Reci su suvisne, jer ti ljudi koji ginu su kao mi, nebitno je sto ih ne poznajemo, to ne umanjuje ljudsku tragediju. Patnja i bol koji trpi NAS narod ne moze i ne sme da se zanemari i da se na sve gleda kao da se to desava "tamo negde" jer mozda se, nedaj Boze i nama samima desi nesto slicno, i bilo bi strasno kada bi se ljudi koji su iste nacije kao mi u tim trenucima teskim za nas ogradjivali od svega samo zato sto nismo u neposrednim kontaktima.
Tuzno je to sto se desava srpskom narodu i sto srpske svetinje nestaju u plamenu. Zalosna je neodlucnost celnih ljudi ove zemlje i smatram da nije bilo nje sve ovo je moglo da se spreci. Jedino sto je vazno je da se Srbi vrate bezbedno u svoje domove, na svoju zemlju i da zive srecno, a ovo pricanje i teoretisanje tesko da moze da im pomogne u tome.
Stanje na Kosovu i Metohiji je strasno. Mislim da je potpuno nepravedno to sto se dogadja Srbima i u potpunosti se saosecam sa njima. Ne bih volela da se to ikome dogodi. Da spava na betonu, da nema sta da jede, da izgubi dom i srecu i nesto u sta je zaista verovao.
Nisam u potpunosti upucena u desavanja na Kosovu, ali ne odobravam mesanje vere u incidente i smatram da bi u svakom pogledu trebali da pruzimo podrsku i pomognemo ljudima na Kosovu.
Nemiri na Kosovu vuku korene iz proslosti, podsecaju na veliku mrznju ova dva naroda i prema mom misljenju ovi napadi su dugo pripremani i samo je bilo pitanje vremena kada ce eskalirati. Trebalo bi ocistiti (etnicki) Kosovo od Albanaca.
U sredu kada sam cuo slosilo mi se. Kada sam cuo da su Srbi proterani, dopisnici televizija izbaceni, zato sto dolazi nekoliko autobusa naoruzanih Albanaca, a nikog da NAS zastiti....STRASNO! Zao mi je sto su u Beograu srusili dzamiju, ali mi sada ne bismo trebali da je obnavljamo. Zasto Albanci ne obnove nase svetinje? Neke pocivaju cak i na gradjevinama iz doba Vizantije, tj. iz oko VII, VIII veka, i....nista. Za njih, to je samo nista. Juce sam slusao da gule zidove po crkvama. Da unistavaju zidove kako bi nasli zlato. Da su zapalili grob unutar crkve, grob sveca. Ne mogu. Ne mogu vise da mislim o ovome, jer, svaki put kada pomislim na to osecam da ce mi glava eksplodirati. Nadam se da ce Srbija biti dovoljno hrabra, snazna i odlucna kako bi ustala i izborila se za sebe i svoja prava. Kosovo je Srbija, Kosovo smo MI.
Mislim da je to strasno i da rat, borba za teritoriju ne treba da povlaci ljudske zrtve.
Mislim da je velika steta sto smo dosli u sukob sa drugom nacijom, sto se svi ponasamo netolerantno. Umesto da samo Albanci ostanu ekstremisti, neki nasi pojedinci daju isti, primitivni primer i spustaju se na njihov nivo. Opsta nacionalna, a i verska netolerancija i nepostovanje.
Mislim da Kosovo i nije teritorija Srbije i da narod treba dovesti sa Kosova, postaviti granice i prekinuti bilo kakve kontakte sa Albancima.
17.3.2004. moje misljenje o tome, veoma mi je krivo sto je to moja zemlja, jer mislim da ova zemlja Srbija nije u poslednjih nekoliko godina dozivela nesto lepo, ne znam, dozivljavamo samo dane zalosti, vanredna stanja, bombardovanje... dakle nista lepo, i ako teoretski volim svoju zemlju, jaka mi je zelja da odem odavde, ne daleko, ali da odem. Najvise mi je krivo zbog istorijskih manastira...
Zlocini su pocinjeni. Svi zlocinci su jednaki ali prolivena krv nije ista. Krv sada miruje ali kada provre krv tesko majkama sinova na Balkanu.
Meni je zaista zao zbog ovih desavanja na Kosovu i Metohiji. Pre svega dece. Zao mi je svih srpskih svetinja, ali zasto, cemu ta podlost, mrznja, ja to ne razumem.
Ovo sto se desilo na Kosovu je strasno i za svaku osudu. Mislim da je sad pravi trenutak da se svi Srbi ujedine po pitanju Kosova i da sto pre to pitanje resimo. Ako u skorije vreme ne resimo pitanje Kosova doci ce i do komesanja preostalog dela Srbije i prouzrokovanja gubljenje Srpskog naroda. A protiv toga se treba odlucno boriti.
Kosovo ima istorijske vrednosti, ali ono odavno nije samo Srpsko, tamo nikada nisam bila i ne dozivljavam ga kao deo sebe, a uostalom mislim da sa svojih 16 godina imam dovoljno svojih problema da bih sad razmisljala i o "miru u svetu".
