prof. Kovačić: “Ajde Rok
da čujem definiciju paralelnih pravaca!”
Rok: “To su pravci kojima
su sve točke jednako udaljene.”
prof. Kovačić: “Vidiš,
zgodna definicija, nikad je nisam čula.”
prof. Kovačić: “Udžbenik
je ove godine baš simpatičan…”
prof. Kovačić: “Ovu je
definiciju napisao neki čovjek u 12.st. Neki Busta???”
Marko: “Možda Busta
Rhymes?”
prof. Kovačić: “Možda, ne
poznajem ja tog čovjeka.”
prof. Kovačić: “Marko, ja ne želim tvoje tijelo! Ti
moraš na satu biti duhovno prisutan. Mogla sam staviti i košaru na klupu sa
istim učinkom!”
učenik: “Profesorice, a onaj minus tamo?”
prof. Kovačić: “Ah, ja i matematika!”
prof. Kovačić: “Pokvario mi se frižider pa nisam
stigla ispravit testove.”
prof. Kovačić: “Ja nisam ni frižider ni vešmašina,
molim da se prema meni odnosite sa poštovanjem!”
prof. Kovačić: “Zadnji je dan, svi su se već
razišli, a tvoja me mama zove u 9 navečer da se Marko želi baciti s drugog
kata, ma ja bi te još porinula!!!”
prof. Kovačić: “Malo sam se sprčkala.”
prof. Kovačić: “Ivane, ja ti čestitam na urednoj
bilježnici, ona je odraz tvoje vedrine.”
Božo: “Profesorice, mogu li pokazati kako se lako i
jednostavno crta graf kvadratne jednadžbe?”
prof. Kovačić: “Izvoli Božo.”
Božo: “3 desno, 2 lijevo, 4 gore, pa za -1, pa se
spoje točke!”
(profa zbunjola, razred se smije)
prof. Kovačić: “Čekaj, čekaj, možda je to neki novi
izum!”
prof. Kovačić: “Ja mislim da redari moraju namočiti
kredu i oprati spužvu.”
prof. Kovačić: “Agata, kako si ti riješila ovaj
zadatak?”
(Agata objasni zadatak za 4 sekunde)
prof. Kovačić: “Čekaj, čekaj, ne mogu ja to tako
brzo!”
prof. Kovačić: “Ono što vam je jasno budete
pitali.”
prof. Kovačić: “Budemo mi tebi kupili olovke jer ti
imaš neke olovke koje baš ne prijanjaju uz papir.”
prof. Kovačić: “Koliko je 10x180?”
razred: “1080!”
prof. Kovačić: “Ne znam, računajte, ne vjerujem
vam, lažete!”
prof. Kovačić: “Ne znam zašto sam napravila tu
pogrešku…”
Josipa: “Ja isto.”
prof. Kovačić: “Ja imam osjećaj da me nitko ne
razumije, ili kaj?”
prof. Kovačić (uđe prvi put u C11 i napravi
zbunjenu facu): “Ooooo, malo neobično!”
Dođe dežurni učenik sa obavijesti o zamjeni…
prof. Kovačić: “Neću ponedjeljak, oću subotu!”
prof. Kovačić (komentira jednostavnost nekog
zadatka): “Oprostite, ali to je meni crvenkapa.”
prof. Kovačić: “Ko vam predaje logiku, Veselica?”
Luka riješi zadatak začas na ploči…
prof. Kovačić: “Ajde riješi ti to meni postepeno,
recimo da ja to ne razumijem.”
prof. Kovačić: “Kako ćete prići zadatku? Hmmmmmm…”
prof. Kovačić: “Skicirajte trigonometrijsku
križnicu.”
prof. Kovačić: “Ti ćeš za ponedjeljak naučiti za
20, pa ću ja onda to zapisati u imenik!”
prof. Kovačić (velika muha je uletila kroz otvoreni
prozor): “Anita, uzmi spužvu, peri ploču da ne gledaš muhu!”
prof. Kovačić: “Ja ne znam oće se te kružnice sjeć
il’ dirat ili šta? Sad se ja bojim.”
prof. Kovačić (ustanovila je da u novom udžbeniku
nije obrađeno neko poglavlje): “Da li se vi osjećate prevareno?”
prof. Kovačić: “Molila bih vas da ostavljate trag
kad pišete.”
prof. Kovačić (komentira kako je Ana izradila
zadatak na ploči): “Nije mi bitan ovaj krumpirić!”
prof. Kovačić: “Da li se pod mojim satom najbolje
vadi krv i najbolje poravljaju zubi, ja stvarno ne znam!”
Penava: “Možemo ja i Rok imati jedne tablice?”
prof. Kovačić: “Ako se smatrate jednom osobom,
možete.”
prof. Kovačić (piše zadtak na ploči): “Jel liči na
korijen?”
prof. Kovačić: “Ja ne znam zašto nitko nije htio
izraditi zadatak?”
prof. Kovačić: “Iksus ćemo skratiti…”
prof. Kovačić (Ana odgovara): “Ana, baš ga tamo
sjajno navlačimo, evo dvojka!”
prof. Kovačić: “Vi morate brzo derivirati, to je
kao da pitam 2+3, to je… hmmm, dobro, nekad čovjeku mozak stane…”
prof. Kovačić (priča sa Hanom): “Znaš abecedu?
Znaš?!”