obrada & realizacija 23. 08. 2000

  Da, ako je danas pitate skromno i ponizno ce odgovoriti da jeste.
Casopisi kao "L.A. Weekly i San Francisco Chronichle" su zeljeli objaviti tu pricu; no do toga nije doslo. Sa tim dogadjajem upoznat je i Millin najblizi agent. Zbog autenticnosti ove price vrijedno je spomenuti da prijatelj autora ove stranice je cuo tu pricu iz razgovora sa Millom te upoznao tog mladica s kojim je razgovarao.

  Godine 1993, kada je u ex. Jugoslaviji bio u tjeku najzesci dio ratovanja desilo se nesto sto je jednog mladica zauvijek i neobicno povezalo sa Millom Jovovich. Mladic (koji ne zeli da bude imenovan) je imao 13 godina i zivio je u Sarajevu - BiH. Rat koji je harao tada bilo je nesto na sto se je navikao zajedno sa svojim prijateljima.

  No, to se uskoro promijenilo u njegovom zivotu; dosao je pakao. Decko je po nacionalnosti Musliman, dok je njegova prva ljubav djevojka Ivana Petrovic bila Srpske nacionalsnosti. Kako je plamtao rat, tako je plamtala i njihova ljubav prva ljubav. Zivjeli su u istom dijelu grada vec ratom podjeljenim cetvrtima . Ivana i mladic su unatoc prijetnjama roditelja i opasnosti cesto pretrcavali ceste da bi bili skupa.

  14. Augusta 1993 u mladicev zivot pakao je usao prvi puta.
Kao i obicno njegova prva i jedina ljubav u svom tom uzasu, trebala je pretrcati do njega. Cekao ju je na ulici kao i obicno; tada se desilo nesto sto mladic nije odmah u potpunosti shvatio.
On objasnjava:
  "Trcala je prema meni kao i obicno. Sarajevo je tada bilo jedna velika petarda u kojem je pucanje bilo nesto uobicajeno. Gledao sam je sa smjeskom kako trci prema meni kada sam cuo pucanj; na koji se nisam obazirao. Ivana je istoga trenutka pala na asfalt okrenuta licem prema zemlji. Pomislio sam da je pala, cekao sam da ustane. Sljedece sto se sjecam jeste snazna ruka moga oca, koji me je zgrabio i doslovno odnio rukama u kucu".

  To je bio samo jedan od shokova koji su cekali jadnoga mladica. Smrt njegove prve djevojke koju pogodi nepoznati snajperista bacila ga je u depresiju. Ali ono što je sljedilo dalje bilo je još uzasnije. Sljedeci sok desio se samo jedan mjesec poslje smrti njegove djevojke.

Mladic objašnjava:
  "Otac se obicno sa prve linije vracao oko podne poslje duge noci ratovanja. Tako je bilo svaki dan sve dok se na nasim vratima nije pojavio drugi vojnik. Bas sam ja otvorio vrata s kojih me je dostizao hladnokrvni pogled vojnika . Ocekujuci oca dosao je vojnik koji trazi moju majku; nije mogao ni cekati da ona dodje vec je bez imalo osjecaja rekao:
"Tvoj otac je danas izgubio život; zaklali su ga".

  Treci shok samo mjesec dana nakon prvog. Tada je mladic pao u duboku psihicku depresiju kada vise nije ni izlazio iz kuce. Godine 1994 u Sarajevu se stanje malo smirilo tek nakon potpisivanja tadasnjeg mirovnog sporazuma. 

Mladic nastavlja:
  "Nikamo nisam isao, nisam imao snage za nista. No, imao sam najboljeg prijatelja Amira. Svi koji su me voljeli zeljeli su da izadjem malo napolje. Sada kada se vec nije toliko pucalo htjeli i voljeli smo igrati nogomet.
Ej, kako smo ga voljeli igrati. Iznenadio sam samoga sebe. Iskupivsi malo psihicke snage odlucio sam izaci sa mladicima i najboljim prijateljem da igramo nogomet.

