| R i b n i k (Ivadci iz knjige 'Oko Kupe i Korane" od Radoslava Lopasi}a |
| Opis grada. @upa Ribni~ko-Lipni~ka. Baboni}i najstariji gospodari Ribnika. |
| - Podjemo li iz Karlovca Lujzinskom cestom I skrenemo u Netreti}u prema Metlici, evo nas skoro u Ribniku. Narod, `ivu}i u Ribniku i oko njega, bavi se poljodjelstvom; to su veoma marljivi radnici, nu mnogi se sele u Ameriku, {to je doma}emu gospodarstvu na u{trb, ali ovi opet odanle {alju mnogo gotova novca ku}i. Ribnik je upravo sredi{te onoga diela na{e domovine, kojega se pu~anstvo nazivlje Brajcima. To ime nas podsje}a na stari narod Brajaca, koji je za Rimljana u ovim priedjelima `ivio. Grad Ribnik (sl.15.) stoji u maloj dolini, kojom prote~e potok Obrh, izru}i izpod istoimena dvorca Ovaj potok ~inipred gradom mali ribnjak, koji je jama~no neko}, ve}i bio; jer nema dvojbe, da samo ime. Ribnik potje~e od ribnjaka. Grad i vlastelinstvo Ribni~ko nazivlje narod starim Ribnikom" za razliku od ,malog? i ,novog Ribnika", dviju plemi}kih dvoraca, koji stoje blizu grada. Vlastelinstvo obsete preko 16oo jutara zemlje, te ve}im dielom sastoji od {uma. Zemlje rode svakovrstnim `itom. Oko grada na bre?uljku stoje ku}e istoimena sela, izmedju kojih se uzdi`e kapelica sv. Trojstva. S ceste vodi drvored jablana do grada. Grad nije izvana izmazan, te se vidjeva svaki kamen, [to podaje gradu osobiti starinski izra`aj. U zidu nalaze se bezbrojne pu{karnice, te otvori razna oblika, koji su neko} slu`ili za lumbarde i topove.. Grad je gradjen veoma nepravilno u slici okruga, a providjen dvjema kulama. Na izto~noj strani, okrenutoj prema perivoju, nalazi se stara zazidana kapija, a nad njom u kamenu izklesan stari grb Frankopana Kr~kih. U grbu vidi se u gornjem polju Sestotraka zviezda, a dolnje je golo. |
| Na sjevernoj strani nalaze se takodjer vrata tri metra iznad zemlje, do kojih vodi drveni most, koji se neko} dizati mogao. Takav most bio je neko} i kod zazidanih vrata. Glavni ulaz u grad je s ju`ne strane, naprema cesti. Oko grada bija{e neko} duboki obkop, koji se moga{e napuniti vodom iz potoka. Sjevero-izto~na kula, |
| Obrh bija{e po~etkom XVII. vieka svojina porodice Krila`ani}a, te se u istom g, 16I7. rodi glasoviti hrvatski pisac juraj Kri`ani}. |
| koja je ~etverouglata, bija{e prije mnogo vi{a, te kako narod pri~a tako visoka, da je iz Metlike vidjeti bilo. Isto tako bija{e i peterokutna zapadna kula mnago vi{a, nego Ii je danas. U toj kuli bija{e neko} mala kapelica, dok je danas tamo kuhinja.Dvori{te gradsko je okruglo, a dva drvena triema vode naokolo, tako, da nam se lz nutra ~ini grad dvokatnim. U prizemlju su razni magazini i pivnice, od kojih je najzanimivija mala pivnica", neko} mu~ionica. U svodu ove nalazi se mali otvor, kuda bi odsudjenoga spustili iz sudnice - dana{nje upraviteljske pisarne - u muke. Ovaj dio grada bez dvojbe je najstariji, i zidovi su mu preko dva metra debeli. K ovom dielu dozida{e Frankopani sjevero-izto~nu kulu, gdje namjesti{e i svoj grb. U ovoj se kuli neko} nalazila velika dvorana s galerijom, koje se tragovi jo{ vidjeti mogu. Zapadni dio grada imade mnogo tajnih odaja i hodnika u zidu, za koje se pripovieda, da vode izvan grada ~ak u Ozalj i Novigrad. U prvom spratu su takodjer razne spremnice, a u drugom uredjene sobe za gospo{tiju, upravitelja i strance.Promotrimo Ii grad u cielosti, vidimo, da je liepo uz~uvao svoj sredovje~ni oblik, te ga s toga mo`emo ubrajati medju najstarije sredovje~ne gradjevne spomenike na{e domovine, kojih jo{ nije nemili udes razvalio. |
| @upa lipni~ka, u kojoj se grad Ribnik nalazi, veoma je stara. Sporninje se ve} polovicom XIV. vieka u zborniku Ivana arcidjakona gori~kog pod imenom sv. Ilije u Ribniku, te bija{e tamo @upnikom Matija. |
