Pansion u Sirogojnu kao digimon
Gospodin Milan Sretić,
računovođa, voleo je brojeve i Sandru Rašković-Pavić i
opsednut njenom gracioznom figurom upisao je matematiku na PMF-u ne bi li
shvatio geometriju. Na fakultetu je nenadano naišao na svog starog prijatelja
Darka Simonovića koji je masturbirao u prostoriji sa reaktorom.
Iznenađen ovakvim razvojem situacije, gospodin Milan Sretić,
računovođa, čovek zaljubljen u brojeve i Sandru
Rašković-Pavić razmišljajući na egzaktno matematički
način dođe do zaključka da je njegov stari prijatelj Darko
Simonović verovatno poludeo čim masturbira u prostoriji sa reaktorom
ali usled nedostatka informacija nije bio siguran da tu hipotezu može i
dokazati pa je željan novog saznanja prišao svom starom prijatelju Darku Simonoviću
tražeći odgovor.
- Šta radiš to? - primeti gospodina Milana Sretića,
računovođu njegov stari prijatelj Darko Simonović a gospodin
Milan Sretić, računovođa se sagne pa sve nešto gleda po podu
- Ma ništa, tražim odgovor. - lukav je gospodin Milan Sretić,
računovođa
-
Jao
divno, ništa lepše od traženja odgovora - oduševi se Darko Simonović,
prestade da masturbira pa se sagne ne bi li pomogao svom starom prijatelju da
nađe odgovor, ali ni ne primeti da je njegovo spolovilo još uvek nadraženo
od silne masturbacije probilo membranu reaktora. Reaktor poče da krči i da pišti kao
čajnik, a onda stade da se trese i na kraju gromaglasno podrigne Bob
Dilana, koji čim se pojavio zapeva:
¨Ženu kao ti ja sam već sreo u
supermarketu
Kao i ti i ona je volela ljuti
kečap
O, džabe sam bio mlad¨
-
Ljubav
ne postoji ako to nije ljubav prema nauci – reče Darko Simonović pa
ošamari Bob Dilana, koji zaplaka istog trena.
-
Zašto
plačeš? – upita Darko Simonović
-
Mene
svi živi obrađuju, a ja nigde ne mogu da pronađem svog brata – kroz
suze procedi Bob Dilan
-
A ko
je tvoj brat? – hoće da pomogne gospodin Milan Sretić
-
Dog
Dilan, detektiv natprirodnog.
-
Pa
evo mi ćemo ti pomoći, izračunaćemo gde bi tvoj brat mogao
da bude – saglase se Darko Simonović i gospodin Milan Sretić,
računovođa. Računaju oni tako, računaju, ne mogu da
izračunaju, i na kraju izračunaju. Po njihovim proračunima brat
Bob Dilana, Dog Dilan bi trebalo da se nalazi baš u toj prostoriji.
-
Po
našim proračunima tvoj brat, Dog Dilan bi trebalo da se nalazi baš u ovoj
prostoriji - ponosan je na rešenje Darko Simonović
-
Jao,
pa on se to opet igra žmurke - nasmeja se Bob Dilan i u znak zahvalnosti ponudi
Darku Simonoviću i gospodinu Milanu Sretiću, računovođi da
ih odbaci do kuće, a tu Darko Simonović stade da plače, ko kiša
plače.
-
Zašto
plačeš? - logičan je gospodin Milan Sretić,
računovođa.
-
Pa ja
nemam kuću, zato i masturbiram ovde u sobi sa reaktorom.
Sažale se Bob Dilan i gospodin
Milan Sretić, računovođa na Darka Simonovića pa mu kupe
Naftnu Industriju Srbije. Darko Simonović nikad srećniji odmah proda
Naftnu Industriju Srbije i kupi ono što je celog života želeo, dvogled koji
gleda u prazno. Gleda tako Darko Simonović kroz dvogled koji gleda u
prazno i ništa ne vidi. ¨Prazna je i moja duša¨ - pomisli Darko Simonović
pa nastavi da gleda.
-
Što
gledaš kroz taj dvogled kada on ništa ne prikazuje? – upita ga Bob Dilan
-
Ne
znaš ti kakvu ja retrospektivu imam – odgovara Darko Simonović i nastavlja
da gleda – Bolje je ne videti ništa nego kvariti oči iluzijama
svakodnevnog života.