Tada je usljedio treci shok.
  "Kada smo vec mislili završiti utakmicu, osjetio sam uzasno jak udarac i trzaj; tama. Nisam shvatio sta se je desilo kada sam otvorio oči; (tek poslje su mi rekli ljudi iz obliznjih kuca da smo svi popadali na zemlju; vjerovatno sam pao u nesvjest zbog udarca u glavu). ustao sam i nista me nije boljelo, ali vidio sam da su neki od mojih drugova sa kojima sam igrao nogomet poceli trčati, a vecina ih se okupila oko necega na zemlji. Priblizio sam se i vidio svog najboljeg prijatelja Amira kako lezi na zemlji . Zvukovi koji su izlazili iz njegovih usta, bili su skoro zivotinjski. Prvo sto sam pomislio jeste "kako cudno lezi". Tek tada sam vidio da Amir vise nema nogu; "uzas". Brzo je prebacen u bolnicu gdje mu je pruzena pomoc tj.ostao je ziv. Zalutala granata je pogodila igralište na kojem smo igrali nogomet .

  Mladic je jos i dozivio da gledao kako mu kuca gori u kojoj je odrastao; vidio susjedovu cerku dva puta silovanu te ubijenu sa cetiri hitca.

  Godine 1998, njegova porodica preselila se je u drugu drzavu. No, mladic je sad imao samo jedan plan i zelju. "IZVRŠITI SAMOUBOJSTVO". Njegov plan je bio doista jednostavan.
Objasnjava:
  "Majka i ostali clanovi porodice trebali su otici u posjetu nekoj obitelji, a ja sam rekao da bi radije da idem sam u kino. Zbog mog psihickog stanja nitko se nije suprostavljao mojim zeljama. U kino nisam zelio ici zbog filma, ne, cak nisam ni znao koji film je u kinu. Plan je bio da se poslje zavrsenog filma vratim kuci, koja ce tada biti prazna, uzeti pistolj koji je pripadao pokojnome ocu i jednostavno ispaliti hitac sebi u glavu.
Nisam imao osjecaja, nisam mogao plakati, ni smijati se." IZGUBIO SAM VJERU U LJUDE, SVI SU BILI ZLI".
Tada se u kinu desilo nesto sto mladic nije ocekivao .
Nastavlja:
  "Nisam znao ni koji film gledam, ni tko su glumci, nisam ni gledao film, nego u zemlju. Tada sam cuo kako se vecina ljudi u kinu smije. Podigao sam glavu prema platnu i ugledao neku mladu djevojku crvene kose. Tada je kamera priblizila njene oci. Sjecam se da sam tada rekao sebi:
  "NE, NIJE MOGUCE!!! DA LI SAM VIDIO U NJENIM OCIMA ISKRENOST?!
DA, poslje toliko vremena, u ocima te djevojke cije ime nisam znao, vidio sam "ISKRENOST I HUMANOST".
Film se je zavrsio, krenuo sam kuci sa istim ciljem, pistolj imetak u glavu. Kuca je bila prazna kao i sto sam ocekivao; bez razmisljanja sjeo sam na krevet i ispod njega izvukao ocev pistolj. Nisam osjecao strah, nisam ni za trenutak okljevao. Stavio sam pištolj u usta inzazmirio. Istoga trenutka kada sam zazmirio;
  U MISLIMA MI SE POJAVILA TA CRVENOKOSA DJEVOJKA I NJENE ISKRENE
OCI!
  Pokusao sam 5 puta izbaciti njen lik iz mojih misli no nije ishlo. Nisam mogao pucati, jer su mi njene iskrene oci bile sve vishe i vishe pred ocima".

  Mladic je sljedeci dan u prolazu pored kina vidjeo sliku na posteru te djevojke. Film koji je "gledao" bio je 5 Element, a ime glumice sa iskrenim ocima koja mu je na tako neobican nacin spasila zivot bilo je   MILLA JOVOVICH.

  Trazio je od tada bezbrojne nacine da stupi u kontakt sa tom osobom , ali mu nije polazilo za rukom .

  No prije 7 mjeseci mladic koji radi za Millu omogucio je da preko Interneta stupi u kontakt s njom . Poslje par izmjenjenih e-mailova , mnogo emocija Milla Jovovich je na kraju svu stvar komentarisala rijecima :
  "Tebe cu uvijek imati u blizini svoga srca".

obrada & realizacija 23. 08. 2000