| Te~ajem petnaestoga vieka rjedje se nazivlje ova `upa ribn~kom, ve} @upom sv. Ilije pod Lipnikom. Tako se 9. 1465. spominje pop Ivan pod Lipnikom. Ovaj bija{e glagol{a, kao ve}ina sve}enika ribni~ke okolice,sve do konca sedamnaestog vieka, Pop Ivan pisao je liepo glagolicom, te nam se sa~uvala jedna njegova izprava, koju je napisao pod Lipnikom 4. lipnja 1465. Po~etkom {estnaestoga vieka staja{e kod grada Ribnika crkva sv. Lovre, kojoj danas ne ima ni traga. Pa~e je ne nalazimo kasnijeod g. 1501,nigdje ni spomenutu. Re~ene godine spominje se kod ove crkve sv. Lovre u Ribniku `upnik Andrija, Toma i Martin kapelani, te Gregor nadarbirnik (gracianus).'{to se dogodilo s ovom crkvicom, nije poznato, kao {to nam nije poznato ni mjesto, gdje li je stajala. Kod grada Ribnika, gore vi{e kod ceste, sajalat je I g.1558. drvena kapelica sv. Nedjelje (sv.Troistvo koju koncem {estnaestog vieka na drugom (gdje danas stoji) iz nova od kamena podigo{e knezovi Zrinski. God.1569. spominju pisma popa Mikulu Vu~I}a plebanu{a, godine 1584. popa Stefana Matasi}a, plebanu{a sv. llije, g. 1612.-1622. popa Petra Mikuli~I}a, nije ni{ta latinski znao, do~im je krasno pisao glagolicom Iza ovoga spominju se na dalje: god, 1630. Pop Ga{par Mikuli~I}, g.1644.-i659. pop Martin ^u~I} I pop Petar Semonovi}, sami glagola{i.Zanimljive viesti o @upi Ribni~koj (lipni~koj) podaje nam izvie{}e o vizitama arcidjakona gori~koga Ludovika Vukoslavi}a od g. 1668. `upna crkva sv. Ilije bija{e duga~ka ali tiesna, sa tri oltara i sa dva zvona u visokom tornju.@upnici imadjahu liepi prostrani stan, te zemlje kod grada Ribnika, u Lipniku, a na Gori~koj i Stranici vinograde, Imadjahu takodjer svoje kmetove, i to I3 na broj, pet ~in`enjaka, koji podavahu na tjedan po dva te`aka i od jurjeva do Martinja, te desetinu kako bija{e u obi~aju. U `upi ovoj bijahu jo{ zidana kapelica B.D.M. u @akanju, sv. Filipa i jakova u Brihovu. Ova posljedna bija{e zapu{tena, te joj pripada{e cielo jedno na kojem stanova{e kmet Marko Gr~I~, koji pla}a{e 14 forinti. Osim ovih bijahu jog kapelice: sv. Lenarda u Pravutini, koja je imala tri kmeta, sv. Trojice u Ribniku, sv.Kri`a u Bubnjarcima. Nadalje sv. Katarine u Kuni}u I sv.Antuna u Rozopajniku. Ovom zgodom potu`I{e se Bubnjar~ani arcidjakonu, da im je lipni~ka crkva odve} daleko, te da vole polaziti svetu misu u bli`oj Metlici u Kranjskoj. S toga je i koncem pro{log vieka od `upe lipni~ke odciepljeno ovo selo, te pripojeno novo ustrojenoj @akanjskoj `upi.1 @upni dvor lipni~ki takodjer je veoma star, [to mu vanj{tina posvjedo~ava. Crkva sama obnovljena je godine I770.-1774. za @upnika Sop~I}a, jer je stara sasviem zapu{tena i bez krova stajala. Zvono nosi napis g. I418. @upa lipni~ka stoji pod kolatorijom vlastelinstva ribni~kog, broje}i 25 sela sa vi{e od 4784 du{a. Imade takodjer stare matice kr{tenih po~ev{i od g. 1659., vjen~anih od g.1679., a mrtvih od g.1757. |
| Najstariji gospodari grada Ribnika bijahu knezovi gori~ki, kasnije Baboni}i nazivani. Koncem XIII. i po~etkom XIV. vieka vladahu ribni~kim priedjelom knezovi Oto, Radoslav i Ivan Baboni}i, kojim god. I300. kralj Karlo Roberto, prigodom svoje krunitbe u Zagrebu, potvrdi posjed Hrvatske od medja Kranjske pa sve do Bosne, te od Save. do Gvozda, tako, da te zemlje dr`e i vladaju, kako su to njihovi predji ~inili. |
| S po~etka bijahu Baboni}i odu{evljeni prista{e kralja Karla, ali ih do skora lukavi Mlet~ani namame k svojoj strani. Baboni}i se pobune. Kralj svrgne Ivana Baboni}a s banske ~asti, a novi ban Mikac Prodani} zauzme sve njegove gradove oko Kupe i Save, koji postado{e krunskim dobrima pod upravom banovom. Tako dodje I Ribnik pod upravu bana Mikca. |
| 1 Crkva @akaniska takodjer je veoma stara. Liber rnemorabilium veli, da je jo{ u XIII. vieku sagradjena. Prvobitno bija{e ova crkva u gotskom slogu	sdgradjena, ali je prigodom obnovljenja u ovom vieku taj slog razoren. Ukrasi{e jc vlastela @akanjskog dvora, osobito Suzana Komornik. god 1664., podigav{i liepi `rtvenik B. D. M. koji je u novije doba drugim zamienen. |
| Mikac bija{e osobiti privr`enik kraljev, pa i njegovi sinovi Stjepan, Aku{, Ladislav, Lorand i Nikola bijahu vjerni prista{e nasljednika Karlova kralja Ljudevita. S toga obdari kralj Ljudevit Stjepana gradorn Harkanjem u Ugarskoj `iupaniji baranjskoj), a sina mu Aku{a gradom Ribnikom i pravom carine na Kupi. Polaze}i Aku{ iza toga god.1382 na vojnu u Dalmaciju, zapi{e 12rujna pred kaptolom Zagreba~kim svoje gradove Harkanj i Ribnik `eni si jeleni tako, da Harkanjem po volji razpola`e, a Ribnik mo`e dok `ivi u`ivati, a po smrti njezinoj ima da predje na sina mu Mikca. Poslije smrti jelene dodje Ribnik u ruke sina njezinoga Mikca, koji ga god. 1394. 4. kolovoza proda Nikoli knezu kr~komu i senjskomu (Frankopanu) za 9600 zlatnih dukata. Nikola izplati odmah Mikcu kupovninu, a Mikac se obveza [tititi ga u mirnom posjedu kupljenog grada pod kaznom od 2o hiljada dukata. Ovim kupom dodje Ribnik u ruke mo}ne porodice Frankopana, koja ga gotovo kroz dva vieka dr`a{e. |
