            Na dan vjencanja
Umaloj kuci na kraju grada jedan mladic u sobi lezi,kraj njega place djevojka mlada,jer zivot hoce iz njega da bjezi.Nije govorio mnogo jer ga svaka rjec boli,u zadnji cas je prozborio da je mnogo voli.Usamo ljeto umro je on i prestao da pati,a taj dan pred maticara trebao je stati.

                      Majko
Volim ga majko,kao citav svjet,a ti ga tjeras kao uvjel cvjet,nazivas ga LOPOVOM I PROPALICOM i ako znas da je u mom srcu jediniSvati me majko od njega otici nije lako,reci mi majko,dali si ti oca voljela tako,i dali je tako voljeo svako?Znam majko,dusa te boli,srce ti cezne jer nas dvoje nismo iste vjere.

                 Tvoj rodjendan
Ja danas nisam sa tobom da ti predam poklon moj,nisam ti znas zasto nisam a rodjendan je tvoj.Buket najljepsih ruza vene na stolu mom,cuvat cu ih do sljedeceg ljeta i nosim te u srcu svom.Ja danas nisam sa tobom,sve najljepse zelim ti ja,znas da je velika daljina sreco moja jedina.Dugo te vidjeti necu,a to je patnja za nase duse dvije,nisam sa tobom al znas gdje sam,najljepse zelim ti sve.

Zar ovaj zivot gorak nije,ko svoju ljubav mora da krije.Tajno da voli,za oprostaj da moli.Reci majko,zasto da molim?Zasto oce branis da volim?Zasto dusa vjecno da pati?Volim ga majko godine dvije,a srce mora ljubav da krije.Ja majko to tebi nesmijem reci,oce ja se bojim rjeci,zar stvarno majko zelis da patim?Zasto majko tako me gledas,zasto oce tu ljubav da bude vjecna,dopusti majko da fa volim .Dopusti oce posljednji put da molim.