Shvati Bob Dilan veliku mudrost
Darka Simonovića pa pokuša i on da zatvori oči, ali umesto toga gurnu
sebi celu pesnicu u usta. Pokuša on opet ali ovog puta umesto da zatvori
oči on se zaposli na brodogradalištu. Tu na brodogradilištu su nekad
radila dva kepeca ali je jedan bio toliko ružan da je ostao samo jedan kepec.
- Ja nisam sa ovog sveta – reče kepec Bob Dilanu na pauzi za
ručak
- A sa kog si ti sveta - znatiželjan je Bob Dilan
- Pa sa onoga sveta, znaš već - pokazuje očima naviše kepec,
gurka laktom Boba Dilana i smeška se. Ovakvo ponašanje Bob Dilan shvati kao
nabacivanje i iznervira se. Vidi da se iznervirao pa ode kod psihijatra
Boškovića da se posavetuje kako se suprotstaviti nervozi.
- Recite u čemu je problem? - pun je razumevanja psihijatar Bošković
- Malo sam nervozan - tužno mu odbrusi Bob Dilan
- Vidim da imate problema u porodici. Da nemate možda brata sa kojim ste u
svađi?
Na te reči Bobu Dilanu
sevnuše varnice iz očiju i zapališe psihijatra Boškovića, zatim
munjevitim potezom dohvati glogov kolac i zabi ga psihijatru Boškoviću u
grudi uz reči "liberte! egalite! fraternite!", i nadljudskom
snagom ga iznese na sunce gde ovaj eksplodira i raspade se u bezbroj pacova
koji uz ciku pobegoše u mrak. Ode Bob Dilan u deratizaciju da se žali na povećan
broj pacova, kad tamo naiđe na A-mena, metasinkrističkog superjunaka
koji je skroz originalan i sasvim super kako ispravlja krivu Drinu.
- Zdravo A-mene, šta to radiš? - znatiželjan je Bob Dilan
- Ma pusti, ispravljam krivu Drinu - nervozno će A-men
-
Što
ne ideš na Timok?
-
Da li
ti znaš da seljaci bre nemaju šta da jedu a vi samo podižete poreze
-
NE,
mislim da si me pomešao sa nekim ja sam vidiš . . .
-
Vidim
ja dobro šta vi pokušavate, seljaka na Timok da namamite komunjare
-
Potpuno
vas razumem i slažem se sa vama ali bih želeo znati da li vi imate dozvolu za
ribolov – reče Bob Dilan skačući sa noge na nogu da ne bi
zaplakao.
-
Pa ja
vidite živim sa ženom i dvoje dece – reče uzbuđeno A-men i stade da
beži
Bob Dilan takođe potrča
sustiže A-mena pa mu onako u trku staloženo pripreti: - To je jako
interesentno, ali ja bih najpre da vidim dozvolu pre nego posavetujem nekoga.
Trče oni tako trče i kao
što je neminovno posle nekog vremena stanu.
- Evo, to je ta ukleta kuća o kojoj sam ti pričao – pokaza A-men
a iz kuće se prolegoše stavični zvuci užasa. Iz kuće istrča
Sandra Rašković-Pavić noseći veliki zapaljeni krst i krene put
brda. Krenu za njom i Bob Dilan i A-men, trče oni tako, trče, ne mogu
da je stignu. Trče oni tako i na kraju je stignu.
- Sandra šta se dogodilo? - zabrinuto upita A-men trčeći uz
Sandrin bok
- Ništa, evo trčim uzbrdo sa ovim zapaljenim krstom. - ne da se
zbuniti Sandra
- Hoćeš da ti pomognemo? - ljubazan je Bob Dilan
- Neka hvala, mogu ja i sama - kao vihor ubrza Sandra i ostavi A-mena i Boba
Dilana daleko za sobom. Onda ubrzaju A-men i Bob Dilan i opet je stignu.
- Sandra, a čija je ono kuća iz koje si istrčala? - radoznao
je A-men
- Ah, pa vi niste čuli? Darku Simonoviću je PMF kupio kuću,
tamo je žurka za useljenje. - reče Sandra i u tom trenutku vatra sa Krsta
pređe na njen rukav, pa preko rukava i na ostali deo košulje, a preko
košulje i na pantalone.
- Zdravo Sandra, mi idemo na žurku - rekoše A-men i Bob Dilan uglas
- Zdravo momci, vidimo se reče Sandra dok joj je vatra palila pramenove
kose.
Odu A-men i Bob Dilan nazad do
uklete kuće Darka Simonovića, uđu unutra kad tamo Darko
Simonović sam i masturbira govoreći:
- Možda nije velika, ali barem je moja.