Čudak
- Ali, molim
vas lijepo! - uzvikne gospođa Roli i visoko podigne svoje umjetno iscrtane
obrve, koje su i bez toga stršile poprilično visoko. - Zašto NJEGA želite
pozvati?
- Pa susjed mi
je, zar ne? - odgovori Amalia, mlada i prijazna
plavuša, na pragu tridesetih. - Ovo je proslava
useljena, Linete i mene u vaš kvart.
- Ne vidim
razlog ...
- Ali zaboga!
- uzvikne Amalia.. - Kako bi se vi osjećali, da
pozovemo čitavo susjedstvo, a samo vas ignoriramo.
- Hm, hm... -
gospođa Roli se isprsi u svojoj nadmoćnoj pravednosti. - Mislim kako nemate razloga ne pozvati me.
- A svog
prvog susjeda imam?
- Pa...ne
znate tko je on, inače ne bi tako govorili.
-
Prosvijetlite me.
- Dovoljno je
reći - gospođa Roli stiša glas gotovo do šapta i povjerljivo se nagne prema
sugovornici - da se vaš susjed izjašnjava protiv Isto-Isto Zakona.
Rekavši to,
gospođa Roli se korak udalji od svoje novopridošle
susjede, mlade i zgodne, moglo bi se čak reći lijepe, gospođice Amalie. Htjela je dobro zapaziti i još bolje upamtiti, za
buduće prepričavanje, u kome je već unaprijed počela neizmjerno uživati, izraz
lica mlade susjede i njeno reagiranje.
Novopridošla, Amalia, iznenađeno
zatrese lijepom kosom, koja zasvjetluca na suncu, a oči joj zaplamte plamenom
znatiželje. Vječna ženska vatra.
- Je li to vi
kažete...
- Upravo to!
- Pa kako je
to moguće?
- Moguće je,
vidite i sami...
- Bila sam
uvjerena, kako su ti ljudi i njihova razmišljanja, a naročito shvaćanja,
prošlost.
- E, pa nisu.
- Svašta!
- Naravno da
je svašta! - uzbuđeno i sva važna u svojem pravovjerju, gospođa Roli se još
više isprsi: impozantne joj grudi gotovo dodirnule Amaliin
nos.
- To je već
sasvim nešto drugo - reče Amalia.
- Bila sam
sigurna da će te upravo to reći, kad se upoznate sa činjenicama. A sad još samo
da vam ovo kažem. Morate znati da…
- Hvala vam
draga susjedo - smiješeći se reče Amalia nakon
petnaest minutne tirade gospođe Roli. – Sve ću vjerno prenijeti svojoj Lineti i posavjetovati se sa njom.
- Do viđenja
- reče raspoloženo gospođa Roli. – Vidimo sse na zabavi.
Amalia joj se čarobno nasmiješi, uljudno klimne glavom, pa
prijeđe ulicu i otvori vrata male, lijepe kućice, okružene zelenilom, koje će
zajedno sa Linetom sa uživanjem njegovati u godinama
koje slijede. Zatvori vrata za sobom i poviče:
- Halo, Lin? Gdje si?
- U kadi! -
dopre do nje zvonki glas Linete.
Amalia se nasmiješi, laganim hodom krene prema kupaonici,
odbacujući pri tom komad po komad odjeće, ostavljajući mekan i svileni trag.
Ušavši u kupaonicu, u kojoj se podizala para, jer Lineta
je voljela vruću vodu, što vruću to bolje, Amalia
skine i posljednji dio odjeće koji je ostao na njoj, majušne i crvene i čipkaste
gaćice, koje je za godišnjicu dobila od svoje ljubavi Linete,
pa polako klizne u kadu do nje i njihove se usne spoje u požudan poljubac....
- Sigurna si?
- upita Lineta.
Amalia klimne. Poslije burnog susreta u kadi, piju kavu u
maloj kuhinjici svježih boja.
- Ma da nije
to neka patka? - Lineta je bila nepovjerljiva.
- Gospođa
Roli mi je čak rekla, kako se naš susjed izjašnjava protiv Isto-Isto Zakona. I
ne krije to! Galami na sav glas kako je čitav svijet izgubio kompas, kako su
svi ti brakovi pred Svemirom nevažeći,
kako je Priroda htjela da bude muško-ženski odnos, kako ovo, kako ono ...
- Pa on je
neandertalac po shvaćanju.
- Ne samo po
shvaćanju, Lin, ljubavi moja, već i po življenju.
Susjeda kaže kako se hvasta da nikad nije poljubio muškarca, još manje legao sa
muškarcem i kako samo u ženi i sa ženom može uživati i kako je to jedino što
priznaje.
- I ne
priznaje Isto-Isto Zakon?
- Ne
priznaje!
- Usprkos tome
što je izglasan u UN – a i što su ga potpisale sve države svijeta?
- Susjeda
kaže baš za inat tome.
- Čudak! -
zavrti Lineta glavom i blago se nasmiješi.
- Pravi čudak
– složi se sa svojom suprugom Amalia.
Copyright © 2006. by misko-nearh - Svi tekstovi,
dijelovi teksta i naslovi na miskoi.blog.hr zaštićeni
su Zakonom o autorskom pravu.