Gusari
Vođa trojke, Dominik, visok muškarac, na početku tridesetih,
plavokos, zelenih očiju, pažljivo još jednom ocijeni situaciju: na njemu
je odluka o kretanju u akciju ili odustajanje od akcije. Sva mu čula
napeta do krajnjih granica, dok se trudi sve obuhvatiti jednim jedinim brzim i
sveobuhvatnim pogledom.
Napeto gleda u udaljen desetak metara od benzinske pumpe parkiran
automobil i zna, kako u njemu sjedi Goran, vješt vozač, ledenih živaca i
njegov stari prijatelj sa kojim obavlja ovaj posao, a i mnoge druge, već
čitavih deset godina: počeli su prijateljevati i surađivati na
početku svojih dvadesetih godina. Uvjerio se u Goranove živce već
mnogo puta: ako Goran uopće ima živce. Ponekad sumnja u to...
Vidi i trećeg, posljednjeg člana trojke, koji se pridružio tek
jučer i ovo će mu biti prva akcija. Vatreno krštenje. Jedino ga on
pomalo brine. Darko stoji pored automata za bezalkoholna pića i ničim
ne odaje nervozu. Dominiku se dopada Darkovo ponašanje: klinac ima svega
osamnaest, ali djeluje samouvjereno. Trebalo bi biti sve u redu. Ne, brzo se
ispravi: biti će sve u redu!
I Dominik odluči, klimne glavom i zagladi rukama podužu kosu: znak
za napad, znak za udar na nemarnost i lakovjernost putnika. Omamila ih
vrućina i dugo putovanje i čine greške. Sada je došlo vrijeme da im
se te greške naplate. Sve se kažnjava, svaka greška: život ne prašta.
U svojoj nutrini, drhteći od uzbuđenja, ali naizgled sasvim
miran, čak i leden, Darko odahne kad ugleda dogovoreni znak. Sve je bolje
od ovog čekanja: nikada mu se čekanje nije činilo toliko teškim,
kao sada.
Odlučnim korakom uputi se prema sivom automobilu, sivom Ford
Eskortu i ne oklijevajući ni trenutka, sagne se i kroz potpuno spuštena
stakla, gotovo se uvuče u unutrašnjost kola. Ne osjećajući ni
strah ni uzbuđenje, kao da je trenutno u njemu sve zamrlo, Darko pokupi sa
sjedala sve što se na njima nalazilo: dvije smeđe omotnice, mobitel, jednu
mušku ručnu torbicu i digitalni foto-aparat. Izvuče gornji dio tijela
iz kola, uspravi se, pa krupnim koracima, jer visok je i gibak, korača
prema Goranu koji ga čeka za upravljačem crne Fiat Bravo, a dok
užurbano hoda na vrelini asfalta, sve ono što je pokupio iz kola brzo ubacuje u
za to već pripremljenu crnu i neprozirnu najlon vrećicu, koju
nemarnim pokretom ruke ubacuje u Goranov automobil kroz spušteno stražnje
staklo i odmah se udaljava, sada čist, bez materijalnog dokaza u rukama.
Dokoni šetač.
Svoje je odradio i olakšanje,
koje sve više zamjenjuje euforija, počinje ga valovito oplakivati i
uživa u osjećaju koji ga grije, uzbuđuje, dok gleda kao Goran
pritišće gas i nestaje brzinom munje, zajedno sa ukradenim stvarima. Koje
je on, Darko, ukrao. Prvi put! Tresući se od navale adrenalina, Darko se
okrene i pogleda prema pumpi, očekujući neki znak Dominika, vođe
skupine. Ali je Dominik zauzet: stoji sa nekom kartom u rukama i odvlači
pažnju prodavača.
Krajičkom oka, Darko vidi kako se pokradeni vozač Ford Eskorta
vraća iz toaleta i umalo od uzbuđenja da to ne dovikne svome
vođi, ali ugleda kako mu se Dominik osmjehuje, sklapa kartu i kreće
prema obližnjem parkiralištu. Igra igru: pretvara se kako je na parkiralištu
ostavio kola. Darko ga prati, hoda užurbano za njim, a ponos, sreća, rastu
u njemu i rastu, da to više ne može izdržati. Napući usne i počinje
veselo zviždukati.
- Opasan si ti mali gad, je li? - pita ga Dominik, ali mu se grubim
licem razlio smiješak, a u pogledu odobravanje. - Odlično si to obavio.
Čestitam!
Tomislav zna da se nalazi na pola puta: točno onoliko koliko je
sati vožnje iza njega, toliko je još ispred njega. Mnogo je to sati za
upravljačem, ali ne žali, čvrsto je odlučio da paket osobno
preda njenim roditeljima. Mora vidjeti njihov izraz lica. Kad ga otvore.
Skrene pogled sa užarenog asfalta kojim juri, sredina je ljeta,
vrućina legla čitavom svojom težinom i čini mu se, kako se cesta
ugiba pod njom. Kroz oba spuštena prozora gotovo da i ne dolazi do nekog pažnje
vrijednog osvježenja: vruće je za ...
I sinoć je bilo vruće, uostalom kao i proteklih mjesec dana.
