PROVOD Iljičevski,

PROVOD

Iljičevski, predgrađe Odesse, sumoran je grad, siv u zimskom dobu i šiban ledenim vjetrovima, koji su prodirali do kosti. Ondašnji stanovnici toplinu traže u votki i mali i veoma jeftini (barem za strance) lokali, obično su krcati ljudima koji pijuckaju s nogu i grickaju sušene haringe umotane u obični papir, često u novine. Zalutali smo u jedan takav lokal i naručili vino: bilo nas je trojica i naručili smo tri vina, pruživši novčanicu od sto rubalja, mladoj i lijepoj šankerici koja je govorila dva jezika, plus materinji, naravno. Sve su im konobarice pravi lingvisti i to nas je uvijek ponovo iznenađivalo. Vidjevši novčanicu od stotinu rubalja, plavokosa i plavooka djevojka se uhvati za glavu i reče kako je to ogromna suma za tako malu naruđbu i jednostavno nam ne može uzvratiti!

Riješili smo problem na pravi način pomoraca: naručivši za sve prisutne u lokalu i to duplu rundu, naravno! Najprije je zavladao tajac, a tada se u maloj i dimom zasićenoj prostoriji, prolomio val žamora iznenađenja i razdraganosti. Odjednom su nas svi tapšali po ramenima, zanimali se odakle smo, nudili nas sušenim haringama i inzistirali da i oni nas časte pićem.

Sad je stiglo i drugo iznenađenje! Crno i gusto vino sipalo se u tridecilitarske krigle, to je bila najmanja doza! Kao što se kod nas toči pivo! Vino je bilo jako, iznenađujuće jako, divno je grijalo, a poslije onog ledenog zimskog daha koji nas je šibao na putu do ovog mjesta, činilo nam se upravo božanstvenim!

Imali smo namjeru u tom lokalu popiti piće i zatim otići u obližnji hotel na provod, doznali smo da se tamo održava ples. Bili su novogodišnji dani, doček se zbio prije samo pet dana i prazničko je raspoloženje još uvijek lebdjelo nad gradom, svi su se smješkali, pružali ruke jedan drugom i pili. I mi smo se smješkali i pili, nekako se sporazumijevajući sa svim tim ljubaznim ljudima oko sebe. Zaboravili smo na ples, a runde su letjele mahnito jedna za drugom, utrobe nam se zagrijale, pohlepno smo gutali dimom zasićeni zrak i pili, pili...Jedni smo druge nudili cigaretama, a njihove su žestoko palile i bile napola prazne, što nas je jako iznenađivalo. Minuti su brzo prolazili, neprimjetno se pretvarajući u sate.

- Ako želimo biti imalo trijezni u hotelu, bolje da se pokupimo i nestanemo! - reče moj pajdaš.

Ignorirali smo ga, nastavili bezbrižno piti, a pjesma se iznenada prolomila u malom lokalu, glasna od promuklih pijanih glasova. Naši su domaćini pjevali jednu za drugom, a mi ih nastojali pratili kako smo znali, ne zapostavljajući čaše u rukama i nimalo ne brinući o plesu u hotelu. Što smo više pili, bili smo opušteniji, glasniji, a šankerica nas upozoravala da joj je radno vrijeme isteklo, a mi joj se smješkali pripito i uvijek je iznova uspijevali nagovoriti na još jednu rundu, poslije koje ćemo sigurno otići i pustiti je kući, ili kamo je već željela otići. Prava pijanka se raspojasala i trajala, trajala... Nalazili smo se u svom elementu, svi prisutni su bili mladi, svi su dobro podnosili alkohol i nitko nije htio prvi "odustati".

Uspijevali smo tako nevjerojatnih dva sata poslije radnog vremena zadržati šankericu, koja je već počela blago očajavati, kad joj spas iznenada uđe na vrata. Iznenada hladan, oštar zrak nahrupi i mi se nelagodno trgosmo, a u lokal uđu dva policajca. Objašnjavanje je trajalo oko deset minuta, a kad su shvatili u čemu je problem, nasmiješe nam se i uz pomoć mlade i plavokose šankerice objasne nam da se lokal mora zatvoriti, takva su pravila. Inzistirali smo na jednoj rundi za njih: prihvatili su popili i mi polako i sa žaljenjem napustimo lokal, izađemo u noć, bilo je već prošlo deset sati, zimska nas noć nas udari jakom hladnoćom i bespomoćno se počnemo ogledati po pustim i sivim ulicama, pozdravljajući se pritom sa svojim novostečenim prijateljima, koji su teturajući, ali veoma dobro raspoloženi, odlazili kućama.

Dok sam hodao prema hotelu, malo ispred svojih prijatelja, ujedno paleći tko zna koju cigaretu, na uglu zgrade udarim u nešto mekano i toplo. Zbunjeno sam se zagledao u dva siva oka uokvirena dugom i smeđom kosom, a njihovo me sivilo znatiželjno gledalo. Na taj sam način upoznao Olju.

Ali to je druga priča!