Zgodba jednog izseljenika u Kanadu 1. dio
12 avg.
Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovde je tako ljepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. Okt.
Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11 nov.
Dan Sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.
2 dec.
Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem.Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudvali (ja pobjedio). Kad je prosla grtalica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12 dec.
Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovde je prekrasno.
19 dec.
Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovde je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
22 dec.
Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja I ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska I samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak.
25 dec.
Sretan jebeni i usrani Bozic. Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im jebem sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se prije otopi.
27 dec.
Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavilo u brdu snijega ispred kapije a I hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.
28 dec.
Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabacio i zamalo da sam mu je slomio od glavu.
4 jan.
Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i kad sam se vracao udario kolima jelena. 3000$ stete na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas...
3 maj.
Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardjala od jebene soli sto je posipaju svuda.
10 maj.
Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.
Zgodba jednog izseljenika u Kanadu 2. dio
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kuću. Tako je velika, ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Već sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih ?ivotinja. Ba? je fino toplo i ovaj tjedan sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Već smo mesec dana tu, vrijeme je jo? uvijek toplo i jako vla?no. Dobro da u kući imamo klimu. Susjed mi je pričao kako u jednom restoranu u blizini slu?e dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te ?ivotinje, koje izviru iz doba dinozaura. To ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, neverovatno je interesantna. Najvi?e te
volim, Florida.30. jun
Odkad smo do?li vrijeme se skoro nije menjalo. Uvjek toplo a sad i pomalo suvi?e vla?no. Ali klima uređaj u kući i u kolima radi odlično. Noću nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jo? neke susjede. Stvar
no su ljudi na Floridi dobri.18. jul
Neverovatna vrućina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se na lep provod...
20. jul
Kakva noć. Fata je u hotelu slučajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me ?ivog pojedu ti komarci. Kad se ?elimo vratiti kući, neko nam je ukrao kola! I tako ima da se vozim 100 milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smje?ka, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi!
21. jul
Posle vraćanja kući, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi ?ef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola. Neverovatna vrućina!
30. jul
Vrućinski val je na maksimumu, a nama je u kući crkla klima. I jo? ovi komarci, jedino će da me spasi ujutro jedno kupanje da pro?ivim. Već kad sam htio da se bacim u pool vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!! Jo? mi je samo ta pičkarija trebala, brzo zovem policiju da upitam ?ta treba da radim. Oni ka?u
da ga pustim na miru da će sam otići odakle je do?ao. Poludeću!31. jul
Već od rana jutra neverovatna vrućina. Na poslu sam opet kao prebijen. ?ef, onaj kurac, ka?e da se uop?te ne smijem i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente!
1. avgust
Kakva vrućina. Već drugi dan bez klime ?to znači i bez spavanja. Sve će da izgori samo komaraca ima, sve crno i sve vi?e. Onaj mrgan od 3 metra kao da je u mom poolu kampirao. Ka?em cjelu priču susjedu, on se samo smije, kao i uvjek, pička li mu lepa mila
materina!2. avgust
Jedva dočekam, da mi dođu popraviti tu kurčevu klimu. A onaj niger umesto klime sredi mi ćerku. Policija ka?e samo da treba biti pa?ljiv a da crnca verovatno neće moći izslediti jer su i onako svi isti. Vrućina kao da smo u paklu - jeb
em ti Floridu!12. avgust
Ne mogu da podnesem tu vrućinu. Tu smo jo? uvjek kao u paklu a odkad smo do?li vrjeme je isto. ?ef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao da su se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj priči samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i tra?i da mu platim 3000 USD. Majku im jebem, mrzim Floridu, prokleta bila!
13. avgust
Petak, 13. Bo?e kakva vrućina. Vraćam se kući iz ćuze bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi be?e sa osmijehom na licu, a usput mi ka?u da dolazi Mitch. Legnem u kuću, u kojoj jo? uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak i kuća nema vi?e krova, j
o? minut dva i nema vi?e kuće. Vjetar sve pole?e. Nemam vi?e ni?ta, samo je onaj aligator ostao u poolu. ?to ga nisu poklopali u onom restoranu....Susjedi se vraćaju i sa osmjehom na licu kazu da imam sreću da sam pre?ivio hurikan Mitcha. Opet jevrućina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu i selim se odavde. Gde,ovaj put neću da vam ka?em...
Zgodba jednog izseljenika u Kanadu 3. dio
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjeđujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije ćemo smisliti gdje ćemo i kako ćemo...
8. septembar
Potro?io pare od osiguranja. Ne znam gdje ćemo, djeca bi već trebala u ?kolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Učimo ubrzano gramatiku, ja već uspje?no razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. ?ta li će s nas biti.
24. oktobar
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan ?to bi prodao knji?icu i da ima ope' jedan u op?tini koji bi pogurao za stan, ukoliko...
Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar
Papiri za stan u Sarajevu sređeni, sreći nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u ?kolu. Svi
poma?emo u obli?njoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i poku?avama da shvatimo trenutnu političku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Ka?u mi da malo pun
o naginjem na unitarističku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu pre?ivjeti lako političku realnost. Ka?u mi isto tako da ne serem.24. decembar
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bo?ića, biće prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vi?e gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo ne?to baterija, svijeća, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri čokolade, da obradujemo na?e. Posljednja noć na jebenom sjevernoameričkom kontinentu. Nalet ga b
ilo, i onog ko ga otkri, o ove ?to na njemu ?ive.25. decembar
Prvi dan Bo?ića. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je dočepati se aviona. Nalećem na Deda Mraza u bermudama, ?aljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vreću sa ri?om i otpakovane vreće mlijeka u prahu ... ka?u ?upci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je već prevr?ilo mjeru. Psujem tečno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon ?to sam ljubazno stisnuo pil
ota i vikn'o mu na uho: "Vozi Mi?ko!".27. decembar
Amsterdam. Mmmm, osjećam miris Evrope. Zadr?avaju nas u policiji, ka?u istekla nam oba paso?a, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vi?e ne vraćam. Fino mu ka?em: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenoćili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijeće, ka?e treba da prođe neko ispitivanje. Ba? smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno na?eg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijeće mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiv
a materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjećuje.31. decembar
Nakon dvije noći prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Beč. Svi smo se već međusobno posvađali. Optu?uju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjeđujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, već smo skoro kući. Slećemo u Beč. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar
Novu godinu dočekao u krugu familije, u posebno ukra?enoj ćeliji. Gledam novogodi?nji koncert kroz re?etke. Djeci poklanjam čokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Sviđa joj se. Miri?e. Izgleda da će nas pustiti već za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amst
erdamu. Već sam skoro zaboravio ona sranja ?to smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekinto?, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih riječi nakon na?eg groznog McDonald'skog iskustva.6. januar
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvo?enje opasnih materija,
oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobađaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi plaćali carinu, ostavljam la?ni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da poka?em da je kori?tena. Niko iz familije ne priča sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smje?ka, policajci se smje?kaju, taksista se smije, ja mislim da ne?to debelo nije u redu. Nisu me čak pitali ni za putovnicu, domovnicu, ?ahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Ka?u, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7. januar
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki međudr?avni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz čarapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlučujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreća. Ba? bih se obruk'o. Sti?emo u zadnji čas na Kolodvor, banka jo? radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U čekaonici svi pu?e, postaje neizdr?ivo. Idem do klozeta da dođem sebi. Smrdi toliko
da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao vi?ak karata, biće gusto. Ja pristajem na tri sjedi?ta za četiri karte, pod uslovom da prtljag dr?imo u krilu. Bolje i?ta nego ni?ta. Hajd', mislim se, nek' je ?iva glava.8. januar
Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Poku?avam zaspati, ne mogu, muzički ukus ?ofera je gori od onog već lo?eg predratnog. Neko povraća pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraća mi se, da hoće zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi ko?nu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukočen toliko da me policajci skidaju. Kakva noć.
11. januar
Ovo pi?em na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreća, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki ?vercer pristaje da trampi paket argete za d?epni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukočen, svaki me mi?ić boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
12. januar
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje čekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, neće Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi ?ena ka?e da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijeće i ne?to se domunđavaju oko na?ih sjedi?ta. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Ka?e, dob
ro do?li kući. Svi nam se zahvaljuju na stanici ?to smo ih zabavili. Svi pu?e. Malo mi je zlo. Nude me pićem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrčavam na čisti zrak.13. januar
Poku?avam prvi put da uđem u "svoj" stan.
14. januar
Već nekoliko puta poku?avam da uđem u stan. Provodimo čitav dan u raznim op?tinskim
kancelarijama, vadimo potvrde, poku?avamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
15. februar
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "na?em" stanu. Poku?avam istjerati te nevaljalce. Vi?e smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noć. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, ka?u da nisu u?li u trag lopovima iz autobusa, jo?, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rje?enje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridru?e, i u zdru?enoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje ni?ta. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ni?ta. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako stra?no da mi se usne lijepe za hladan metal.
28. februar
Ba? je na? svijet dobar. Sa prvog sprata donose na?e ćilime ?to su kom?ije čuvale ?est godina. Neko na podvo?njaku na?ao na? televizor i otkupio od jednog ?vercera. Sa smeća donijeli na? bojler. Nađeno dosta na?ih slika, predratnih. I moja diploma, zgu?vana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Već pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da će mi dati čim ponovo nabavimo kreve
t.1. mart
Danas sam već počeo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jo? od onog autobusa, imam puno uno?enja, radim s robom. Fata počela da ?ije kod jedne fine ?ene. I ona je, ka?e, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dođe na svoje, ali, ka?e, ako radimo vrijedno i imaćemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne časove djeci. Oni nisu jo? u ?koli, do septembra. Sada su nam dali dobru ?ansu da pola?u ove razrede ?to su zavr?ili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje ni?ta ne priznaje. Ima
ju problema sa gramatikom. Ja jo? imam problema sa politikom. Sreća, televizor nam se često kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja očekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozačkom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku međunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dođem, svi pu?e. Pu?e pravo. Na to se nikako ne mogu navići, k'o da nisam čitav ?ivot ?ivio ovdje.2. mart
Pitate se, gdje ćemo sad. Nećemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim
vraća. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vi?e ni pu?kom otjerati. Dobro nam je - u pičku
materinu.