Možda su se zbog vrućine posvađali? Nije siguran ni kako je
svađa otpočela. Zna samo to da mu je dosta i da više nikada ne želi
voditi takve iscrpljujuće i potpuno beskorisne razgovore sa Sandrom.
Beskorisne i naporne. Kakvim ga je rječnikom obasipala! Pogrdne su joj
riječi navirale iz usta, onih istih koje su mu znale pružati nasladu.
Umjesto toga, čitav je sat slušao pogrde, crni i smrdljivi izljev bijesa,
dok je u njemu kuhalo: do kada će sve ovo podnositi? Nije bilo prvi put i
počelo mu je svitati, kako će se ovakve ružne scene ponavljati,
čini se sve češće i češće. Odjednom mu se nametnula
odluka kako mu je dosta toga i kako to više ne želi podnositi.
Prisjećajući se njenog posprdnog smješka, kad joj je to rekao,
Tomislav se nasmiješi, vučji mu cerek ludog zadovoljstva preleti licem,
crne mu oči zasvijetle, dok na
trenutak skreće pogled sa ceste i zaustavlja ga na luksuzno umotanom
četverokutnom paketu položenom na suvozačevo sjedište: poklon za
Sandrine roditelje!
Zamišljajući njihova lica, dok budu otvarala paket, Tomislav prasne
u glasan i raspoloženi smijeh, pa pojača glazbu na radiju i doda još malo
gasa.
- Točno sedam velikih! - zadovoljno reče Dominik
Sjede u kolima i prebrojavaju današnji plijen: šest je sati,
vrućina ne popušta, svi su znojni, umorni, ali i zadovoljni.
- To sa onom lovom od one blesavice iznosi dvanaest - izračuna
Goran, vozač.
- Tri velika i debela soma i to u eurima za jedan dan! - zapanjeno
promrmlja Darko.
Ona se dvojica starijih nasmiju: malac je već u mislima podijelio
plijen i misli kako je to velika lova, sad kad nema ništa, ali uskoro...
- Hajde, izlazimo iz kola i idemo na piće - odluči Dominik. -
Zaslužili smo.
Bez riječi izađu iz kola i sa osmjesima na licu, upute se
prema obližnjem kafiću, izaberu stol po strani, naruče bezalkoholna
pića i prepuste se uživanju mirovanja, bez napetosti, bez opreznosti, samo
i jednostavno puko sjedenje. Prvi luksuz u vrućem danu.
- Umoran sam ko pas - reče Darko. - Nisam mislio da ću se
ovoliko izmoriti.
- To je zbog napetosti - pouči ga Dominik. - Ali naviknuti ćeš
se i sve bolje podnositi.
- Nadam se, jer zbilja sam umoran...
- Još je rano - reče Dominik. - Hoćemo li popiti ovo, pa još
jednom pokušati? Posljednji put za danas?
Darko primijeti kako njih dvojica napeto gledaju u njega i zna: zakaže
li sada, može se oprostiti od ovog unosnog posla. Osjeća umor, ali i želju
za još jednom avanturom, jer to i jest avantura. Kad se samo prisjeti one
crvenokose glupače u dvosjedu "merđe", srebrne boje, kako
izlazi iz kola i ljulja bokovima dok svi pilje u njenu stražnjicu, a on, Darko,
za to vrijeme mirno prilazi "merđi" i pokupi joj iz pretinca
torbicu, a u torbici hrpica eura za koju je nakinđurena dama morala poduže
crnčiti. Ako ih nije zaradila na leđima. U mislima je još jednom vidi
kako se izvlači sa sjedala, briše znoj i juri prema toaletu, ostavlja mu
vremena i prostora za djelovanje: na suvozačevom sjedalu se nalazi hrpica
koja ga zanima, privlači ga poput magneta. I dok dama zalazi u toalet, on
se mirno poslužuje baš kao da se nalazi u nekom supermarketu…Ulov: blizu 3 000
eura!
- I ja sam za - odluči Darko, prisjećajući se radosti,
kad su ustanovili kako se u torbici nalazi hrpa eura.
- Dogovoreno! - zadovoljno reče Dominik. - Odmorimo nekoliko minuta
i krećemo. Osjećam da će dan biti gromovit!
Tomislav baci još jedan pogled na raskošno umotan paket na
suvozačevom sjedištu. Osjeća umor od predugačke vožnju po ovako
vrelom danu i kad ugleda u daljini benzinsku pumpu, zadovoljno uzdahne.
Zaustaviti će se na trenutak, tankirati gorivo, popiti nešto
osvježavajuće, popišati se i u miru popušiti cigaretu. Postepeno smanjuje
brzinu i skreće prema pumpi. Kroz otvorene mu prozore počinje dopirati
još jača zapara i težak miris benzina.
Tomislav izađe iz kola i ogleda se oko sebe, pa kad ugleda natpis
koji ga je obavještavao kako se tamo nalaze toaletne prostorije, zadovoljno
zagunđa i uputi se prema njima. Olakšati se, samo na to misli: već jedan
sat osjeća potrebu za mokrenjem.