| Nikola Frankopan postade do skora najsilnijim velmo`om u Hrvatskoj, osobito od kako je kupio od kralja Sigismunda grad Ozalj, te primio od istoga u zalog gradove Biha}, Ripa~, Zrmanj, ^oku, Lapac, Knin, Vrliku, Ostrvicu i Skradin. Od onog doba kad je Nikola kupio Ozalj, po~e{e podlo`nici ribn~ki I ozaljski uzkra}ivati kaptolu zagreba~komu du`nu desetinu. Radi toga se g. I410. kaptol potu`i kralju, a sliede}e godine 1411,nalo`i knez Nikola u Ozlju svim svojim podlo`nicima, da pla}aju kap-tolu desetinu. Nu to nije pomagalo, jer se sve do g. 1416. tu`io kaptol na ribni~ke i ozaljske podanike radi uzkra}ivanja du`ne mu desetine. Napokon se ipak pokori{e, te podavahu desetinu. |
| Poslije smrti kneza Nikole Frankopana, podiele njegovi sinovi Bartol, Stjepan, Nikola, Dujmo, Martin, Sigismund i Ivan, te Gjuro sin Hania, medju sobom sva obiteljska imanja. Na ovoj diobi, koja je 12. lipnja 1449. obavljena u Modru{i, dobije najstariji brat Nikola grad Ribnik, Ozalj, Gri`ane te dio Senja i Krka. Poslije smrti njegove dodje Ribnik u ruke brata mu Stjepana. Ovomu i sinu njegovu Bernardinu potvrdi kralj Matija godine 1481. posjed gradova Modru{a, Tri`ca, Vitunja, Plasa, Klju~a, Hreljina, Grobnika, Vinodola, Drivenika, Ozlja, Dubovca, Zve~aja i Ribnika. Skoro iza toga umrie knez Stjepan, ostaviv{i jedincu sinu Bernardinu Ribnik i ostale gradove. Akoprem je Bernardin Frankopan bio jedini ba{tinik ot~evih imanja, to je ipak I knez Han` Frankopan vr{io neka prava na ovim imanjima. Tako je spomenuti Han` g. 1496. Ambrozu Arbanasu od Bosiljeva darovao imanje @akanje u ribni~kom kotaru. Bernardin Frankopan bija{e velik mu` svojeg doba, te do`ivi veliku starost. On pre`ivi svoje sinove Ferdinanda i Krsta, a velik imetak pripade njegovim unucima Stjepanu i Katarini, djeci Ferdinanda. Po{to su ovi ba{tinici bili nedorasli, dobi{e skrbnike, koji se niesu ba{ najbolje brinuli za odgoj Stjepanov. Glava ovih bija{e juraj Gu{I}, glavni upravitelj njihove djedovine. G{I} bija{e ~ovjek veoma lakouman, [to nije moglo najbolje djelovati na Stjepana, koji posta takodjer lakouman i nasilan ~ovjek. Ve} g. 1541. navalio je Stjepan, po nagovoru Gu{i}a, na kaptolsko imanje Petrovinu, koju do zla boga opusto{i. |
| Stjepan Frankopan, nazivan Ozaljski, ne imadja{e djece, te sklopi g. I541 sa {urjakom si Nikolom Zrinjskim, mu`om sestre si Katarine, ugovor, kojim ugovori{e zajednicu svojih dobara, i zamjenito nasljedstvo u slu~aju, kad bi koja stranlca umrla bez potomstva. U tom se ugovoru redom nabrajaju svakolika imanja i gradovi Frankopana i Zrinjskoga, a imade ih svih skupa 42 na broj. Glavni motiv ovoga ugovora navadjaju taj, da }e lak{e u zajednici odolievati Tur~inu. |
| Obidem fasc. 1645. br. 22, Iste godine. 1544. Ve} 25. lipnja primaju knezovi Nikola Zrinjski i Stjepin Frankopan u svoju za{titu "Vlahe"iz Prili{}a i Rozopanjka (oboje blizu Ribnilca), odrediv{i im njihove dui`nosti,>da imaju od na{ih zemal slu`iti kad I kamo koji budu od nas zapoved imili, da imaju na~etu i put poiti, da jim mi imamo bra{no dati i ~a koli na putu dobudu, su`an, konj, marhe male i velike, da imaju nam od vsega dobitka polovicu dati, i tulikoje alko bi kada po{li an put ob svoem bra{ni, da, nam imaju od vsega dobitka mala i velika treti del dati<. Imali su na dalje podavati desetinu od janjaca, do~im od inih podavanja budu opro{teni. U ovoj izpravi navedena su takodjer i imena Vlaha, koji su "odlu~enjem" Zrinjskoga ondje prebivali. Bijahu slijede}i: Mihovil, Jakov i Toma{ Sestri}, Matko [uranovi}, Petar Raspovi}, Vid [imunovi} , Petar Rudanovi}, Jandrij i Ivani{ Basarovi}, Radi} Ze~kovi},Radivoj [uba{I}, Ivan Strahoevi}, Mili} Dubrovi}, Juraji i Petar Zelenkovi}, Juraj Domi}, Matej Kacan, Paval i Grgur [utilovi}, Jakov Pavi~I}, Milula Bur{I}, Jandrej