Prestrašno
Gospođa Mila,
dama koja korača ponosnim korakom u svoje četrdesete godine i koja ne želi
priznati neumoljive godine koje je pritišću poput ogromnog tereta, kojeg je netko
nemilosrdno položio na njena uspravna leđa, sva uzbuđena opazi svoju susjedu i
dobru prijateljicu Snješku, koja točno preko puta ulice, stoji ispred izloga u
kojem su izloženi najnoviji modeli cipela i zaneseno gleda u tu izazovnu
ljepotu.
- Snješka,
mila moja - kaže joj Mila, prilazeći joj tiho, gotovo nečujno, iza leđa, pa se
jadna Snješka, usredotočena na blještavilo cipela, jer cipele su za nju pravi
fetiš, uplašeno i iznenađeno trgne, uplašeno se zagleda preko ramena, kao da je
ulovljena u nekoj sramotnoj radnji.
- Oh, to si
ti, draga moja - reče sa olakšanjem, misleći na onu nedavnu noć, kad je obuvena
samo u cipele i ništa više na svom predivnom tijelu, bjesomučno vodila ljubav
sa svojim dragim i to u kuhinji, na stolu i beskrajno uživala u tome, pa joj
čak i sad, dok se slatko prisjeća toga, obrazima razlijeva rumenilo
zadovoljstva koje joj nitko ne može oduzeti.
- Dobro da
sam te vidjela - reče Mila, a oči joj crne i krupne, koje radoznalo gledaju u
svijet, zabljesnu velikom tajnom. - Imam ti nešto reći!
- Nisam ni
sumnjala u to - odgovori joj prijateljica: poznaje je dobro i uživa u njenim
malim tračevima: Mila zna biti i te kako nemila prema svojim sugrađanima, koji
imaju nesreću biti njeni susjedi.
- Nećemo
ovdje o tome! - odrješito odluči Mila, okrećući se nepovjerljivo oko sebe. -
Idemo negdje popiti kavu i sve ću ti ispričati! A imaš što i čuti, vjeruj mi,
mila moja!
- U to ne
sumnjam - odgovori još jednom istim načinom Snješka.
Dvije
prijateljice, obje visoke, obje na početku četrdesetih, ponosno koračaju
ulicom, uživajući u muškim pogledima, koji ih neskriveno i sa uživanjem
gledaju. Jer i Mila i Snješka su prave ljepotice i obje su, naravno, svjesne
toga. Korak im je dug i lagan, lepršav, čini se da lebde, a osmjesi ne silaze
sa njihovih lijepih i pažljivo dotjeranih lica. Svaka je vlas na svom mjestu,
kako govore i obje su svjesne toga.
Smještaju se
za stol ispred kafića, na pločniku i naručuju kave bez šećera, jer obje
prijateljice drže dijetu: proljeće je, uskoro će ljeto, more, kupanje, a na
plaži moraju izgledati besprijekorno, kao i uvijek. Snješka vadi cigarete, nudi
Milu koja prihvaća, pa veselo odbijaju dimove i čekaju naručene kave, kojima
uskoro bivaju poslužene.
- A sad mi
reci - reče Snješka nestrpljivo i nagne se prema prijateljici. - Jedva čeka da
čujem najnoviji trač!
- Nije trač!
- uvrijedi se i malčice namršti obrve Mila, ali se brzo osmjehne: mrštenje
stvara bore, svi to znaju! - Živa je istina! Kunem se!
- Naravno -
popušta Snješka, jer ako ne čuje najnoviji trač...ne smije ni misliti na to! -
Ma daj, ne drži me na iglama!
- E, pa,
slušaj! - prošaputa Mila, nagne se prema prijateljici i tiho, toliko tiho, da
se Snješka sva napela, reče: - Vera je sinoć doživjela ONAJ šok!
- Zar Vera? -
pita Snješka u čudu, oči joj u nevjerici iskre: Vera je njihova prijateljica i
nikada, baš nikada, ni malo nije posumnjala u vjernost svog muža Mirka.
- Upravo
ona...Vera! - pobjedonosno reče Mila i veselo namigne. - Znaš, prijateljica mi je
i sve to, ali Vera je tome sama kriva: previše je sigurna u sebe!
- Mene čudi
Mirko - zamišljeno reče Snješka. - Pa taj je čovjek uzor muža! Mislila sam ...
- E, pa,
prevarila si se draga moja - sa zlobnim osmjehom joj reče prijateljica. - Ali
znaš, kad malo bolje promisliš, uopće to nije za čuđenje.
- Kako to
misliš?
- Pa lijepo!
Nikada se Mirko nije ni jednoj nabacivao, zar ne?
- Nije -
prizna Snješka nakon kraćeg razmišljanja.
- Eto vidiš!
- pobjedonosno reče Mila.
- Što da
vidim? - u nerazumijevanju upita Snješka.
- Kako? -
upita Mila smijući se. - Zar ti nisam rekla?
- Rekla što?
- Snješka je napeto gleda i ne može više izddržati. - Ma reci već jednom:
puknuti ću! Reci mi, sa kojom je ...ili je ne poznajem?
- Ne poznaješ
je i nije "ona" u pitanju - odgovori Mila, a u grlu joj smijeh, koji
nezadrživo izbija iz nje.
- Kako? -
Snješka je zbunjena. - Ne razumijem! I, molim te, ne muči me više!
- Muškarac je
u pitanju! - reče pobjedonosno se osmjehujući Mila. – Ako se u ovom slučaju
može govoriti o muškarcu. Naša je draga prijateljica ulovila svog muža Mirka
kako je vara sa muškarcem!
- Zar Mirko
pe...
- Reci
slobodno, mila moja - medeno joj reče Mila. - Upravo je to, naš prijatelj Mirko:
običan peder i zato se nikad nije upucavao ni jednoj od nas. Tajna je riješena.
- Mirko
peder! - mrmlja Snješka u čudu. - Pa to je prestrašno! Jadna Vera! Kakvo li je
samo to poniženje za nju! Muž joj iz naručja pobjegao u zagrljaj muškarca!
- U pravu si,
mila moja! - povlađuje joj prijateljica i mudro klima glavom. - To je upravo
prestrašno.
I dok
riječima oplakuju zlu sudbinu zajedničke prijateljice, proljetno im sunce
obasjava lica, koja se zlobno i sa uživanju smješkaju i raduju prijateljičinoj
nevolji.
Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno
korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.