Nevjernik
Otišla je u
kupaonicu i odjednom osjećam olakšanje. Čudim se samom sebi, jer Edita je
ljepotica i zbilja uživam u njoj i sa njom, ali olakšanje zbog kratkotrajne
samoće je tu i ne mogu ga negirati. Ležim i osluškujem svoje raspoloženje. Imam
vremena za to, znam, jer Edita je kod mene već treći dan i naučio sam da, kad
otiđe u kupaonicu, nema je barem dvadeset minuta. Dvadeset minuta će moje ruke
biti prazne. I moje misli samo moje, jer Edita mnogo govori, čak i dok se
grčimo u slatkom ritmu ljubavi. Riječi poput kišnih kapi izlaze iz nje,
slijevaju se niz velika joj usta nabubrenih usnica koje pozivaju na poljubac. Ljubim
je nastojeći prekinuti rječitost. Ne
uspijevam. Kupa me svojim riječima, strasnim ili nježnim, ovisi o tome što
trenutno činimo jedno drugom.
Sad uživam u
samoći i kratkom predahu i ne iznenađujem se kad hvatam samog sebe kako mislim
na Daliju. Već se to događalo i prije, a jednom čak i dok je Edita izvodila
ludi ples opkoračivši me i sjedeći na meni, dok joj se duga i ravna crna kosa
vijorila poput bičeva oko lica, zarumenjelog, znojnog, u grču slasti kojoj je
ona sama davala ritam, dovodeći nas oboje do vrhunca užitka. Umalo da tog
trenutka nisam u njenu crnu kosu čiji su pramenovi vitlali šibajući vrući zrak
oko nas, vrisnuo ime druge. Suzdržao sam se u posljednjem trenutku, jedva,
priznajem to, sakupivši posljednje trunčice volje koje je mahniti Editin ples
ostavio u meni. Sve je ostalo isisala iz mene, ostavljajući me praznog.
Čudno. Ludo.
Vodim ljubav sa jednom žednom, a želim drugu. I to upravo u trenutku dok se
približavamo ludom vrhuncu izazvanom našom strašću.
- Postaješ
nenadmašan - prodahtala mi je Edita prve večeri koje je stigla, dok smo po
drugi put vodili ljubav.
- Zahvaljujući
tebi - procijedio sam grabeći je za čvrste guzove i divlje je privlačeći k sebi,
ali u mislima sam vidio guzove Dalije: slika u izmaglici gole Dalije kako
odlazi od mene vukući ručnik po podu, dok joj kosa boje žita miluje uspravna
leđa, stvorila se odjednom u umom umu i zaprepastila me količinom uživanja.
- Nije me
briga zahvaljujući kome - rekla je Edita i ugrizla mi vrat: mali je crveni
potočić potekao, osjećao sam njegovu vlažnost.
- Ni mene! -
gotovo sam viknuo, prikovao je svojim tijelom, glavu zagnjurio u njenu crnu
kosu i udisao miris uživanje koji se isparavao sa nje.
Daliju nikad
nisam sreo. U stvarnom životu. Samo u virtualnom. Prokleti nas komp spojio i od
tog trenutka nestao je moj duševni mir. Jer Dalija je prekrasna pjesnikinja
koja piše ludo-strastvene stihove koji me oduševljavaju. I to sam joj
"rekao" uputivši joj kompliment e-mailom. Uskoro je stigao njen
odgovor, a zatim je otpočela prepiska preko malog i korisnog programa
"Google Talk". Satima smo izmjenjivali riječi, dok te riječi nisu
počele poprimati čudni oblik želje, nježnosti, strasti. Otkrivali smo se jedno
drugom bez sustezanja, ogolivši duše bez srama, uživajući obostrano u tome.
Mogu slobodno reći, na taj smo se način ševili, jer to je bilo upravo to. Čista
i gola ševa. Ona bi rekla što voli i što želi i što očekuje od našeg budućeg
susreta, a zatim bih to isto rekao i ja.
Možda je
teško povjerovati, ali osjećao sam kako nas naše pohotne misli povezuju,
privlače jedno drugom. Činilo mi se da sagorijevamo u groznici koja nas je
tresla. I uživao sam u tome. I želio sam je sresti, Daliju, sresti i zagrliti
čvrsto i ljubiti je, zabijati se u nju divljom snagom koja kao da je svakog
dana sve više bujala u meni, zajedno sa željom.
Dalija nije
dolazila, izigravajući nedostižnu, dok sam ja znao, bio siguran u to, kako joj
nedostaje hrabrosti za taj posljednji korak, jer sve smo ostale korake učinili.
Bojala se doći i žudnju zadovoljiti, maštu i želje pretvoriti u stvarnost. Je
li se uplašila svoje vlastite prirode? Ili mene? Nas?
Odgovor više
nisam ni tražio, ne svjesno, dok nisam postao svjestan kako dok vodim ljubav sa
Editom, u svojoj se mašti ševim sa nedostižnom Dalijom.
Misao me
ošine i istog trena mi se tijelo u nelagodnosti ukoči. Postajem li lud?
Bolestan? Nastran. To je prava riječ.
- U vražju
mater sve! - glasno opsujem u zrak sobe topao i obojen mirisom seksa, ustajem
iz kreveta i onako gol sjedam ispred kompjutera i kliknem na mail.
"Ševim
se sa drugom, a mislim na tebe", napišem mail Daliji i prije nego li mi
misao se slegla, pritišćem mišem na riječ "send" i moja misao
nezadrživo juri prema Daliji, mojoj žudnji, mojoj gladi, mojoj nedostižnoj,
mojoj …
Ustajem sa
stolice i vraćam se u krevet. Za koji će mi se tren pridružiti Edita. Zurim u
monitor i ne vidim ga. Umjesto monitora vidim golu Daliju kako odlazi od mene,
duge joj noge prekrasne, tijelo joj se presijava na umirućim sunčanim zrakama.
Zašto je nikad ne "vidim" kako dolazi?
- Jesam li ti
nedostajala? -pita me Edita ulazeći u sobu: gola je, kapljice vode zaostale
nakon tuširanja joj se još nisu osušile na predivnoj koži.
- Ni ne znaš
koliko - odgovaram joj, a da ni sam ne znam kojoj govorim: Editi ili Daliji.
Copyright ©
2008. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.