Lui}, Paval Cali}, Ivan Milinovi} i Radi} Labanovi}. Izvornik glagolski nalazi se kod ob}ine u Prili{}u, facsimile u Mesi}evoj Zrinjskoj zviezdi. Plienitbeni zapisnik od god, 1558. nazivlje ove Vlahe, stanuju}e u Prili{}u gornjem i dolnjem, te Ivanovcu i Rozopanjku, imenom >Wolaky de Moskowczc, (jer su do{li iz Mu`kovca izpod Velebita nedaleko od Orlove), koji su `ivjeli u spomenutim selima na 22 seli{ta. (N. R. A. fasc. 1646. br. 22. u Budimpe{ti,) prije u na{em zemaljslcom arhivu,) Sve do godine 1671. spadahu Prili{}ani i Rozopanj~ani pod grad Ribnik, te bijahu slobodnjaci. Kasnije podpadahu sve do g. 1848. pod Ozalj. Morali su podavati gradu samo desetinu janjaca i p~ela, te stra`iti u gradu i nositi pisma na konju (medju Ribn~kim spisima u mojoj zbirci), a na tielovo vr{iti vojni~ke po~asti. 'Bijahu to jama~no jedni od prvih doseljenika, koji su pred turskim nasrtajem ostaviii svoi zavi~aj, te onanio do{li valjda ve} g. I538, iz Zrmanje, kako to jo{ danas tvrdi tradicija medju njima. |
| Premda se nazivlju naro~ito Vlasi., to se ipak ne mo`e re}i, da su to bili `itelji vjere pravoslavne, jer su ve} g. 1580. imali u Prili{}u katoli~ku crkvu sv. Leonarda, te i u najstarijim maticama `upe novogradske od g. 1650. Ubilje`eni su njihovi porodi i brakovi kao katoli~ki. Naziv Vlah nije ovdje ni u kakovom savezu s vjerom, ve} zna~i gorskog stanovnika ili pastira, {to nalazimo i u drugim na{im listinama. |
| Knez Stjepan Frankopan pa i knezovi Zrinjski rado uzimahu u slu`bu plemi}e, koji su dobjegli sa granica pred tursliim nasrtajima. Takove, pa i druge, koji bijahu za njih zaslu`ni, darivali su imanjima ili su im opet ista zalagali. Moramo znati, da su se nagi velmo`e, uz sav svoj ogromni nekretni imetak, ~esto u nov~anoj nu`di nalazili, a pomagahu si tako, da zalagahu svoja imanja i posjede. Takovim zalaganjem postigo{e daleko ve}u korist, nego Ii bi bila svota, za koju zaloii{e imanje, jer su takove nove posjednike u~inili svojim vazalima, odrediv{i im du`inosti i slu`be. Tako je Stjepan Frankopan darovao g. 15S0. imanje @imunvrh kod Ribnika (dana [imunjac) plemi}u Grguru Gojmer~i}u, koji je protjeran od turske sile sa svoje "pleme{}ine" ispod grada Tr`ca pod njihovo okrilje * Suvremeni Hrvatski prepis u mojoj zbirci.) Kasnije g. 1555. Zalo`i Stjepan Frankopan imanje Obrh Pavlu Klari}u od Vrhrike za 200 zlatih forinta, a oko g. 1560. Zapi{e barunu Ivanu Lenkovi}u od Podbre`ja (Freithurm u Kranjskoj) imanja seli{ta u Kuni}u, kao i pravo gornice u tri vinograda |
| U Hlapniku.Ovo darovanje potvrdig.1562 knezz Nikola Zrinjski zapisav{I iz nova spomenuta imanja I seli{ta. Ova sli{ta podpadahusve do god.1848 gospo{tiji Podbre{koj. |
| U ovo doba veoma je mnogo trpjeo kotar ribni~ki od susjeda Vuka Frankopana Tr`~koga, koji je ve}inom boravio u Bosiljevu ^ernomlju u Kranjskoj. Osobito uskoci, koje je Vuk po svojim imanjima naselio, mnogo su nana{ali nasilja ribni~kim podanicima, jer je Vuk to dozvoljavao. S toga se god. 1546. Stjepan Frankopan [tajerskim stali{ima potu`i, da od Vuka vi{e trpe, nego Ii od turskoga zuluma. Oko g. I553. o`eni se Stjepan Frankopan sa Katom, k}eri kranjskoga baruna Ivana Josipa od Egcka i Hungerspaha. Miraz, koji mu je doniela, osigura joj g. I553. na ribni~kom imanju, dozvoli{i, da mole u slu~aju ako bi prije nje umro, d`ati Ribnik sve dotle, dok zakoniti ba{tinici ne izplate njezin novac Jo{ god. 155o. podieli Stjepan svoja imanja sa sestrom si Katarinorn, predav{i joj Ozalj, Dubovac, Grobnik, Bakar i Hreljin, dok Ribnik i ostale gradove zadr`i sebi i svom potomstvu. Kako bija{e veliki nasilnik, po~ini Stjepan veliko nasilje na Ladislavu i Krstu Kere~enju, te Krstu i Ivi Vragovi}u. S toga_je od bana Petra Erdeda odsudjen na smrt i gubitak svih dobara. Po nalogu banovu obidju godine 1558. izaslanici Stjepan [}itareva~ki i prebendar Stjean od Dubrave sva Stjepanova imanja, da ih zapliene. Zanimljivo je, {to pljenitbeni zapisnik govori o Ribniku. Veli, da je grad zidan, a u samom trgovi{tu (oppidum) stoji drvena kapela sv. Nedjelje, kojoj pripada desetitia od ribni~kih gradjana. Pred gradom jest vrelo, koje slu`i cielomu trgovi{tu. Tu se nalazi mitnica na cesti, koja vodi u