W.A. Mozart: Requiem, K 626 

Crkva sv. Marije Snježne, subota 1. srpnja 2000. 

Izvedba Zagrebačke filharmonije i Akademskog zbora 
Ivan Goran Kovačić, pod ravnanjem Saše Britvića bila je izuzetno profesionalna, a nisu ju omeli niti nasilni prekidi 
koje je izvodila kutinska publika plješčući između stavaka. 
Ipak, treba zahvaliti (valjda i dragom Bogu) što je u 
crkvu Sv. Marije Snježne u subotu 1. srpnja doveo oko 
četristo (da 400) duša koje su htjele poslušati povijesno 
prvo gostovanje ZF i AZ IGK u Kutini. 
Ukratko, bio je ovo kulturni događaj godine, a neki su 
skloni i ocijeni da se radi o događaju zadnjih nekoliko 
desetljeća (malo pretjeruju). 

kafe bar Kuća, 2. srpnja 2000. 

Ako je itko ikada posumnjao da Kutina nema jazz publiku, mogao se razuvjeriti u Kući, gdje se, pored stalne klijentele, okupilo i četrdesetak onih koji su prepoznali još jedan povijesni događaj za kutinsku glazbenu i kulturnu scenu uopće. 
BP je, potaknut ŠKRLETOM (on ga je zvao Škrlak), u svom poznatom stilu zabavljao publiku dosjetkama na vlastiti račun i prisjećao se anegdota iz svog jazzerskog staža. 
Čovjek bez glave, Darko Jurković, gitarist iz Rijeke, koji je zamijenio bolesnog Primoža Grašiča, iznenadio je svojom tapping tehnikom sviranja gitare u stilu Stanleya Jordana. 
Mario Mavrin (citiram Hrvoja K. poznatog kutinskog basistu) pokazao je čemu služe bas gitare sa šest žica. 
Par na četvrtoj fotki, bili su osobni gosti BP-ja, Armin Schubert, direktor marketinga HT-a i gospođa. 
Tko nije bio...