|
Do prije par mjeseci ovo mi se ne bi desilo.Eventualno bi se pojadala svojim prijateljima o opcem kaosu koji vlada nasim drustvom i sve bi na tome stalo.Dok se jednog dana nisam kvazi osvijestila i rekla samoj sebi da je bolje od jadanja prijateljima koje i ne pomaze bas , potrositi malo svog slobodnog vremena i napisati sto mi se sve desilo pa da neko iz tog mog iskustva nauci nesto.Ne samo da sam napisala i stavila na net da ako se nadje neko ima sto procitati nego sam se obratila direktno "odgovornim za zlocin" Dakle da pocnem. Maj, 2001 Sweden. Noc prije mog povratka u lijepu nasu ja se doslovce strmop....ocu reci srondam niz stepenice. Posljedica..... Slomljen zadnji kraljezak tzv. trtica .Imam sve dokumentirano. Jos uvjek osjecam promjene vremena na svojoj straznici , sada vec sasvim " zarasloj". Letim drugo jutro iz Malmea za Zagreb preko Amsterdama. Dolazim u zracnu luku.Nitko jos nista ne zna.Ja se javim na check desk i obavjestim ih o svom problemu.Tada sam imala nesto vise od sat vremena do polijetanja.Nisam ni do pet uspjela nabrojati a kad ono po mene dolazi frajer u uniformi..Pravi macan i ponudi mi svoju uslugu , da me malo provoza u invalidskim kolicima. Ja presretna.Oborio me s nogu. Totalno sam grogi od silnih tableta i jednje injekcije..zovu je coctail. Jedva sjedim. Provozao me po luci, ukrcao u avion i ja sva sretna uzletila. Nisam bas bila sretna , skapavala sam od bolova.Ali obzirom da sad znam kaj me cekalo stanje u kojem sam se tad nalazila bilo je blazeno.Jos bolju uslugu dobila sam u Amsterdamu, Shitphol - njihova najlijepsa luka .Na samoj pisti prije nego li sam izasla iz aviona po mene su poslali pravo pravcato vozilo za osobe sa specijalnim potrebama.Sve je to sredjeno od strane pilota i stjuardesa kompanije KLM..Fala im. Tak su me u tim specijalnim kolima sa specijalnom stolicom u pratnji dvije sluzbene osobe odbacili do moje cekaone.Imala sam za prosjedit cca 2.5 h..kriminal...Al sam se vec bolje i osjecala.Da hodam , nema sanse.Jedva da ustanem.A onda , nakon nekih 20tak minuta ja dobila potrebu da idem napudrati svoj nosic, ak znate na kaj mislim.Obratila sam se nekoj stjuardesi koja je checkirala putnike za honolulu ili tak nekas slicno , i kad eto za sekundu pojavi se jedna koka koja sa sobom gura neka cudna kolica.E ta su me kolica spasila.Nafutrana su bila. Kozna.Boja visnje.Odgurala ona mene do restrooma.Poslje odvela na kavu , usluzila..i da ne nabrajam...jedna idila.Nisam ni svjesnas koja idila.Tako je vrijeme letilo u pijuckanju kave , filter, tursku mozes samo sanjat , a o expresu da i ne govorim.Al to sad uopce nije bitno.Dodje vrijeme da se ukrcam u nas avion.Ajde i to se desi.Malo su me namrgodjeno gledali jer su za mene morali uredit poseban smjestaj. Mislite da jesu.E pa nisu. E da , tu jos moram napome da vecer prije, kad sam ljosnula ,plakala sam mami na telefom u strahu kak cu ja jadna podnjet taj let.I moja mama brizna ko uvjek jako se uplasila i cijelo drugo jutro nazivala Croatia airlans da im veli ko sam ja , od kud dolazim i da sam u gadnom stanju.Ja se sad ovom svemu smijem , ali moram vam priznat da mi nije bilo lako tog dana kad shvatite da vam nesto kao jedna trtica moze tak zivot zagorcat.Croatia je zanla da dolazim. Znaci " ovi " u avionu nisu nis pripremili. Mislim si ja, ma bum izdrzala jos sat i 50 minuta, te si cvaknem jos jednu bijelu tabletu.Letimo.Dobila sam cak i mali jastuk za guzu.Stjuardese su stvarno ljubazne. Slijecemo.Mene na izlazu ceka kombi.....kombi ....u nutra improvizirani krevet ..daska ..klupica...ja se jedva dovukla i sjela, kao da sjediti mogu .Sama. Neki me tip voz. Koji Sena!? Novi Schumacher! .Vozimo rali do ulaza u zgradu.Moram izac iz kombija po neki stepenicama..E sad predamnom dvije prostorije, jedna za pasosku kontrolu a druga u kojoj se kupi prtljaga.Tu me on istovari.Sama opet klipsem.Jedva sam to prosla.Prtljagu su ni digli neki ljudi koji su samnom letili pa su vidjeli da bas nisam svoja.A znate li vi di je moj auto bio sparkiran!? .Ha..ima bar 500 m od zgrade.Fala bogu da sam uz sebe imala ona kolica za vozit prtljagu.Izgledala sam ko bakica u starackom domu sa onom stolicom koju gura ispred sebe da bi mogla hodat.Dosla sam doma.Iznervirana,izmucena.Dva tjedna sam lezala na boku i napokon prohodala.Proslo je mjesec dana.Ja trebam u Split.Mislim si ja dal da idem avionom ili vlakom.Razlika u vremenu putovanja velika.Odem na net da provjerim kak ko leti.I kak smo mi jadni pa imamo samo jednu avio kompaniju opet ja na siteu Croatie.Gleda i cudim se..Sve vidim ko i kak leti al ne pise cijena.Cudno, pa to je jako bitno.Znaci da sad moram dignut slusalicu,nazvat i isto to pitat na informacijama.Na njihovom site nemrete dobit takve informacije.Cemu opce onda homepage.No na to sam vise i nego naucena. Spazim ja mali linkic pod nazivim "pisite nam".I tu puknem.Sve sam im napisala.I kak im site ne pruza sve informacije i kak su me tretirali kad sam se s njima vozila...Mislim ja ..Cekam ...Dal' budu odgovorili.I jesu.za zivo cudo.Poslali su mi nadasve lijep e mail, sa isprikom i obecali da budu poduzeli korake da se takvo sto opet ne desi i rekli da budu cijeli slucaj istrazili. E bumo vidjeli.A kak bumo vidjeli pitam se ja .Ja si trticu vise
ne mislim trgat da bi ih isla provjeravat.A da Vi strgate nekaj i odvazite
se letit. Pa da mi javite kak je proslo.Bas bi vam bila zahvlna Nadam se da bu se nekaj promojenilo.Nada umire zadnja!
|
.Salim
se.