta
lica.
- Dvije duple
kave - naruči on.
Konobarica
klimne, još se jednom osmjehne, okrene se i krene prema dugačkom šanku, a on je
gledao za njom, pogledom je pomno ispitivao njene noge, pokrete tijela, napola
se okrenuvši, kao da je sam za stolom, bez pratilje, koja je sve to primijetila
i koja je zbog toga osjetila oštar bol u grudima, ali se hrabro osmjehivala,
dok joj se kut usana nekontrolirano trzao.
"Copyright © 2005. misko-nearh
- zabranjeno korištenje objavljenih radova bbez pristanka autora".