Prilika
Zgrada je
bila potpuno ista, kao i ostale tri u istoj ulici: sivo bijela peterokatnica u
kojoj je bilo dvadeset i dva stana i ni po čemu se nije razlikovala od ostale
tri. Za nju su, zgradu koja se nalazila na kraju ulice i čije je lice umivano
kišama gledalo na mali park koji se zeleno prostirao ispred njenog pročelja,
govorili kako je pomalo ukleta. Ni jedna se djevojka iz nje nije udala već dugi
niz godina.
- Draga moja
- reče gospođa Kralj, kad je, kao i svakoog jutra srela svoju susjedu gospođu
Pik - vidite li što se događa u našoj zgradi? Ili bolje rečeno, što se ne
događa.
Gospođa Pik,
dama koja je upravo zagazila u šestu deceniju svog života, nagne se prema svojoj
susjedi i vršnjakinji, dok su joj crne oči divlje zasjale iza smeđih naočala,
koje je nosila zbog izrazite kratkovidnosti.
- Draga moja
- uzvrati joj potiho i ogledajući se oko sebe, poput tajnog agenta na
konspirativnom zadatku - moram priznati da nisam sigurna kako znam o čemu
govorite.
- Pa to je
bar jasno! - reče gospođa Kralj i isprsi svoje impozantne grudi. - Jedino su u
našoj zgradi neudate tri djevojke, koje, bogme, draga moja, za koju godinicu i
neće više biti djevojke.
- Oh! -
uzvikne gospođa Pik sva sretna, jer ona je imala muža, koji je već nekoliko
godina bio mrtav, pa na svu sreću, ne spada u ovu kategoriju. - Mislite li,
draga moja, da će naše cure ostati ...
- Ostati će i
dalje naše - završi gospođa Kralj i zlobno se osmjehne. - Ima ih tri, pa to
valjda znate?
Malo je
zastala i pričekala da njena najbolja prijateljica i susjeda, gospođa Pik
klimne sijedom glavom. Za razliku od svoje prijateljice, gospođa Pik nije mnogo
pažnje obraćala svojoj okolini, ali je čvrsto odlučila to promijeniti: od sada
će pažljivije pratiti događaje oko sebe.
- Sve su tri
blizu tridesetoj - sa dozom pobjedonosne zlobe, jer gospođa Kralj nije imala
kćeri, samo sina, koji je odavno otišao od nje, reče ona i dohvati susjedu za
ruku. - Pogledajte ih pažljivije: na njima se vidi kako ih panika hvata. Ostati
će same, bez muževa. Usidjelice!
Imajući na
umu oštroumna zapažanja i mudre zaključke gospođe Kralj, gospođa je Pik idućeg
petka zauzela busiju: nalaktila se na ogradu balkona na prvom katu, gdje je
stanovala i pažljivo kratkovidnim očima šarala ulicom, nastojeći da joj ništa
ne promakne.
Prvu je
zapazila Vesnu, visoku, mršavu i jako pocrnjelu od umjetnog sunčanja, zrelu
tridesetogodišnjakinju, koja je bila najstarija samica u zgradi i koja je živjela
sa roditeljima. Gospođi Pik odjednom sine, kako odavno nije vidjela, tu
mršavicu, sa nekim muškarcem. Obučena poput muškarca, hlače, crna kožna
vindjakna, oko vrata zelena marama, Vesna je izjurila na ulicu i pojurila
negdje prema centru grada, koji je širio ruke i primao u obećavajući zagrljaj
more takvih djevojaka, koje su, pomisli zlobno gospođa Pik, polako prestajale
biti djevojke.
Druga je
izlepršala iz gnijezda Vanda: tamnog tena poput Vesne i samo godinu mlađa, bila
je suprotnost nje. Sitnog rasta, bucmasta, uvijek nasmijana, plavih očiju i
smeđe kose, imala je udvarača i udvarača, ali se ni jedan nije previše
zadržavao. Mora se priznati kako je Vanda previše voljela život i uživanje i sa
povjerenjem se bacala u njegov vrtlog, plešući i smijući se kroz život i
uživanje. Ali bi neizbježno došlo vrijeme kad nije više imala sa kime plesati:
partneri bi je uvijek ostavljali nakon
obično tri mjeseca poznanstva. Ono što im nekada izgledalo kao privlačna lepršavost,
pokazalo bi se kao glupa lakoumnost i to ih odbijalo.
Slijedeća je
otišla u prohladnu večer, praćena pogledom gospođe Pik, Vera, najmlađa među
njima, upravo je prošlog mjeseca napunila dvadeset i sedam, a već je pet godina
uživala u zagrljaju svog šefa i poslodavca i upravo je bila u fazi kad je
tražila u sebi skrivene snage da joj pomognu prekinuti tu nemoguću i neodrživu
situaciju. Željela je muža, brak, djecu, a sad je već i više nego dobro znala,
kako to sa svojim dragim šefom neće nikada dobiti.
