PROMJENA

PROMJENA

Ne mogu se otresti sjećanja, zbog nekog razloga uvijek mi se iznova vraća. Događaj se zbio davno, bio sam sedamnaestogodišnjak i želio sam obuhvatiti sva zadovoljstva svijeta: sve što sam vidio, a naročito ono što mi je bilo sakriveno. Pohlepa za životom upravljala je sa mnom, usađujući duboki nemir u moju dušu.

Imao sam sedamnaest tog ljeta na brodu "Učka" sa kojim sam plovio prvi put prema Istoku, zemljama čudesa i neobičnosti. Sve sam pohlepno upijao, želeći upamtiti svaki trenutak koji je i suviše brzo prolazio, novi je dolazio, a još prošli nisam ni pravo shvatio. Želio sam mnoge stvari i bio sam uvjeren kako ću ih dobiti. Zavidio sam onima koji imaju para, mogu kupiti što žele, otići gdje i kad žele: bio sam uvjeren kako imati mnogo novaca znači biti slobodan. U kabini sam imao hrpu knjiga na temu života pustolova, krimići, mnogo šunda, znam, ali tada to nisam znao. Još nisam birao što ću pročitati, čitao sam sve, uvjeren da je jedino važno čitati.

Bio je mjesec lipanj, tropske vrućine legle su na Indijski ocean. Na brodu nije bilo klima-uređaja i svi smo proklinjali vrućinu: bilo je zbilja još malo pa pakleno! Te sam večeri, koju nikako ne mogu zaboraviti, preskočio ležanje u kabini i čitanje. Umjesto te uobičajene rutine, potražio sam osamu, odšetao do prove (pramca), naslonio se na ogradu, zapalio Marllboro i sa uživanjem gledao u ocean. Mogao sam satima zuriti u plavetnilo, nikad mi nije dosadilo. Večer je bila, naravno vruća, sunce još nije zašlo, nalazilo se na samom rubu horizonta: činilo se kako će svaki čas uroniti u more. Velika žuta i plamena kugla polako se spuštala prema ljubičasto-plavom moru u pravoj orgiji boja. Prizor koji sam volio, mnogo ga puta promatrao i koji mi nikad nije mogao dosaditi i uvijek iznova pružao beskrajno uživanje. To su bili najljepši trenuci na brodu: naslonjen na ogradu, podrhtavajuća paluba pod moji nogama, tihi šum strojarnice koji se stapa sa šumom valova, lagani vjetar mi donosi osvježenje na znojno lice. Uživao sam u eksploziji boja, dok je sunce polako tonulo u plavetnilo, kad je začarani trenutak iznenada postao narušen stranim siktavim šumom koji nigdje nisam mogao smjestiti i za koji mi se činilo da ne pripada ovdje. Ličilo je na jedno veliko ssssssssšššššššššššššššš, i ja sam se začuđeno nagnuo preko ograde i zagledao u plave dubine.

I tad sam vidio, veličanstveni plavi trup polako je izranjao iz mora, prskajući visoko šištavi vodoskok, ocean kao da se otvorio i pred mojim je zapanjenim očima izronio ogromni kit, glasno ispustio vodoskok, zamahnuo repom i uronio, polako bez žurbe, puštajući da prizor potraje. I ostali iz jata su izranjali, prskali, šiktali, udarali repovima. Iznenada su svi zaronili, nestali, ocean se umirio, ponovo postao tih, plamena lopta sunca uronila i nestala, noć se spustila, beskrajni mir zavladao.

Potresen, a nisam shvaćao zbog čega, još sam neko vrijeme tamo stajao. Zatim sam polako otišao u kabinu i nikad više nisam bio isti.