Umor
Umorno osjećam zaborav
Koji
u magli potištenosti nestaje
A nekada je crvene krikove vriskao
Umorno nastojim prisjetiti se
Plavetnila visokog neba i velike nade
Dok proljetna bujica hučala je radosno u
nama
Umorno prihvaćam život tihi
Kroz daljinu vremena napeto osluškujući
Ne čujem galop uzbuđenja
Umorni vjetar njiše sive napuknute grane
zaborava
Copyright © 2008. by misko-nearh - zabranjeno
korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.