- I sada ste sigurni? Potpuno?

   - Jesam! - odlučno odgovori Askel, pa ponesen sjećanjima naglo ustane iz prevelike i njemu previše udobne fotelje, i ušeta po velikoj prostoriji glavnog šefa astro-misije. - Uspjelo je svaki put. Baš svaki put! Tražio sam da mi u lab donose svakojake niže vrste sa raznih svjetova i oni su mi ih donosili. Iz najudaljenijeg kutka galaktike. Bilo je takvih, da ti pamet stane: najčudnijih oblika. I svaka se vrsta jednako ponašala, nakon što bi im u krvotok uveo "Derah32". Promijenili bi se.

   - Promijenili bi se - zamišljeno ponovi Uba Ran, znatiželjno promatrajući oduševljenje mladog genetičara i prisjećajući se nekadašnjeg svog entuzijazma. - I postali su sposobni za probijanje granice izdržljivosti koja vlada na Iladu?

   - Jesu! - bez trenutka kolebanja potvrdi Askel. - DNK-a struktura im se promijeni. To je, najbliže rečeno ...

   - Ja ću to upitati laički - prekine ga neprijazno Uba Ran. -A vi mi isto tako odgovorite. Nakon primitka vašeg seruma promijene se.? Postaju nešto drugo nego što su bili?

   - Točno!

   - Neko sasvim drugo biće?

   - Tako je!

   - I to je novostvoreno novo biće sposobno izdržati uvjete na Iladu, neosvojivom planetu?

   - Garantiram to! - potvrdi Askel. - Postaju savršeno imuni na sve. Ali ...

   - Ali - ponovo ga prekine Uba Ran - kao i u svemu, i ovdje postoji kvaka. Kakva je?

   - Gadna - bez okolišanja odgovori Askel. - Ta su nova bića savršeno otporna na sve galaktičke bolesti koje su smrtonosne za ljude, ali samo za jedno izvjesno vrijeme.

   - Koje vrijeme? - upita Uba Ran, a mozak mu je kuhao: možda baš on pronađe izlaz i odvede ljudski soj naprijed u daljnje osvajanje nepreglednog prostranstva. - Je li to vrijeme dovoljno, da nam se isplati?

   - Ako mislite na let do planeta Ilada i na povratak transportera, dovoljno je - odgovori Askel, znajući što brine njegovog šefa. – Ali posada …

   - Imaju li vremena iskopati i ukrcati u brod dovoljno rudače ilad77? - upita Uba Ran i u napetosti, ne mogavši više izdržati mirnoću tijela, nagne se prema naprijed, a velika i kožna fotelja zaškripi: prijao im je zvuk kojeg su tako rijetko imali priliku čuti.

   - Može se to učiniti - odgovori Askel. - Ali pri povratku ...

   - Umiru? - ubaci Uba Ran, kad je mladi genetičar u neprilici zašutio.

   - Umiru - potvrdi Askel. - Umiru ni malo lijepom i ni malo laganom smrću.

   - Ali bi se isplatilo, zar ne?

   - Čitava bi posada umrla - odgovori Askel. - Koliko je to ljudi?

   - To je nevažno! - odgovori Uba Ran i ustane. - Jedan transpoorter ima nekoliko stotina članove posade. Ali što je to u usporedbi sa milijardama, koje bi na taj način bile spašene? Detalje prepustite meni, to nije vaša briga. Vi ste svoje izvršili. I to jako dobro. Usudio bih se reći, odlično. Zaslužili ste odmor. Birajte bilo koje mjesto u galaktici. Ispuniti ćemo vam želju.

   - Gospodine Uba Ran, hvala vam na iscrpnom izvještaju - reče tiho Edon Pir, Predsjednik Galaktičkog Vijeća, trljajući zamišljeno šiljatu bradu tankim prstima. - Ponoviti ću sve krajnje pojednostavljeno, tako da ne bude nikakvih nedoumica.