Ja sam gradjanin nekadasnje Jugoslavije- sada SCG- a. Kosovo utice na Srbiju, samim tim i na moju buducnost. Mislim da "GOSPODU" treba masovno istrebiti kako rizika za buducnost sebe i mojih vrsnjaka nebi bilo!!!
Ja mislim da se desava nesto, cega 95% populacije nije svesno. Mora da postoji neki veliki razlog (verovatno prirodno bogatstvo, strateski polozaj, mozda cak i unistenje hriscanstva- pravoslavnog) tj. dominacija i novac zbog kojih mi vekovima slusamo o nemirima. Meni licno to donekle smeta, ali smeta mi malo vise sto sam ja u toj zemlji gde na svakih 10 god izbije neki rat. Inace, uzasno je pogledati kartu i iznad nje broj Albanaca 250 000 : Srba 0 (Pristina).
Moje misljenje je da Kosovo jos uvek nije izgubljeno i da se treba boriti do poslednjeg dana, ali ne treba ratovati vec treba postici odredjen kompromis u politickom smislu. Istina je da su Albanci zapalili desetine nasih manastira, ali nije trebalo da im palimo dzamije, jer smo se tim postupkom spustili na njihov nivo. Jeste tesko, ali resenje problema je moguce i sad se treba posvetiti tome kao nikad pre jer ako nam uzmu Kosovu na kraju ce postepeno zauzeti celu Srbiju.
Mislim da to nije u redu, unistavati obelezja jednog naroda (crkve, manastire). Ne mogu da razumem toliku mrznju medju ljudima koji zive na istoj teritoriji i koje razdvaja samo vera. Mislim da tim ljudima treba pomoci na bilo koji nacin jer se treba staviti u njihov polozaj. Nije lako kada te proteraju sa tvoje zemlje i kada ti zapale sve sto si imao.
Jako mi je zao zbog svega sto se dogadja, ali smatram da nije bitno sta ja mislim, niti bilo ko od nas, vec ljudi koji su sve to preziveli. Mnogo je ljudi izgubilo svoje porodice i domove, a to mora da se zaustavi. Previse je ratova bilo u poslednjih 10 godina. Zbog cega? Sta je postignuto?
Prvi put kad se to desilo nisam bila obavestena (nisam slusala bas vesti), ali... To ubijanje, i ta mrznja medju ljudima me uzasava, grozim se toga; mislim da je mrznja veliki teret. To tako moze da ide u nedogled (tipa zub za zub) to je uzas. Bezvezno je sto se tako ubijaju i mrze, to je glupo ali ja sa politicke strane (te uzroke i planove) ne znam bas najbolje. Strasno je to sto je Kosovo, deo nase zemlje, postalo sada tudje (skoro nicija zemlja) i "njihova" i nasa (ali manje), mozda smo i mi malo krivi, ko zna!!! Ti ljudi, ta deca, imaju uzasne zivote (posebno deca) za citav zivot imace traume bez obzira koje nacionalnosti. Velika steta je i za kulturu, ipak to je neprocenjiva vrednost.
Ono sto se desilo na Kosovu je strasno. Ne zelim barem, ne jos uvek, da se mesam u politiku, ali ta deca na Kosovu su ipak samo deca, kao mi ovde ili negde daleko. Ta deca nemaju detinjstvo! A o manastirima koji su srusili, oni nemaju prava na to. To su nasi manastiri sa bogatom istorijom, koji nisu smeli nikako da stradaju, pogotovo ne od tako nebitnih ljudi. Oni su bili vazan deo nase istorije, porekla, pa mozda i nas ponos. Mrznja je uzasna, i mislim da se time nista ne postize (ali ta mrznja nije obostrana, ili se barem nadam da nije)!
Jedino mi smeta sto ljudi kad se napadaju prvo krecu preko vere. Nije u redu dirati neciju kulturnu bastinu. Smetaju mi i divljanja Beogradjana i Nislija; njihova rakcija. Spustaju se na varvarski nivo. Gde je dostojanstvo? Nemam nista protiv demonstracija. Ja licno ne idem jer mislim da se nista ne moze promeniti tokom noci. Cula sam od nekoliko osoba kako kazu da ce se Albanci opametiti na taj nacin i da ce ih dirnuti demonstracije. Zasto bi se neko zbog nekoga menjao? Samo mozemo promeniti sebe, samo to vecina izgleda nije shvatila. Otuda pijana rulja po ulicama. Ne moze pojedinac menjati svet. Uopste nada u promenu ponasanja tih Albanaca je cista glupost.
Posledica ovih desavanja na Kosovu je pogresna politika koja je vodjena u proslosti. Ja smatram da bi Kosovo trebalo isprazniti (etnicki) od Albanaca, ali znam da je to nemoguce pa mislim da je neophodno postici dogovor- podeliti ga, sacuvati srpske svetinje i mirno i srecno ziveti sa drugim manjinama... Za mene je prakticno nebitno ko je kakve vere i mislim da svi ljudi na svetu na kraju mogu da se dogovore, sloze i zive jedni pored rugih kao sav normalan svet.