Gospođa je
Pik još malo stajala nagnuta na balkonu i upravo kad je osjetila prvi val
hladnoće na licu i htjela ući u stan, ispred zgrade se zaustavi kamion. Iz
njega poletno iskoči nekolicina muškaraca i uz glasne povike i gužvu i živo
gestikulirajući rukama, počnu istovarivati prvo stolice, stol, pa zatim i teže
kućne potrepštine, a sa svom tom je gužvom suvereno upravljao mladi bog: visok,
oko trideset i pet godina, plavokos, plavih očiju i plave, pomalo valovite
poduže kose. Njegove su zapovijedi odjekivale, a kad je posegao rukom u džep i
izvukao snop ključeva, gospođa Pik shvati kako je to novi stanar, koji je prije
nekoliko dana kupio stan na posljednjem, petom katu zgrade u kojoj je živjela.
Radoznalo je
gledala useljenje, a samo nekoliko minuta nakon što je sva ta zavrzlama ispred
zgrade otpočela, na balkonima se načičkali stanari i radoznalo pratili
iznenadni događaj. Mladi su muškarci napinjali snažne mišiće, noseći namještaj
modernog dizajna, kako je zapazila gospođa Pik, koja je sa uživanjem sve to
gledala i koja se naljutila začuvši zvono na ulaznim vratima. Tko li to može
biti? Baš nikoga ne očekuje.
Mrmljajući
sebi u bradu, nevoljko napusti svoju dragu osmatračnicu, već žaleći za
propuštenim prizorima, prođe dnevnom sobom i otvori vrata.
- Draga moja
- reče joj gospođa Kralj - ne ljutite se,, ali morala sam doći. Vidite li ovo
što se događa?
- Vidjela sam
prva - ponosno primijeti gospođa Pik.
- A znate li
što to znači?
- Sigurna sam
- ne odoli gospođa Pik - da će te mi vi tto reći.
- I hoću! -
reče gospođa Kralj ni ne opazivši ironiju, toliko je bila uronjena u svoje
misli, u predviđanje budućnosti.
Gospođa je
Pik nestrpljivo povuče za rukav kućne haljine, pa je uputi prema balkonu, gdje
se obje nagnu na ogradu i pažljivo, sa uživanjem nastave pratiti selidbu, koja
je vrlo dobro i brzo napredovala.
- Mlad i
zgodan muškarac, draga moja - reče gospođa Kralj i značajno klimne prema
visokom i plavokosom muškarcu. - Evo vam prilike za naše cure!
- Kakve
prilike? - sa nerazumijevanjem upita gospođa Pik.
- Pa zar ste
zaboravili naš jutrošnji razgovor?!
- Ah, to! -
uzvikne glasno gospođa Pik, toliko glasno da mladi muškarci koji su nosili
pokućstvo podignu glave i nasmiju im se. - Naravno da nisam zaboravila ... Bože
moj, u pravu ste! Po svemu sudeći, naš je novi susjed samac. A pogledajte ga
samo!
- Na to i
mislim! - dobaci gospođa Kralj i razuzdano se nasmije, pa prstom podbode svoju
prijateljicu, nestašno i sa uživanjem se prisjećajući svoje prohujale mladosti.
- Naše će se cure pomamiti za njim. Čekajjte samo ... kad ga ugledaju ... oh,
biti će tu povuci-potegni ... počupati će se zbog njega! Pa on je zbilja prava
prilika! A znate li što je još važnije?
- Što? -
upita radoznalo gospođa Pik.
- On im je i
posljednja prilika, draga moja - zlobno će gospođa Kralj. - Upamtite,
posljednja prilika!
Obje značajno
klimnu, pa se vrate svojoj omiljenoj zabavi: naslone se na ogradu balkona i
nastave pratiti useljenje novog stanara.
Tri je
mjeseca prohujalo, proljeće sramežljivo pokazivalo toplije lice, dozvoljavajući
kaputima i ostaloj teškoj odjeći ostanak u ormarima.
Gospođa Kralj
više nije mogla izdržati. Sve je u njoj treperilo i jednostavno mora podijeliti
sa nekim svoja opažanja, svoje misli. Naglo se odlučivši, odbaci pletivo kojim
se bezvoljno bavila i uputi se gospođi Pik, prvoj susjedi.
Istog trena,
kad je gospođa Pik otvorila vrata, gospođa Kralj jurne pored nje, počevši već
na ulazu govoriti.
