Topla mu je kiša kupala lice

Kišna toplina

Topla mu je kiša kupala lice. Podigao je glavu i dozvolio da mu tople kapi miluju kožu, da ga peru, skidaju prljavštinu grada u noći. Često je noću lutao gradom, nije mogao spavati dobro, i nije imao dovoljno strpljenja biti na jednom mjestu. Kretanje mu je bilo potrebno baš kao i disanje: nije mogao bez njega. Lutao je satima, pažljivo izbjegavajući susrete sa ljudima, želio je biti sam. U lutanjima odmotavalo mu se klupko isprepletenih misli.

Apstinirao je već tri mjeseca, ali želja se u njemu javila te večeri, želja za jednom čašom uz zadimljeni razgovor. Kad je postao svjestan unutrašnjeg nemira koji je brzo bujao u njemu, znao je da će morati izaći u vlažnu noć. Sa tračkom humora i sitnim cerekom pomisli: "Kad već ne kisnem iznutra, mogu malo izvana!" Dohvatio je nepromočivu jaknu i izašao u kišnu noć.

"Neću piti", govorio je samom sebi. "Samo želim prošetati, pobijediti prokletu želju".

Godinama se uništavao pićem, pio je preko svake mjere, sve je potisnuo u stranu, samo je piće bilo važno. Postao je svjestan da tako dalje ne ide, odlučio prestati, pobijediti nagon koji ga tjerao na pijenje.

Prođe pored autobusne stanice i krene prema obali. Do njega je dopirao smijeh i žamor iz punih lokala: ljudi su pili, pušili, zabavljali se. Umorno se nasmiješi samom sebi: koliko li je takvih noći proveo uz šank! Učini mu se kako osjeća božanstveno paljenje grla koje mu pričinjava rum dok klizi niz grlo: mogao je osjetiti na nepcu njegov moćan okus. Proguta na suho i protrlja usne: kretnja žednog čovjeka. Bio je umoran od tog paklenog kruga: noću piješ, danju se pokušavaš oporaviti od pretjeranog konzumiranja pića. I uvijek iznova, svakog dana! Njemu je dosta takvog života, čvrsto je odlučio. Alkohol, prokleto piće: Hemingvej ga je zvao ubojicom giganta i bio je u pravu! Kralj alkohol je uvijek izlazio kao pobjednik! Ali ovog puta neće!

Tri je puta obišao čitavu obalu, gledao je od kiše sjajne i mokre brodice, koje su se lagano valjuškale na moru. Voda na vodi, prođe mu misao. Umor ga zahvati i pomisao na topli i suhi krevet izmami prvi radostan osmjeh na njegovom licu te noći. Prstima prođe kroz dugu i skroz mokru kosu, uputi se prema kući, prema krevetu, prema toplini, osamljenosti, tuzi, ali još je jednu noć izašao kao pobjednik i postao još malo jači, još čvršći, jer ono što te ne ubije čini te jačim. Dok se približavao željenom cilju, kući i toplom krevetu, počeo se pitati koliko ga još ovakvih samotnih noćnih lutanja očekuje, dok ne pobijedi želju? Ali nije važno, zaključi, otključavajući vrata stana, može to izdržati i izdržati će.

Tiho zatvori vrata za sobom, ostavi vlažnu i hladnu noć iza sebe, dok ga toplota stana dočekala dobrodošlicom.