Kranjsku, a ova nosi cielih pet forinta godimice dohodka. Naj~udnovatije jest, {to veli, da ne ima ribnjaka, od kojega svakako Ribnik nosi svoje ime, tako nema ni vo}njaka. Pod nasipom gradskim staja{e tada mlin, koji moga{e samo za ki{e mljeti. U trgovi{tu bilo je tada 6 napu~enih i 29 pustih seli{ta. Zemlje ribni~ke medja{ile su u Modru{potoku sa zemljama Novoga grada, t. j. sa ob}inskim {umama i pa{njacima, {to ih u`ivahu 15 seli{ta u plemenitim (gornjim) Stativama, koja spadahu Novom gradu Zapljena je ova samo na papiru provedena; jer Frankopan ipak pridr`a sve, plativ{i Kere~enjima i Vragovi}ima 2000 for., koje je posudio od svoga tasta, pa i sinovi sestre njegove Juraj, Nikola i Krsto Zrinjski pomogo{e mu novcem u toj nevolji. |
| Poslije smrti sestre si Kate g. i562. izkazao se Stjepan zahvalnim svojim ne}acima. On im potvrdi gradove, koje je prije majci njihovoj predao, a dozvoli, da mogu zajedno s njim i ostalim njegovim gradovima vladati, koji de poslije njegove smrti njima pripasti. U tom se ugovoru I darovnici poimence navadjaju sva pristojali{ta grada Ribnika i to: trgovi{te Ribnik, Novaki, Gri~e, Modru{potok, Artini}i, Jelkovi}i, Kuni}i, Paka, Pravutina, Zaluka, Brihovo, Jurovo, Brod, Bukovac, @akanje, Kohanji vrh, Breznik, Ober Klari}a (Obrh), Goli vrh i Stranica. |
| Sve neprilike niesu opametile Stjepana, ve} dade po svojim ljudima g. 1564. navaliti na grad Barilovi}, svojinu plemi}a Ga{para Barilovi}a. Radi ovog nasilja bude g. I575. opet od bana jurja Dra{kovi}a i Ga{para Ala pi}a odsudjen na smrt i gubitak imanja. Pa~e ga i uhvati podban Ladislav Bukova~ki kod Krsta Mrnjav~evi}a u Brezovici, kad je k ovomu do{ao u pohode. Jadnik bi bio sada zaglavio, da ga niesu ne}aci Nikola i Juraj Zrinjski izkupili, plativ{i Barilovi}u I2.000 forinti. Za to jim iz zahvalnosti darova i odstupi grad Ribnik i ostala svoja imanja na vje~na vremena, mol}e}i samo, da ga do smrti hrane. Ve} sliede}e godine 1576. Nalo`i kralj Maksimilijan II. kaptolu zagreba~komu" da Zrinjske uvede u posjed darovanih i kupljenih Stjepanovih imanja. Kaptol ih uvede iste godine, a kao svjedoci kod uvedenja u Ribnik prisustvovahu susjedi Martin Or{i}. od Slaveti}a, Franjo Iza~I} od Dola, Franjo Klin}I} od Zelnice, Ivo Spi{I} od Blatnice, Vuk Draga~ od Pleternice, Bernardo Klin~I} od Gri~a i Ivo jar~I} od Ose~nice.' |
| Skoro na to god. I577. umrie Stjepan, te bude po svojoj `elji sahranjen u crkvi B. D. M. na Smoldi kod Ozlja (Svetice). Sa Stjepanom izumre loza Frankopana ozaljskih. |
| Jo{ g. 1572., na sam veliki ~etvrtak, na~ini Stjepan Frankopan oporuku u Novom gradu na Dobri, kojom oporu~i sve svoje gospodstvo, gradove i sela i sva pristojali{ta mala i velika, toliko pri moru, koliko i ovde na Hrvatih svojim ne}acima smo`noj i zveli~enoj gospodi Jurju, Kri{tofu i Miklo{@u knezem Zrinskim Odmah po smrti Stjepanovoj po~e kralj Rudolfo II.tra`iti njegova izpra`njena imanja, nalo`iv{i Zrinjskima, da imadu ova imanja predati kruni. Ovaj zahtjev ostade neizpunjen, jer Zrinjski imadjahu dovoljno dokaza za svaki pravni naslov, po kojem bijahu ovla{teni dr`ati Stjepanova imanja. I s rodjenim sestrama imadjahu pravde radi ujakovih dobara. X tomu podigoae se i knezovi Ga{par, Nikola i Juraj Frankopani Tr`a~ki, tra`e}i Stjepanova imanja. S ovima trajala je parnica sve do g. I58o.,kad im Zrinjski nagodom odstupi{e gradove Novigrad, Zve~aj, Lukovdol (Severin) i Novi na moru.' Ovu nagodu potvrdi kralj. namjestnik u Ugarskoj biskup jegarski Radec, a kaptol zagreba~ki uvede Zrinjske g. 1581. u posjed Ribnika i ostalih Stjepanovih gradova. Iza nekih razmirica sa svojim sestrarna uvedeni su opetovano i napokon god.1588. posjed gradova svojega ujaka. |
| Akoprem su knezovi Zrinjski Frankopanima Tr`a~kim jo{ g. 1580. odstupili neke gradove, to ipak tiem ne bija{e parnica dovr{ena; jer su knezovi Tr`ia~ki svakom prilikom ~iniii {tete u ribni~kom kotaru. Osobito stradali su Prili{}ani kao najbli`i susjedi Novoga grada i Bosiljeva. Radi ovih medja{nih priepora i {teta do{lo je do opetovanih parnica, koje su trajale sve dotle, dok se nije Petar Zrinjski zaru~io s Katom, k}eri Vuka Frankopana Tr`a~koga god. 164I. |