Sve je isto kao i prije, a opet, sve je i drugačije. Benzinska je
pumpa druga, okruženje je drugo, čak su i neki od glavnih aktera drugi,
ali oni prvi među glavnima, isti su.
Darko mirno, jer sad je već uhvatio rutinu i srodio se sa njom,
pogledom prati vozača kako žuri prema WC-u: vidi i Dominika, kako ulazi u
ostakljenu prostoriju prodavača, a zna i kao je malo dalje Goran na svom
mjestu; čeka da mu on, Darko, preda plijen i da nestane u trenu.
U trenutku dok muškarac ulazi u toaletne prostorije, Darko prilazi
kolima, otvara pretinac, ne nalazi ništa i prstima prelazi preko sjedišta:
napipa nešto hladno, izvuče to i zagleda se začuđeno i
iznenađeno, ali ne i uplašeno, u pištolj. Odmah ga ubacuje u vrećicu,
grabi luksuzno umotan paket, koji je poprilično težak - možda je pun love?
- i brzo koračajući prilazi Gooranu, ubacuje mu paket i vrećicu
sa pištoljem u kola, jer jako je važno ništa ne zadržati kod sebe, čitav
su mu dan to utuvljivali u glavu.
Dok Goran naglo odlazi, Darko se polako vraća, pridružuje liscu
Dominiku, pa zajedno lagano, bez žurbe, odlaze na ugovoreno mjesto sastanka, na
kome će podijeliti plijen i rastati se na nekoliko dana.
Tomislav se olakšan sa divnim osjećajem lakoće vraća
kolima i odmah primjećuje promjenu: nema paketa. Zbunjeno se ogleda oko
sebe i već zausti, ali se naglo predomisli, plati gorivo, sjedne za
upravljač i krene. Vozeći polako, pipka slobodnom rukom ispod
sjedišta: nema pištolja. I njega su ukrali. Paket i pištolj! Prokleta nepažnja!
Sam je kriv.
Lagani mu osmjeh počinje titrati na licu, uskoro se smije i smije,
dok mu suze naviru na oči...
U sjećanju vidi Sandrine
širom otvorene i bijesne oči, dok mu siktavim glasom ljutite zmije sipa
uvrede u lice. Prokleta bila! Više je ne mora slušati! Nikada više! Zatim se
sjeti da bez paketa nema smisla posjetiti Sandrine roditelje i odluči se
vratiti. A toliko ih je želio iznenaditi poklonom! Smijući se glasno,
počne okretati upravljač, kad ga silan udarac pogodi i pomete mu
sjećanje, pomete sve, nastupi ništavilo.
- Troje mrtvih zbog budale koja je bez vidljiva razloga odlučila
promijeniti svoj smjer vožnje - reče istražitelj. - Da mi je samo znati
što ga je ponukalo na to. O čemu li je razmišljao, trenutak prije nego što
ga je šleper naprosto pretvorio u kašu. Ludnica! Živimo u ludnici!
- Mnogi čine nešto bez ikakva razloga - reče ravnodušno jedan
od bolničara: oguglao na svakojake prizore, ni malo se nije uzbudio.
- Spremite lovu - reče Dominik, podijelivši plijen na tri dijela:
onaj namijenjen Darku nešto je mršaviji. Darko to vidi, ali šuti. - Današnji je
dan bio dobar. Nekoliko ćemo se dana primiriti, a zatim...
- Paket - reče Goran. - Moramo još vidjeti što je u paketu.
- Pa što čekaš? - upita Dominik. - Otvaraj!
Dok gleda sa stražnjeg sjedala automobila u kojem dijele plijen, Darko
se raduje kraju dana, početku večeri, uzbudljivoj noći, jer...
Jučer je dogovorio spoj sa Valentinom, slatkom malo, sedamnaest joj
je tek, koju bezuspješno oblijeće već mjesec dana. Mala je
konačno popustila, večeras se nalaze. Izvesti će je i isprsiti
se, neće žaliti lovu, sad je ima na bacanje, a biti će je i
ubuduće. Zaradio je u jednom danu koliko njegov stari...
Posprdno se nasmiješi na tu misao, na tu usporedbu, dok gleda kako Goran
divljački kida luksuzni omot paketa. Još jedan kratak trenutak i
večer će pripadati samo njemu i lijepoj Valentini, uživanju...
- Ma što...? - zapanjeno prosikta Goran.
Zagolican neobičnim glasom Gorana, radoznao do ludila - kakav li je
to plijen ugrabljen, koji je čak i prekaljenog Gorana zapanjio - Darko
zgrabi šakama prednje sjedalo, povuče tijelo prema naprijed i zagleda se u
otvoreni paket: ostaje bez glasa, zgranuto zuri u košmar, ludi san...zatim se
pribere, izleti iz automobila i svom snagom počne trčati sa jednom
jedinom željom u sebi: što dalje od automobila, što dalje od svojih partnera,
što dalje od paketa, što dalje od odsječene i krvave ženske glave u
paketu, u čije se ledeno-beživotne oči zagledao, što dalje...
Copyright © 2006. by misko-nearh
- zabranjeno korištenje objavljenih radoova bez pristanka autora.