Šećer

Šećer

Trup je broda imao razderotinu dugu čitavih 27 metara, ali mi to nismo znali: pretpostavljali smo da je oštećenje mnogo manje i nismo se previše zabrinjavali.

Spavao sam nemirno, vrpoljeći se zbog nesnosne vrućine kakva se zna nadviti i nemilosrdno pržiti samo nad Crvenim morem. Zaslužuje svoje ime: prepuno je morskih pasa svih vrsta, prepuno riba, svakojakih vrsta i veličina, koje se proždiru između sebe, nemilosrdno, baš kao što je nemilosrdna vrućina koja sve pritišće svojim nesnosnim vrelim dahom. Ni more ne donosi osvježenje: koristili smo šmrkove i prskali se, ali more je bilo jako toplo, gotovo vruće i nismo nalazili uživanje koje smo tražili.

U dva sata u noći, ili ujutro, probudilo me nešto, a nisam znao što. Oznojen, uzbuđen, sjeo sam na krevet i napeto osluškivao neuobičajenu strku koja je odjednom nastala. Shvatio sam da se nešto nepredviđeno dogodilo. U kabinu mi uleti moj susjed i reče: "Ustaj! Udarili smo u nešto!" i nestane.

Ustao sam, svi su ustali i uzbuđeno govorili o događaju koji nam je razbio monotoniju i zbog kojeg smo prestali razmišljati o nesnosnoj vrućini.

Malo, pomalo, shvatili smo što se dogodilo: prešli smo preko hridine i razderali trup broda. Nismo mislili da je jako opasno. Nakon raznih dogovora preko radio-stanice, zaključeno je da se vraćamo u matičnu luku, Rijeku. Pokušati ćemo spasiti teret, a ako ne ide...

Zbog razderotine na trupu, koja je upijala more, crpke su neumorno radile, a mi dio tereta prenosili na krmu, ne bi li na taj način što više podigli provu (pramac) i tako spriječili ili barem umanjili prodiranje mora. Plovili smo usporeno, pužući uz obalu: u slučaju da moramo napustiti brod. Vrućina, znoj, težak fizički rad! Naša svakodnevnica! Ubitačna!

Jednog smo jutra zbog nevremena koje se dizalo na otvorenom moru, zatražili zaklon u jednoj uvali, uplovili u njen zaštitnički zagrljaj i bacili sidro. Malo smo mogli odahnuti, odmoriti jer bili smo na sigurnom, pa su svi koji nisu bili na straži ili "gvardiji" u žargonu pomoraca, izašli i posjedali na palubi, pušeći i gledajući u neuobičajeno blisku obalu. Razgovarali smo, smijali se, pušili i pili pivo.

iznenada se iza jedne stijene pojavio kanu dugačak oko 15 metara i pojurio prema nama, crn i vitkih linija, brzo je sjekao plavu površinu. Zapanjeno smo gledali u njegovu posadu. Izgledali su kao iz nekog naučno-fantastičnog filma: Crnci, potpuno goli, osim uskog poveza oko bokova, snažnih ramena, blatom ulijepljene kose koja je polukružno lebdila oko njihovih glava, bijelom bojom išarane ruke na ramenima. Brzo su veslali kratkim zamasima prema nama, vitlajući prijeteći kopljima prema nama. Stigli su do našeg oborenog sidra i njihov je vođa, stojeći na pramcu kanua, lijevom ruko zgrabio lanac sidra, a desno u kojoj je držao primitivnu sjekiru, počeo snažno lupati po željeznom lancu. Svi su vikali i gestikulirali uzbuđeno: shvatili smo da nas tjeraju! Vjerojatno smo ih uznemirili na njihovom od pamtivijeka ribolovnom području.

U to je trenutku, pomalo opasno, pomalo, smiješnom, i iznad svega neočekivanom i uzbudljivom, naš kuhar pokazao dovitljivost koja je prekinula napetost, napetost koja je počela pritiskati poput vrućine, nemilosrdno. Nagnuo se van broda i izbezumljenom vođi koji je i dale udarao po naše sidrišnom lancu, ponudio gromadu od oko 5 kg šećera. Iznenađeni domorodac ju je instinktivno prihvatio i zagledao se iščekujući u nas. Živo gestikulirajući, kuhar mu pokaže da lizne to bijelilo u svojim crnim rukama. Učinio je to, zapanjeno raširio oči, počeo uzbuđeno govoriti i pružio veliki komad šećera svom drugu. Gledali smo kao šećer prelazi iz ruke u ruku, svi su malo liznuli, iznenađeno raširili oči i dodavali ga svom susjedu. Shvatili smo kako im je ovo prvi susret sa ovom slatkom bjelinom.

Iznenada se počnu smijati, a vođa sune rukama u dno palube kanua i izroni držeći u rukama ogromnu plavičastu ribetinu, nudeći nam je. Prihvatili smo poklon: riba je bila teška, velika, tek ulovljena, i večera je bila slasna zahvaljujući njoj.

Otišli su, mahnuvši nam jednom i ne okrećući se, a mi smo gledali za njima i čudili se zanimljivom događaju, komentirajući to. Nevrijeme se na otvorenom moru stišalo, krenuli smo dalje i borba za očuvanjem nas samih, broda i tereta se nastavila.