| . Jo{, oko devedesetih godina 16. vieka zalo`i Juraj Zrinjski grad Ribnik sa 72'/, seli{ta Andriji Tadiolovi}u. Ribnik i jo{ neka imanja izkupi `ena Jurjeva Sofija Stumbergova, te je darova sinu si Nikoli Zrinjskomu. Poslije smrti Jurjeve (1603.) dr`ala je udovica Sofija grad Ribnik, a poslie god. 1605. dodje Ribnik u ruke najstarijeg sina Jurjeva. |
| Kad se je Nikola Zrinjski razstavio s ovim svietom god. 1625., preda njegova udova sva imanja {urjaku si Jurju. Glavnim upraviteljem ribni~kih dobara bija{e sad Nikola Milovac, kojega je jo{ Juraj Zrinjski imenovao. Ovaj je svoju vlast u naj{irem smislu vr{io, dok niesu bra}a Zrinjski preuzeli u svoje ruke imanja. Po{to god. 1640 podijele Petar i Nikola svoja imanja, medju ostalima dobi Petar i grad Ribnik, gdje je ~esto boravio i mnoga pismna izdao. Odmah iste godine 1649. darova Petar Zrinjski svomu virnomu sluzi" knezu Ivi jurju Afelteru imanje Vrvi{}e kod Ribnika, te mlin na Kupi, a god. 1651. Ga{paru Colari}u imanje Simunvrh (Simunac), takodjer blizu Ribnika. Poslije smrti brata si bana Nikole primi Petar g. 1665. i njegovu polovicu imanja u najam, te tako bija{e gospodarom svekolikoga obiteljskoga imetka. |
| Iza bune Zrinjsko-Frankopanske bija{e god. 1670. Ribnik zaplienjen i posjednut po karlova~koj vojsci. Nemilo su zapovjednici karlova~ki plienili u Ribniku, te sve odvukli {to sebi {to opet u karlova~ke magazine, tako, da pljenitbena komisija nije ni{ta na{la osim 8o mjerova bara, postaviv tada u Ribnik upravitelja Ivana Zden~aja, kojega zaprisegne. Jedva da je Ribnik bio zaplienjen, molio je grof Ernesto Paradeiser kraljia, da mu za tra`binu, koju je imao proti Petru Zrinjskomu, daruje grad Ribnik.. Nu nije ga ipak dobio, jer je polovica svih zaplienjenih dobara dopitana udovi Nikole Zrinjskoga Sofiji Lobl i sinu njezinom Adamu. U Ribniku tipravlj{ae sada dielom komore Ivan Kani`ar, kasnije Juraj Kukuljevi}, a dielom Adama Zrinjskoga Ivan Hr`I}. Adam Zrinjski imao je mnogo neprilika sa susjednim vini~kim vlastelima Purgstallima, koji su svojatali neke ribni~ke zemlje. On je u Ribniku malo boravio, te je svomu slu`beniku Stjepanu Siliju god.1683. zalo`io imanje @akanje. Po{to je, Adam Zrinjski 19. kolovoza g. 169i. pao kod Slankamena i ne ostavio od srdca poroda, to mu se udovica Marija Katarina Lamberg odre~e na korist kr. komore g. 1692. Svakog prava na imanja Zrinjskih.. |
| Navale turske na Ribnik i njegovu okolicu bijahu veoma ~este. Akoprem nam izvori malo napominju navale turske na sam Ribnik, to su nam obilni podatci za navale na susiedne krajeve, Metliku u Kranjskoj, Novigrad i ondjasnje priedjele. Ve} g. I408. provale ve}i ~opori turski do Metlike, koju opliene, a g. I43I. Odvuko{e odanle mnogo roblja God. 1469. Porobi{e Turci opetovano grad Metliku i opet g. 149I. te I492. Mnogo `e{}e provale turske susredemo iza nesretne krbavske bitke (g. 1493.) te~ajem {estnaestoga vieka, koje su ribni~i kraj grozno opusto{ile. Osobito postrada. God 1543. priedjel oko Ribnika, kad su Turci prodrli u Kranjsku, poharav{i Metliku, Krupu i Semi}. Ovom zgodom pretrpi i sam grad ribni~ki veliku {tetu. U samom trgu ostado{e rnnoga seli{ta pusta. Sela u podru~ju ribni~kom popali{e i mnogo naroda odvedoae u su`anjstvo. U selu Brihovu- popali{e crkvu sv. Filipa i jakova, koja je jo{ g. 1558. bez krova stajala.- I poslije nesretne bitke kod Buda~koga g. I575. pohara Ferat-pa{a sve priedjele hrvatske do Metlike, a dvie godine kasnije zauze{e Turci Metliku, te do 900 ljudi i djece odvedo{e u roblje. Ovaj u`asni pokolj i haranje osvete barem donekle slo`ni hrvatski i kranjski seljaci, te potuko{e Turke kod Topolovi}a. G. I578. pojave se Turci opet u ribni~kom kraju, te obsjedahu Metliku, zadavaju}i cieloj okolici mnogo straha i nevolje. |
| Ne samo da je Ribnik morao podnositi velike nevolje, brane}i se sam od napadaja turskih, ve} je i u ovo doba puno doprina{ao k utvrdjenju tvrdjava, kojih je strategi~ki polo`aj va`an bio. Tako je za banovanja biskupa jurja Dra{kovi}a i kneza Frankopana g. 1567. podavao Ribnik, Novigrad, Zve~aj i Lipa 15o radnika i 10 podvoza za utvrdjivanje grada Tr`ca. U bansku vojsku podavao je knez Stjepan Frankopan na svoj tro{ak od Ribnika, Zve~aja i Lipe 8 konjanika i 50 strielaca.' Akoprem se iz svih sila nastojalo, da se zakr~i neprijatelju put u na{e krajeve, to su ipak jo{ neprestano Turci navaljivali i u ove priedjele. |
