Noćni osvit

Noćni osvit

Smijeh se prolomi za našim stolom i podigne u toplu i ugodnu proljetnu večer, koja se upravo lijeno spušta, kao da oklijeva, nad gradom. Sjedimo za spojenim stolovima, društvo je poveće, osmero nas je, četiri para i sjajno se zabavljamo. Tako bar izgleda. Često se smijemo, baš kao i do sada, a razgovor je zanimljiv, pršti od duhovitosti, koju potičemo crnim vinom. Ugodno je sjediti ispod starih kestena u društvu lijepih žena, prijatelja i piti vino. Ugodno i zabavno, ali se ne zabavljam odviše. Ispod oka, pazeći da to nitko ne primijeti, promatra Enu i pitam se ...

Treći mjesec teče od kako se družimo, bolje rečeno, od kako vodimo ljubav, ako ovo jest ljubav. Jer ja nisam siguran. Čini mi se kako Ena jest. Gleda u mene plavim očima obrubljenim crnim trepavicama i trepće, a svaki joj treptaj šalje poruku: Volim te! Želim te! I ja nju želim, naravno, ali nisam siguran volim li je.

Sve mi se u vezi Ene dopada, njena krhkost, bogata i poput noći crna kosa, tanki i nervozni prsti, koji kao da su uvijek u pokretu. Maleno joj lice pomalo blijedo, uokvireno gustim crnilom, večeras se zarumenjelo: popila je dvije čaše crnog vina i sjajno je raspoložena. Očekuje da nakon zajedničkog provoda pođemo k meni, kao što to radimo svake večeri već tri mjeseca. Ali iz nekog razloga, kojeg ne znam imenovati, večeras je ne želim pozvati u svoj stan, u svoj krevet, u svoj život. Odjednom sam se zaželio samoće. Koliko već dugo nisam sam? Koliko već noći ne spavam onako kako volim spavati, gol i potrbuške, raširenih nogu, ne gurajući ničije tijelo pored sebe? Čini mi se jako dugo.

- Daj mi natoči još malo vina, molim te – govori i prekida mi misli Ena: naginje se prema meni i njen mi dah, koji miriše na vino i želju, draška lice.

- Odmah - odgovaram, uzimam bocu sa stola, umalo praznu i točim joj vino: ostaje mi prazna boci u ruci i gledam u nju, dok osjećam Enine prste na svojim preponama.

- Divna večer! - reče mi ona u lice.

- I ti si divna - odgovaram, znajući kako to očekuje od mene: uvijek i u svakoj je prilici gladna komplimenta.

- Lažljivac! - odgovara Ena, a njeni me prsti stiš੉u i stišću.

Voli se igrati riječima, voli se igrati dodirima, voli igru i sam joj je život igra, vesela i neprekidna. Bezbrižna ljepota.

- Zašto ne piješ? - pita me.

- Pijem - odgovaram i pokazujem na čašu ispred sebe: samo se na njenom dnu crni nekoliko kapljica.

- Čuvaš li se to za mene? - pita Ena, a oči joj plamte: čitam u njihovom plavetnilu plamsaj želje.

- Vidjeti ćemo - kažem i blago joj odmičem ruku, blago, pažljivo, da je ne uvrijedim, jer počela je buditi želju u meni, a to ne želim.

- Dobro! - uvrijeđeno kaže ona i odmiče ruku.

Gledam je kako pije. Namrštila je maleni nosić i znam da je uvrijeđena zbog mog odbijanja njenih javnih nježnosti. Voli dodirivati me, a meni to ponekad smeta. Kao sada, dok još nisam na čisto sa svojim osjećajima. Znam da je želim, ali znam da Ena očekuje i mnogo više. Očekuje da je volim, a u to već nisam siguran.