   Svi se u velikoj dvorani promeškolje u udobnim i pametnim stolicama, koje su se oblikovale prema tijelima, pružajući maksimum udobnosti. Vodeći ljudi, Upravljači vijećnici, pripreme se saslušati rezime izvještaja i zatim odlučiti o sudbini milijardi, možda o čitavoj ljudskoj vrsti.

   - Kao što nam je, na žalost, svima vrlo dobro poznato - počne polako Edon Pir, Predsjednik Galaktičkog Vijeća - naša se granica širenja zaustavila na ovoj galaktici. Stagniramo već nekoliko stoljeća. Ne širimo se. Ne napredujemo. A zašto? Nemamo pogonskog goriva koji nas može odvesti dalje, u nepoznate dubine Univerzuma, da širimo našu civilizaciju, što nam je, naravno, primarni zadatak.

   Edon Pir zastane i dohvati zelenu čašu ispred sebe, pa udahne iz nje osvježavajućeg mirisa.

   - Prije nekoliko godina, na jednom izviđanju, otkrili smo planet Ilad i znamo da na njemu postoje neograničene količine ilada77, pogonske rudače, kojom možemo pobijediti Vrijeme i Prostor. Širiti se. Ali nije sve tako jednostavno, kao što znate. Kad ljudi stignu na Ilad, umiru. Točnije, nestanu. Nestanu, kao da nikad nisu ni postojali. Ne znamo kako završavaju svoje živote.

   Njegovi pažljivi slušatelji nelagodno se počnu pomicati, sjećajući se svih onih uzaludnih misija koje su izglasavali i koje su slali prema Iladu, nadajući se, ali nikad im se nade nisu ispunile: misije bi propale, ljudi nestajali.

   - Znam što mislite - reče Edon Pir i podigne ruku. - Sad je mladi genetičar pronašao rješenje, čini se... kako je ono mladom čovjeku ime?

   - Askel - brzo odgovori Uba Ran i klimne. - Askel Lef, gospodine Predsjedniče.

   - Hvala - reče Edon Pir. - Dakle, sad je mladi genetičar Askel Lef otkrio čarobnu formulu za mijenjanje DNK-a. I ponovio je pokus ...

   - Sto dvadeset i jedan put - brzo ubaci Uba Ran i doda ono neizbježno: - Gospodine predsjedniče.

   - Više od stotinu puta izveden eksperiment, dao je uvijek isti rezultat - reče monotono Edon Pir, Predsjednik. - Da pojednostavnim: primimo li mi dozu ...

   - "Deraha32", gospodine Predsjedniče - ubaci Uba Ran.

   - Dakle, primi li ljudsko biće u krvotok dozu "Derah32", prestaje biti ljudsko biće - polako i pažljivo izgovori Edon Pir. - Naš je zadatak svjesno odlučiti poslati u smrt nekoliko stotina ljudi, koje bi poslali u misiju na Ilad i kojima bi u krvotok uveli "Derah32". Ti će ljudi prestati biti ljudi, nitko ne zna što će postati, ali biti će sposobni izvršiti zadatak i izvršiti će ga, jer "Derah32" će upravljati njima. Ukrcati će nama neophodnu rudaču ilad77 u velikim količinama, vratiti se i ...

   - Nestati - promrmlja jedan od slušatelja. - U groznim mukama ...

   - Ali bi spasili milijarde - doda drugi.

   - Upravo tako, gospodo - potvrdi Edon Pir, Predsjednik. - Na nama je da odlučimo: hoćemo li ljudima reći istinu i tražiti dobrovoljce ili ...

   Nedovršena rečenica nelagodno ostane visjeti iznad mudrih glava, dok se vijećnici pogledavaju, neodlučno u početku, a zatim sve odlučnije, dok im je odlučnost počela otvrdnjavati lica, izoštravati poglede, razvlačiti usnice u tanku crtu neopozive odlučnosti.

Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.