| Po{to je gotovo svaki put, kad su Turci harali u ovim krajevima, trpjela i susjedna Kranjska, to su Kranjci boje}i se Turaka nastojali, da barem donekle utvrde svoje medje. S toga su god. 1584. podigli utvrde na proti Prili{}u uzdu` Kupe i kod Vinice. |
| Te~ajem ovih burnih viekova bija{e Ribnik predstra`a susjednoj Kranjskoj. Kad god bi se Turci pribli`avali, pucale su iz Ribnika lumbarde, [to je Kranjskoj navije{tavalo dolazak njihov. Dolazak turski doznali su Zrinjski i Frankopani vrlo lako kroz svoje uhode. Kao takovi bijahu osobito vje{ti oni Vlasi, koje je Stjepan Frankopan Ozaljski naselio kraj svoga grada Ogulina. Takove vje{te uhode nagradjivao je i sam kralj Ferdinand I., dopitav{i im nagradu g. 1540. |
| Trgovina, koja je i5. i po~etkom i6. vieka dosta `ivahna bila u Ribniku, znatno popusti, po gotovo je nestade te~ajem ovog nevoljnog vieka. Valja nam spometuti, da je kroz Ribnik prolazila roba iz Kranjske u Krajinu, prema Lipi, Ogulinu, Zagrebu, Senju i Rieci. |
| Kako se ~ini, I7. viek bija{e ne{to mirniji. Ne ima toliko provala u krajeve ribni~ke, akoprem su nekoliko puta Turci onamo provalili, nu samo neznatnom silom. Kod daljnjih vojna na Turke sudjelova{e i podlo`nici Ribni~ki, te su se vrio ~esto hrabro ponieli. Uz ove vojevahu u kraji{koj vojsci na Turke i ostali Pokupci : Metli~ani, Cernomaljci, Re~I~anci i Dragani}ani. |
| Ne samo da su Pokupci u kraji{koj vojsci vojevali na Turke ve} im bija{e i ~etovanje obljubljeno, osobito onima, koji su morali pred turskom silom odbj}i sa svojih starih ognji{ta i naseliti se u ovim krajevima. Tako su se Prili{dani i Rozopanj~ani vrlo ~esto sje}ali Turaka i vra}ali im milo za drago. Nu kad su god. I717. ~etovali na Turke, poginu gotovo svi za oru`je sposobni mu{karci iz Prili{}a. Od to doba niesu vi{e Prili{}ani i Rozopanj~ani ~etovali na Turke. Te~ajem osamnaestoga vieka nije vi{e bilo turskih navala u Ribni~ke i metl~ke priedjele. |
| Nova vjera, koju je Luter nau~ao u Njema~koj, nadje U Pokupju, a i u samom Ribniku dosta nasljednika. Uz novu vjeru protestantsku prianjahu osobito popovi glagol{ai, kojih bija{e i u Ribniku, kako smo to ve} spomenuli. Ovi je poprim{e tiem oduaevljenije, jer je upozna{e iz knjiga {tampanih glagolicom i iz usta prodika~a, koji bijahu sami rodom iz Ribnika ili susjedne okolice. |
| Put, kojim je luteranizam do{ao u Ribnik, bija{e susjedna Kranjska, gdje je u Metlici sam ban Erdedi nastojao oko razpa~avanja protestantskih knjiga Metlika bija{e rek bi sredi{tem luteranizma za ove krajeve, koji se vrlo brzo {irio po Kranjskoj i preko medje u Hrvatskoj, poimence u okolici ribni~koj i ozaljskoj. Sam komntur reda njema~kih vitezova, u kojega ruku bijahu mnoge `upe oko Metlike, prodi~e novu vjeru. Ve} god. I559. bilo je mnogo sljedbenika viere Luterove u Metlici i u susjednim prekokupskim hrvatskim priedjelima. Iste godine 28. kolovoza sastane se u Metlici rek bi mali sbor, kojemu prisustvov{ae glavni propagator nove vjere, da vie}aju o valjanosti hrvatskoga prievoda sv. pisma, {to ga ucinio Stjepan Konzul Istranin i Antu Dalmatin. Iz prekokupskih krajeva da napomenemo neke, koji prisustvovahu na tom sboru: Ivan Koloni}, kapelan iz sv. Kri`a (Zavr{je), i Stjepan Stipani}, kapelan ozaljski, oba glagola{a; zatiem Antun Bo`I} iz Modru{a. Ne ima sumnje, da su i ribni~ki popovi sudjelovali kod toga sbora, budu}i da su i oni bili glagola{i, koji su vrlo rado pristajali uz novu vjeru. |
| U Ribniku i okolici njegovoj propovieda{e vjeru Luterovu pop Grgur Vlahovi}, koji bija{e sam rodom iz Ribnika. Jo{ g. 1570. Posjedova{e Vlahovi} mlin na potoku Obrhu kod Ribnika, koji prodade s dozvolom kneza Jurja Zrinjskoga porkulabu ribni~kom Ivanu Radi~evi}u. Vlahovi}a su `estoko progonili katoli~ki sve}enici, a osobito ljubljanski biskup, koji ga dade zatvoriti u tamnicu, gdje ga dr`a{e 21 dan o kruhu i vodi. Za cielo bio bi u toj tamnici zaglavio, da ga nije stale`ki pisar odatle izbavio. |
