Razgovor muški

 

   - Pozdrav tebi!

   - I tebi!

   - Pa gdje si nestao? Nismo se sreli čitavu vječnost.

   - Tu sam. Čitavo vrijeme.

   - Ozbiljno?

   - Ozbiljno. Motam se ovuda stalno, uvijek u istom kvartu.

   - Pa i ja se ovuda stalno motam. Kako to da se ne srećemo?

   - Ne znam. Čudno, je li?

   - Jeeee, čudno je.

   - Dobro. Sad smo se sreli.

   - Jesmo. I baš se radujem zbog toga.

   - Čuj, a ima li što novog?

   - Pa  nema ... čekaj malo! Ima nešto. Sad sam se sjetio!

   - Reci brzo.

   - Ideš li kad gore, prema brdu?

   - Rijetko. Bio sam posljednji put prije dugo vremena.

   - Idi gore!

   - Da idem? A što ima gore?

   - Prava krasotica!

   - Ozbiljno?

   - Ozbiljno! Noćas sam bio sa njom.

   - I? kako je bilo?

   - Bilo je odlično! Mala zaslužuje da se prijeđe ova daljina. Sva je vrckava i mlada, nije baš bila mnogo u prometu.

   - Ići ću.

   - Idi već večeras.

   - Posjećuje li je još tko osim tebe?

   - Koliko znam, ne. Ali nikad se ne zna sa njima, zar ne?

   - To si u pravu! Nikad se ne zna.

   - Ma što te briga! Idi i dobro se provedi i uživaj.

   - I da znaš da hoću. Nisam već ...

   - Što si zastao? Ne sjećaš se? Zbilja ti je potrebno posjetiti malu. Nećeš otići razočaran i sjećati ćeš se tog posjeta, vjeruj mi.

   - Vjerujem ti. Hvala!

   - Nema na čemu. Samo ne govori drugima da se ne pročuje. Zašto ne bi samo mi uživali?

   - U pravu si. Šutjeti ću. Hvala ti, prijatelju.

   - Zato prijatelji i postoje. Da pomognu jedan drugom.

   - Zbilja si pravi prijatelj.

   - Neka. Odužiti ćeš se već. A sad moram ići - reče šarov, podigne stražnju nogu i obilno pomokri rasvjetni stup pored kojeg su stajali, razgovarali i njuškali ga, pa se udalji podignuta repa, dok  žućov gleda zamišljeno za njim.

  

Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.