Mačka
Bio je
uvjeren kako je za sve kriva mačka. Sve se promijenilo od onog dana kad je u
kuću donesena mačka. Ništa više nije bilo isto i sve je postalo teško. Svakim
je danom postajao sve uvjereniji u krivnju mačke. Počeo je mrziti mačku i
kovati planove kako je se riješiti. Iz dana u dan kovao je planove!
Valter je
bio četrdesetogodišnjak, koji je na sljepoočnicama skroz posijedio, a smeđa mu
se kosa skroz prorijedila, beživotno viseći mu sa čela. Nije ga bilo briga,
brinuo je samo za jednu stvar: zaradu. Bio je samostalan, počeo je od ničeg i
malo po malo stvorio pravo malo bogatstvo. Postajao je poznat, u krugovima u
kojima se kretao: posao mu se razgranao, a Valter postajao radoholičar sve više
i više. To mu je bio jedini smisao postojanja: gomilanje bogatstva! Gradio je
kuće koje je zatim prodavao i sanjao je o tome da jednom financira gradnju
čitavog jednog naselja.
- Tu leži
velika lova! - bila mu je uzrečica.
Bio je
neumoran. Ustajao bi rano, u cik zore i odmah počeo sa beskonačnim
telefoniranjima, jurnjavom kroz grad, nalaženjem sa potencijalnim
kupcima...pravi pakleni tempo, koji bi svakog ubio za kratko vrijeme. Ali ne i
Valtera: njemu je godio takav način života i živio ga je sa uživanjem, voleći
odano svaku sekundu ludog tempa koji je samom sebi nametnuo. Nije ga to
sprečavalo da se žali Sanji, svojoj ženi, o naporu koji svakodnevno podnosi, ne
želeći nikome priznati koliko istinski uživa.
Sve ostalo
je zapustio, ženu, dijete, o prijateljima da se ne govori, ništa nije bilo
važno, samo posao. Mislio je da je sretan čovjek.
Njegova
okolina nije tako mislila. Njegova je žena, Sanja primjećivala promjene na njemu i nisu joj se
dopale. Često bi ga čula kako govori sam sa sobom, a bile su to prave rasprave,
ne sitna gunđanja. Rekla mu je to. On se uvrijedio, optužio je da mu ne pruža
podršku, već da samo ubire plodove njegovog rada. Više mu nikad nije ništa
rekla!
Jedne večeri,
baš kad su započeli pregovori o velikoj investiciji, došavši kući prvi je put
ugledao mačku, koja je tada bila mače. Sjedila je kauču i prijekorno ga
gledala.
- Znaš da ne
podnosim životinje! - rekao je u prolazu Sanji, svojoj ženi.
- Koje
životinje? odvratila je ona, ali je on bijesno napustio dnevnu sobu.
Bio je
uvjeren da je nabavila mačku samo zato da napakosti njemu i u njegovoj nutrini
je počela rasti mržnja prema mačiću, koje je iz dana u dan naočigled
napredovalo i postajalo velika mačka prijekorna pogleda. Mrzio ju je sve više i
više! Često se pretvarao da je ne primjećuje, odvraćajući pogled i naginjući
glavu u stranu, što mu je uskoro postalo karakteristično držanje.
I tada,
prvi put u njegovom poslovnom životu, zbio se krah. Poslovi su zapeli počeo je
trpjeti gubitke. Postao je nervozan, razdražljiv i mislio je kako ga ukućani ne
razumiju, pa je sve više vremena provodio vani jureći za poslovima! A kad se
vraćao u sitne sate kući, prokleta ga je mačka čekala uvijek na istom mjestu i
prijekorno ga gledala, optužujućim pogledom.
Nije to više
mogao podnijeti! Razmišljao je i došao do zaključka, da je njegova nesreća
počela sa dolaskom mačke. Odlučio je riješiti se mačke.
Jednog
zimskog dana vratio se kući u za njega nezamislivo doba dana, sunce je još uvije sijalo škrtu toplinu, a on se obično
vraćao kasno u noći: parkirao je kola pred kućom, navukao kožne rukavice sa
postavom, jurnuo u dnevnu sobu i gledajući bjesnim pogledom potražio omraženu
mačku. Naravno da je bila na svom mjestu, i naravno da ga je gledala! Ali ovaj
put to nije bio pogled predbacivanja, nego pogled iznenađenja. Za trenutak se
smeo, a zatim odlučno pošao prema njoj, njene su se oči raširile i postale
ogromne od iznenađenja, ali joj on nije pružio šansu bijega, zgrabio ju je za
vrat i počeo nemilosrdno stezati. Beskrajno je uživao dok se tijelo trzalo u
njegovim snažnim rukama!
Nije bio
svjestan strke koja je nastala, prodornog vrištanja, lupe, plača, nije bio
svjestan beživotnog tijela Sanje koje je mlitavo ležalo na kauču, a on klečao
pored mrtvog tijela, stežući ga i dalje za vrat, iako se jadna Sanja odavna
prestala opirati. Bio je sretan; velika prokleta mačka bila je mrtva! Poslovi
se mogu nesmetano nastaviti!
I dok ga je policija odvodila u
"maricu" sa lisičinama na rukama, on se sjeti da sutra mora biti već
u šest sati na prvom sastanku i osjeti radost iščekivanja, jer više nema mačke,
poslovi će krenuti, ponovo će biti miran i sretan jureći gradom i sastajući se
sa potencijalnim kupcima. Prepreke više ka velikom uspjehu nema, maknuo ju je,
i ovaj je put, kao i svaki put do sada, izašao kao pobjednik!
Copyright © 2005 by
misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka
autora.