| ,Po smrti Vlahovi}evoj propovieda{e vjeru Luterovu u Ribniku i tam{njoj okolici Petar Luki}, rodom iz Trga kod Ozlja. Taj Luki} imao je takodjer zemlje i vinograde na Brezniku iznad Ribnika, koje kasnije g. I579. prodade plemi}u Franji De{I}u. Luki} imadja{e dobrih prijatelja medju plemi}ima vlastelima u okolici ribni~koj. Tako ga je Franjo Herendi} vlastelin u susjednom imanju Bubnjarcima rado vidjevao pod svojim krovom. Kad je Herendi} god. 1597. na svom imanju Bubnjarcima na~inio oporuku, prisustvova{e i "Luki} Petar predykator" kao svjedok oporuke.' |
| Protestantizam bio je zahvatio ~vrsti korien u okolici ribni~koj, te premda je g. 16o8. na saboru hrvatskom stvoren zaklju~ak, da se svi luteranski prodika{i iztjeraju sa ozaljskih imanja, to je ipak jo{ sliede}e god. 1609 g. propoviedao vjeru Luterovu oko Ribnika propovjeda~ Mi{ko Vrbec, koji bija{e iztjeran iz Toplica pri Ro`eku u Kranjskoj. |
| Reakcija, koja je jo{ u 16. vieku zapo~ela proti protestantizmu, a osobito za bana Tome Erdeda, koji ga nazivlje kugom', te djelovanje reda Isusovaca izkorieni ve} u prvim decenijima 17. Stolje}a i posljednji trag protestantizma u kraju ribni~kom i ozaljskom. Uspomena na Lutera i nauku njegovu `ivi i dan danas u narodnim pripoviedkama u okolici ribni~koj, u kojima se spominje Luter ne kao reformator ve} kao `ivi vrag. |
| Odrekav{i se udova Adama Zrinjskoga svakoga prava na Zrinjska imanja, spade i Ribnik pod upravu grada~ke komore, koja ga god. 1702. zajedno s gradom Ozljem za I20.000 for. Za`i grofu Adelmu i Juliju Petacu. Mjesto novca odstupi Petaci komori svoju djedovinu San Servolo i Caltelnuovo u Istri. Skoro na to dodje Ribnik u ruke samoga Adelma Petaca, kojemu jo{ kralj zalo`i Stative, Pi{}etke i Rozopanjak. God. 1723. Zalo`i Petacu.ponovno novom darovnicom. kralj Karlo III. grad Ribnik na 8o godina. Poslije smrti Adelma Petaca dr`ao je grad Ribnik sin mu Benvenut Sigismund, koji bija{e karlova~kim generalom od g. 1754.- 17 63. Nu Ribnik bija{e za njega u veoma zlom stanju. Kako nam jedno pismo spominje, bija{e upravo nalik razvalini. S toga je Benvenut najvolio `ivjeti u susjednom svom gradu Brlogu. Godine 1740. primljen je Benvenut medju hrvatske indigene, a g. 1769. ugarske. Oporukom pisanom u Pogancu (u Kranjskoj godine 1777. ostavi Benvenut Ribnik sinu si Adelmu, a k}eri Mariji Ani grofinji Keglevi}. Kad je umro,dodje medju bra}om do parnice upravo poradi Ribnika, se sretno dov:@i nagodom. |
| Kad je g. 1803. izminuo zal`sni rok, po~e komora tra`iti natrag grad ribni~ki. Adelmo nije predao komori, ve} se nagadjao i pravdao, pa~e i oporukom god. 1807. ostavi ribni~ko imanje `eni si Ani Zimmermann. Nu sred parnice darova kralj Franjo II. g. grad i imanje ribni~ko zaslu`nomu graditelju Lujzinske ceste, generalu Filipu barunu Vukasovi}u, te nalo`i kaptolu zagreba~komu, da Vukasovi}a u posjed uvede. ali iste godine pade Vukasovi} bore}i se proti silnom Napoleonu kod Wagramna, ostaviv{i sina Filipa i Ivanu grofinju Malfaty. Petaci ne popusti ve} nastavi parnicu, koja se dovr{i nagodom tek poslije njegove smrti god. I839. |
| Poslije smrti Filipa Vukasovida mladjega, s izumrie porodica njegova, imadja{e udova mu barunica Hermina Vla{I} sto neprilika sa fiskom, dok ovaj 1858. ne napusti svoj zahtjev. Skoro iza toga dodje putem kupa u ruke losipa pl. Galla, koji je drevni grad liepo uz~uvao i popravio. |
| Porodica Petaca poti~e starinom iz Trsta. Adelmo Petaci bija{e god. 1708. kapetanom bakarskim, upraviteljem zaplienjenih Zrinjsko-Frankopanskih gradova u Primorju, te za nagradu dobi god. 1720. imanje Pi{}etke kod Ribnika. |
| Danas? |
| Stari Grad ima ima krov! Ja sam ga vidio 1997 nije izgledao bolje niti lo{ije nego kad sam ga zapamtio prvi puta prije skoro 60 god. Nadajmo se najboljemu da se jedan dan nadju sredstva da se to o~uva jer svi mi koji poti~emo od tuda, svaka familija je na neki na~in vezana za taj grad. Nadajmo se da }e stajati jo{ 1000 god. I da }e te generacije kao mi danas poku{at na}i svoje pradjedove I svoja prezimena ( Ja sam na{ao svoje samo od 1807g. na `alost ne jako daleko ali ipak!!) |
| Autor ovih skromnih stanica: |
| Misko Piskuric Rodjen u Jasenovici, otisao iz Ribnika 1949, sada zivim u Melbourne, Australia. |
 |