- Jeste li
vidjeli? - upita i ne sačeka odgovor, već nastavi svoj monolog. - Čitavog mu
dana netko dolazi, odlazi, nose neke zamotuljke, neke kutije ... nešto se
sprema, osjećam.
- Uopće ne
razumijem o čemu govorite - reče joj gospođa Pik.
- Zar ne
vidite što se događa? - iznenadi se gospođa Kralj. - Mora da naš susjed nešto
slavi. Tako je! To će biti! Baš sam bila glupa kako se prije nisam toga
sjetila. Pa to je očito: ne može biti ništa drugo. Možda rođendan?
- Govorite li
to o novom ... - počne gospođa Pik.
- Naravno! -
prekine gospođa Kralj. - O kome drugom? Svi su ostali nezanimljivi i dobro
poznati. Doduše, i mladog Adriana prilično dobro poznajem: jako ljubazan mladi
gospodin. Pravi gospodin. Uvijek mi ponese torbu, svaki put kad se sretnemo.
Uvijek ljubazno nešto primijeti. Zbilja krasan gospodin. Tako je pažljiv. Prije
nekoliko me dana pitao kako moja uhobolja. Nije zaboravio … zbilja je pažljiv,
pravi đentlmen!
- Slažem se -
reče gospođa Pik. - Krasan gospodin, ali one naše jadne djevojke nije ni
pogledao!
- Pa što će
mu? - Gospođa Kralj se posprdno osmjehne. - Nije samo lijep već je i pametan:
ne želi imati posla sa tim gubitnicama.
- O! -
uzvikne zapanjena, ali i oduševljena gospođa Pik.
- Što
ooooooooo? - razdraga se gospođa Kralj. - Sad mi nešto palo na pamet! Znate što
ćemo nas dvije napraviti? Čujte ...
Kad više nisu
mogle izdržati, oko jedanaest navečer, dvije se drage gospođe počnu uspinjati
sa prvog kata, na kome su stanovale, na peti kat, koji im se činio visok poput
Himalaje, a sa kojeg je dopirala glasna glazba i veseli smijeh, u kome se
osjećalo piće.
Gospođa Kralj
ništa nije prepustila slučaju: nagovorila je svoju dragu prijateljicu gospođu
Pik i zajednički su se hrabro isprsile u cvjećarnici i kupile krasan buket,
koji je sad gospođa Kralj pažljivo nosila.
Gospođa Pik
je osjećala neku nelagodnost, ali nije znala objasniti zbog čega. Čitavo je poslijepodne pratila tko sve ulazi u
zgradu i ugledala je popriličan broj mladih ljudi koji su hrlili na peti kat.
Svi su bili ljubazni i prijazno joj klimali
u prolazu, jer morali su je primijetiti onako nagnutu na balkonu.
- Konačno! -
primijeti gospođa Kralj, kad su uspuhane stigle, pa odlučno pozvoni.
Nitko im ne
otvori, pa se one pogledaju, neodlučno, ne znajući što učiniti, dok je do njih
dopirala glazba i smijeh.
- Ne čuju nas
zbog buke - zaključi gospođa Pik.
- Uđimo! -
odluči gospođa Kralj.
Gospođa Pik
se nije stigla pobuniti protiv tog samovoljnog čina, a vrata su već bila
otvorena i gospođa je Kralj hrabro koračala kroz mali hodnik u susret glazbi,
praćena neodlučnom i pomalo uplašenom gospođom Pik, koja joj uzbuđeno puhala za
vratom.
- Ku ku! -
šaljivo vikne gospođa Kralj i stupi u Veliku dnevnu sobu.
Iza nje,
gospođa Pik, po leđima gospođe Kralj, koja su se ukočila, shvati kako nešto ne
valja, pa ne mogavši više ni trena suzdržavati svoju ljubopitljivost, odgurne
dragu prijateljicu i stupi ispred nje.
Prizor koji
ugleda ostavi je bez daha. Soba je bila prepuna muškaraca koji su plesali, ni
jedne žene nije bilo među njima, a neki su od plesača bili obučeni poput žena,
našminkani, privijali se uz svoje partnere i , oh bože, ljubili se, gladili ...
neki su ležali na jastucima razbacanim po podu u svakakvim pozama …
Dok su se
potresene, nakon što ih je domaćin blago im govoreći i zahvaljujući im na
cvijeću ispratio do stepeništa, spuštale prema svojim stanovima, gospođa Pik
zavapi:
- Kako je to
moguće? Što se događa sa svijetom?
- Sve se
urotilo protiv naših djevojaka - tvrda izraza lica odreže gospođa Kralj. -
Jadne one: čime su to zaslužile?
Copyright © 2006. by misko-nearh - Svi tekstovi,
dijelovi teksta i naslovi na miskoi.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom
pravu.