Gljivica i Čmarica u dupe
Bila jedna Gljivica i živela je na
Čmarici tj. ženskom čmaru da budemo precizniji. Životarili
tako Gljivica i Čmarica, družili se, igrali bridž i ajnc, dobro
je igrala Gljivica, bolje od Čmarice, ali onda jednog dana, iznenada
Gljivica postade glupa, u glavi nema ništa, samo jedna rupa.
-
Gljivice, koliko je dva i dva - pita Čmarica
-
Ne znam - kaže Gljivica
-
Ako je A prvo slovo azbuke, koje je prvo slovo azbuke?
-
Ne znam.
Ona stvarno ne zna ništa - misli Čmarica i odluči da
prestane da se druži sa njom jer bi joj druženje sa glupom Gljivicom
donelo samo negativne poene u društvu. Govorili bi - gledaj je,
glupača, druži se sa glupom Gljivicom. Ne ne, nije smela to sebi da
dopusti. I tako su one prestale da se druže.
I šeta se tako Le Ja ulicom, besciljno, bez ikakvog cilja, kad u
susret mu ide sam patrijarh Pavle.
-
Veruj Le Jo - pripreti mu patrijarh i Le Ja stvarno poverova da je to pred njim
patrijarh Pavle.
-
Prava si dileja - odsečno će Le Ja.
-
Kako si pogodio - reče Antoan de Mello skidajući
svešteničku odoru.
-
Bože - poče da objašnjava Le Ja, kad evo ti ga Goya
-
Da? - reče Goya
-
Evo ga i Goya - oduševljeno će Le Ja i Antoan de Mello u glas,
cupkajući s jedne noge na drugu. Uhvate se onda svi pod ruke pa
stadoše Vlaško da igraju.
-
Jao što je lepo, jao što je meni lepo - viče Antoan de Mello u
sred koraka.
-
Pa ni nama nije loše - složiše se metasinkristi, i ko zna
šta bi se tu sve dogodilo da se nije iz groba pojavio Harms i raskrinkao
svu tu maskaradu. Le Ja tada poče da se bavi konceptualnom
umetnošću, ređa sve neke dinare po stolu i bonove za tajnu
večeru, ko će ga znati šta time hoće da kaže.
-
Vidi kako je lepo Goyo, vidi - pokazuje Le Ja svoj rad
-
A ti si to počeo da se baviš konceptualnom umetnošću? -
odgovara mu Goya, ništa mu ne verujući.
-
Neee! - povika Le Ja čupajući kosu. Onda prestade da čupa kosu i
potrča ka plaži i dalje vičući ne. Svi zainteresovano
potrčaše za njim. Le Ja kako je stigao na plažu poče da
traži školjke. Uzeo je koficu i u nju stavljao svaku koju bi
našao. Kada bi skupio dovoljno bacio bi ih natrag u more. I tako ponovo.
Svidi se to i ostalima pa počnu i oni da rade isto, samo Goya je skupljao
morske ježeve, a Antoan de Mello zlatne satove i narukvice i
lančiće koje su kupači gubili. Goya kada skupi dovoljno
ježeva baci ih natrag u more, a Antoan de Mellu bi žao da baci toliko
zlato pa reče:
-
Ja ne razumem. Zašto bih bacio ovoliko blago? Zašto, zašto?
-
Pogledaju ga Goya i Le Ja, vide - ne razume čovek - pa stanu da mu
objašnjavaju:
-
Ne znaš ti ništa - kažu zajedno pa otrče na planinu Rtanj,
naprave tamo brvnaru, pa skupljaju granitne stene, skupljaju, pa kad skupe
dovoljno sve bace sa litice. Gađaju decu. Tako nekoliko dana dok ih nisu
otkrili panduri, napravili raciju i upali im u brvnaru. U brvnari zatekoše
samo Goyu, Le Ja beše otišao do nekih svojih drugova, a Goya nije
imao drugove, pa samim tim ni gde da ode. Goya je bio jako bolešljiv. Le
ja je to bio otišao u stvari da nabere šumskih jagoda i poljskog
cveća ne bi li malo razveselio Goyu. Donese on Goyi šumske jagode i
poljsko cveće i Goya se jako razveseli, te poče da priča sve
same gluposti misleći da tako ispada šaljiv i šarmantan. Le Ji
to nije smetalo, nikako.
-
Protiv mladosti se ništa ne može, a mi smo prava deca, pomozi nam
Bože - pevaju Goya i Le Ja, a onda uglas kažu - Da? Šale se tako
naši metasinkristi po ceo dan, i pevaju, naravno. Povremeno otvore prozor
da se provetri jer Goya je strastveni pušač cigareta.
-
Ubiće te cigaretice - govorio mu je Le Ja
Tako je i bilo. Skupile se cigaretice,
kažu - Aj d ubijemo Goyu - krenuše u marš svojim užarenim
telima, u nameri da progore celog Goyu. Sačekaše da Le Ja izađe
iz brvnare, a onda krenuše da pale šta god stignu i tako brvnara izgore.
Međutim Goya nije bio kod kuće, on se bio sakrio Le Ji u džep od
kaputa, pa kad je Le Ja izašao, to je i Goya izašao s njim. Gde li su
krenuli?