Jutrom
Tračak
topline na licu me budi, otvaram oči polako i u tihom jutru osluškujem njeno
disanje pored sebe. Ne pomičem se, ne želim je uznemiriti. Uživam u njenom
dahu, osjećam ga na vratu sa lijeve mi strane leži, crnokosa kratko podšišana kosa
malo me bocka. I u tome uživam. Po tome najbolje znam da sam zaljubljen. Ono
što me je kod drugih žena smetalo, kod nje me oduševljava. Bockanje. Njeno.
Polako, vrlo
oprezno, pomjeram glavu, vrat mi ukočen, okrećem je malo prema njoj. Disanje.
Toplina njenog daha. Lice joj je tik do moga, crne i duge trepavice su mirne,
lice opušteno, samo mali nos podrhtava, usnica joj se trza. Ljepota i mir.
Sreća.
Noćas sam
dugo ljubio te crvene usne i grčile su se u pripijanju na moje usne. Željele su
se stopiti. Postati jedno. Pio sam sok sa njih i uživao, a ona mi toplom i
malom šakom milovala bedro, sa unutrašnje strane: zna da to jako volim i da me
uzbuđuje. Nježnost i strast.
I pogled.
Nitko nema takav pogled. Čitavo me vrijeme za ljubavne igre gleda, plave joj
oči sjaje, a kad pročitaju poruku uživanja u mojim očima, ponosno i sretno
zatrepere. Voli mi pružati užitak. I ja njoj. Nalazim u tome svrhu svoga
postojanja. Nagrada? Nagrada je njen tamnoplavi duboki pogled, uzdrhtale usne,
treperave ruke koje obavija oko mog vrata, tanki prsti, kojima mi prolazi kroz
kosu. Zar trebam više? Ne trebam. Mir.
Oprezno, ne
želeći je probuditi, izvlačim se iz kreveta, pažljivo je pokrivam: proljeće
kuca na vrata, ali su jutra još hladna. Odlazim u kupaonicu, kuham kavu i
vraćam se u sobu sa kavom u ruci, vraćam se njoj, njenom disanju. Ne mogu bez
njega. Disanja. Smiruje me, čini me sretnim, opuštenim. Njeno disanje.
Prolazim
pored kreveta u kojem ona i dalje mirno spava: dok me nije bilo u sobi,
prevrnula se na stomak, ruke joj priljubljene uz golo tijelo, lijevi obraz na
jastuku, bijelom, pa njena poput noći crna kosa stvara kontrast i ja stojim, ne
mičem se i uživam i od te silne ljepote naviru mi suze na oči i ne pokušavam ih
zaustaviti, spriječiti. Neka se kotrljaju, neka plaču za savršenom noći koja je
iza nas, neka uživaju u prizoru. Najljepšem.
Još se jednom
pomiče, možda osjeća moj pogled, moju blizinu, moju želju, moju strast koja se
budi iako smo noćas ...Gola joj noga proviruje, koljeno, bedro, gotovo do
račvanja nogu i zadivljeno gledam, zaboravivši na šalicu kave u ruci. Ne mogu
odvojiti pogled, gledam i gledam... Žena. Moja.
Kava se već
ohladila, kad sjedam pred monitor, kompjuter je već uključen, ne isključujem ga
gotovo nikada. Pomičem mišem i počinjem pisati pjesmu, njoj, jedinoj. Za nju.
Nitko je drugi neće čitati. Napredujem lagano u stvaralačkom radu, moja je muza
tu, pored mene, u mom krevetu i to mi daje snagu, inspiracija izvire, dok se u
sjećanju izmjenjuju bljeskovi sjećanja na našu zajedničku proteklu noć.
Obavijenu strašću. Nasladom. Koja je prva naša zajednička noć. Pišem i sjećam
se i pitam se: može li mi ona uzvratiti ovakve osjećaje? Nisu li presnažni?
Hoće li se uplašiti, ako joj kažem koliko je mnogo volim? Gotovo je strašno to
voljenje. Boli, ali je čak i ta bol voljena. Bar ju ja volim, prija mi i duboko
uživam u njoj. Jesam li našao? Ljubav?
Završavam
pjesmu njenoj ljepoti i sjedim mirno, okrenuo sam se malo na desno i sad gledam
pravo u nju. I želim je. Imao sam je čitave noći, dugo smo utažavali probuđene
strasti, ali je sad želim ponovo. Malo se bojim svojih osjećaja, presnažni su i
tako su brzo, iznenada nahrupili. Može li mi ona uzvratiti? Može li? Pitanje me
muči, proganja, svrdla mi u duši i boli, boli i kad pomišljam kako ću
zajaukati, vidim, ona se budi.
Meškolji se,
lagano, mazasto, poput mačke se proteže, ne mari što se na taj način sasvim
razotkrila. Uživam u njenoj ljepoti, gledam je, gledam ...
Ona polako
otvara oči i gleda me i smiješi mi se i smiješi, crne joj i duge trepavice
trepere.
- Dođi - zove
me tiho, nježno, izazovno, promuklo. - Želim započeti dan sa tvojim mirisom.
I ja znam da
mi je odgovorila na pitanje koje me mučilo i proganjalo i ustajem sretan i
prilazim joj. Njoj. Jedinoj.
Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno
korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.