Živim sam i to ima svojih prednosti. Činim što hoću i kada hoću i sa kim hoću i gdje hoću i koliko hoću. Volim takav život. Pustim li Enu u svoj život, primim li je u stan, u svoj svakodnevni život, vrata će se onog drugog života za mene zatvoriti. Nema više iznenadnih odlazaka i dolazaka, ludih pijančevanja koja traju danima i noćima i stapaju se u maglovitom sjećanju u veliki kotač mahnitog vrtuljka, na kojem se okrećem i zabavljam, zabavljam i okrećem, uživam u životu, uživam nesputano, grabeći sve ono što mi se nudi.

- Ti si moj zloćko - reče mi Ena i ponovo se naginje prema meni i ljubi me u vrat, dok stari kesteni uzdišu nad našim glavama: noć se spustila, ali je toplo, prijatno toplo i uživamo. - Nemoj misliti, da ne znam o čemu razmišljaš.

- Znaš? - pitam prihvaćajući igru: zar mi nešto drugo preostaje? - Reci mi, o čemu razmišljam?

- Kako ćeš rastrgati moje mlado i čvrsto tijelo - reče ona potiho, a glas joj promukao: ljubavni zov. - I vući me za kosu.

- Varaš se - odgovorim: možda je uspijem pripremiti na razočarenje, ako joj nešto natuknem. - Možda sanjarim o tome da spavam sam i širim se po krevetu ...

- To je tako dosadno! - prekida me Ena. - Krevet nikada ne bi smio biti prazan.

- Neće biti prazan - kažem joj. - Ja ću biti u njemu.

- Budalo! - kaže ona i smije se. - To se ne računa.

- Ma vidi golubiće! - uzvikuje netko. - Kako samo guguću!

I odjednom smo centar pažnje i odjednom se odlučujem. Znam, ostanem li još ovdje, vino će i dalje teći, a ono što ću joj reći biti će sve teže izreći. Bolje da nas dvoje pođemo, povedem je i zatim ...

Nije bilo onog zatim. Nisam smogao snage reći joj kako priželjkujem samoću. Kad smo krenuli, primila me za ruku i ljubila na svakom uglu, baš kao da imamo po petnaest godina.

Dok sad leži u krevetu pored mene, sjećam se kako joj je mala ručica u mojoj šaci bila topla i znojna.

- Jesam li pijana? - pitala me ispred stana.

- Jesi, pijana si i ideš odmah na spavanje.

Ali nije bilo tako. U krevetu se privila uz mene i za čas probudila želju u meni i strasno me zavela, natjeravši me u maglu zaborava, gdje je sve prestalo postojati osim nje, njenog užarenog pogleda, vrućeg tijela, uzdaha i uzdaha ... Reći ću joj sutra, mislio sam, dok sam vodio ljubav sa njom, ili samo uživao u njenom tijelu, ne znam, nisam siguran koje je od toga bilo, ali bilo je dobro i odmah smo poslije zaspali.

U dva sata, po mrklom mraku, probudi me njen nesuvisli krik. Uspravljam se u krevetu i panično gledam oko sebe. Ne snalazim se, ali čim osjetim njeno malo i toplo tijelo pored sebe, shvaćam što me probudilo, pa je nagonski, ne razmišljajući, grlim i privijam uz sebe i šapućem joj umirujuće riječi.

Njeni se jecaji polako smiruju, a ja u grudima osjećam osjećaj koji još nikada nisam osjećao, a koji je probudila ona, moja mala nježna Ena i odjednom znam da je to ono pravo, jedino, i da želim taj osjećaj zauvijek zadržati u dubini samog sebe, uživati u njegovoj toplini. Zauvijek.

U tami noći osvit mi spoznaje zakucao na vrata duše i širim ruke privijajući svoju Enu uz sebe i dok se njeno malo i toplo tijelo polako smiruje, šapućem joj u gustu kosu:

- Ovdje sam, zlato - tiho joj mrmljam i umirujuće milujem, dok se ona sneno privija uz mene tražeći zaštitu. - I uvijek ću biti.