Zamislite ovako: Vi rasirenih ruku primite izbeglicu u kucu, ona zivi tu; odjednom ona pomisli: sve ovo je moje, poubija vam porodicu, vas izbaci na ulicu... Mi smo njima dali da oni zive tu, a oni pokusavaju da nam to sada otmu. Da li je to pravedno? Em zive na tudjoj teritoriji, i hoce da prisvoje tudju teritoriju svojoj zemlji; ali da uniste narod sa kojima su ziveli, da im uniste najdragocenije blago, da spale sve zasta se neko borio i mucio kako bi imao! Svako ima prava na svoju veru, na svoj zivot. Politika je politika, a nevini ljudi nisu uopste krivi. Kako je tim roditeljima? Toj deci? Odjednom shvatite da ste sve u zivotu izgubili. Ti ljudi nemaju ni mesto da sahrane mrtve. Ne mogu da shvatim kako nekoga ne dotice kada mu spaljuju otadzbinu, ruse mu najvece svetinje, ubijaju mu narod... Kako nekome ne krene suza kada to vidi. Razredna to nije stav- to je bezosecajnost, to su losi ljudi.
Mnogi, obrazovani ljudi bi procitavsi ovo moje misljenje rekli da sam ja jos uvek mlada, da bih mogla na pravi nacin da prokomentarisem trenutnu situaciju na Kosovu, ali svako ima pravo na svoje misljenje. Nisam mnogo upucena i gledam da izbegavam da se potresem onome sto cujem, ali naravno da me ova situacija kao Srpskinju pogadja. I ako ne mogu da pomognem, saosecam se sa Srbima sa Kosova. Znam da im je tesko, da njima ne znaci mnogo to sto se mi udaljeni par stotina km saosecamo sa njima, ali kako drugacije ja mogu da pomognem? Cujem, sakuplja se razna pomoc, lepo je to, ko moze, ko ima, neka da, ali to ce biti samo zrno peska u jednom velikom moru. Rat treba da prestane, to je sigurno, valjda ce ovo jednom prestati. Samo nasa otadzbina propada, spalili su nam i crkve, ali Kosovo je ipak nase i uvek ce biti. Valjda ce shvatiti da su Srbi veoma jaki, koliko god nam zla nanosili. Prebrodicemo mi to!
Po zakonu Kostunica kao premijer moze da ode na Kosovo, u Pristinu i da kaze: "Ja zelim da se prosetam Pristinom!" KFOR ce mu reci: "Mi ne mozemo da Vam garantujemo bezbednost." Onda Kostunica moze da kaze: "Dobro, onda ja moram da dovedem 100-tinak policajaca." On tako moze da pruzi Kosovu kakvu takvu zastitu tim selima gde se nalaze Srbi. Bio sam na protestu. Ni jedan kamicak nisam bacio. U Spaniji je izaslo na ulice 3 000 000 ljudi ni jedno staklo nije puklo, a Srbi su kao narod dosta nedisciplinovani i nekulturni te su odmah nasli priliku da se pojedinci istaknu. Desavanja na Kosovu su strasna. Paljenje crkava... Ali mislim da Albanci nisu toliko krivi. Svi misle, Albanac kao Albanac je sav kakan... he he. Ali Albancima na TV-u su pustali vesti na kojima je pricano da vojska nasa dolazi dole... Kao i kod nas, tamo i kod njih postoje teski nacionalisti koji su izvrsili te napade. A izvrsili su ih uz pomoc medijskog rata, tacnije propagande koje je Albanija forsirala. Sve u svemu, da ne postoje mediji sve bi bilo savrseno i mir bi bio svuda.
21.03.2004. proglasen je DAN ZALOSTI povodom terora na Kosovu i Metohiji. Za mene, DAN ZALOSTI je 17.03.2004., dana kada su ALBANSKI TERORISTI napali srpski narod koji je ziveo na teritoriji Kosova. Poceli su da pale srpske crkve, unistavaju srpske kuce, ubijaju srpski narod, ukljucujuci i srpsku decu. U srdu kada sam cula tu vest, pocela sam da placem, a u glavi mi se vrtelo samo jedno pitanje: "Cemu sve ovo?" Zar ne mozemo i mi da zivimo kao ostale evropske zemlje, sa visokim standardom, nego treba da budemo vecito "CRNA RUPA". Medjutim, smatram krivim i jedan deo Srba koji su prodavali svoje kuce Albancima za velike pare, a onda se nastanili u Beograd, Novi Sad, Nis, ali i Albanci su zahtevni; damo im jedan prst, a oni bi hteli celu saku. Uvek smo imali zelju da smo u mentalitetu sela, uvek dobro krenemo, pa u mrznju skrenemo, vecita zelja za suzama i bolom.
Ovo su reakcije II/7 o desavanjima na Kosovu. Ako zelite posaljite nam svoje vidjenje ovih desavanja, ili misljenje o ovoj strani na nas mail, i mi cemo ga objaviti.