Ova je priča nastala na osnovu istorijskih događaja koji su zabeleženi delom u dnevniku revolucije jednog od stanovnika Tunguzije a delom na osnovu tadašnjih video zapisa, izvoda iz štampe i drugih materijala koje su povratnici iz zemlje sa druge strane stakla donosili sa sobom.
Propast socijalističkog samoupravljanja koja je predstavljala uvod u najveću pljačku svih vremena koja se ikada odigrala na našoj planeti su izazvali najelitniji predstavnici socijalističkog samoupravnog društva koji su sebe nazvali akademicima i univerzitetskim profesorima. Na osnovu samo dostojanstveno zvučećih zvanja bez ikakvog stvarnog znanja koje bi čovek očekivao od tako zvučno iztitulisanih kriminalaca oni su obmanuli narod i vratili točak istorije unazad. Razvoj društva je zaustavljen i vraćen unazad lažima tih narodnih izdajnika i u svetskoj istoriji do sada ne zabeleženih lopova koji su tvrdili kako su radnici glupavi i nesposobni da samostalno upravljaju preduzećima već to treba da čine oni preko njihovih direktora i drugih poslušnika služničkoga kova koje su oni postavljali u nekakve upravne odbore i koji su zamenili radničke savete. Društvo je na taj način vraćeno u doba slično početnom stadijumu socijalizma koje se još nazivalo administrativnim ili državnim socijalizmom i koje je po formi upravljanja nad preduzećima mnogo sličilo kapitalizmu pa su ga stoga narodne revolucionarne socijalističke snage i smenile uspostavivši režim socijalističkog samoupravljanja kao do sada najhumaniji i najviši zabeleženi stadijum razvoja ljudskoga društva uopšte koji je davao neverovatne rezultate u svakom aspektu ljudske delatnosti pa je s toga i preuziman doduše u modifikovanoj formi i od strane mnogih kapitalističkih preduzeća u zemljama najrazvijenijeg kapitalizma.
U socijalističkom samoupravljanju direktori nisu mogli tako uspešno da kradu i rade protivno interesima preduzeća jer su ih kontrolisali radnički saveti koji su bili birani na zborovima radnih ljudi i koje su birali sami između sebe radnici zaposleni u tim preduzećima i koje su svakog časa mogli da smene na novo sazvanim zborovima radnih ljudi ako bi videli da rade protivno interesima zaposlenih radnika i preduzeća. Isto kao što su smenjivali i postavljali članove radničkih saveta radnici su birali i postavljali i direktore a odlučivali su i ko će biti zaposlen a ko ne u kolektiv radnih ljudi preduzeća.
Upravni odbori su u većini sastavljeni od stranih lica koja ne rade u preduzećima i na njihovo imenovanje kao ni na imenovanje direktora ne utiču radnici baš kao što oni ne odlučuju ni ko će biti zaposlen u preduzećima ni na koji način će se upravljati tj poslovati preduzećem te se na taj način radnici dovode u položaj u kakvom se nalaze i u kapitalizmu (gde oni rade a profit koji ostvaruju prisvaja neko drugi kojem se omogućava da pokrade preduzeće i za to okrivi radnike ili da ga ne pokrade već da profit da gazdi) te su stoga razlike koje postoje između državnog tj administrativnog socijalizma i kapitalizma minimalne i ne zaslužuju da se njima bavim.
Političke partije odnosno nekolicina njihovih nazovi lidera koji imenuju članove upravnih odbora a isti su samo paravani iza kojih se kriju pravi upravljači svakog aspekta života u takvim fiktivnim demokratskim državama i koji su prerasli od socijalističke samoupravne elite u kapitalističku porobljivačku elitu sopstvenog naroda.
S obzirom da su svi građani učestvovali u izgradnji samoupravnih socijalističkih država i društava to su svi oni (govoreno rečnikom kapitalističkog društva u kakvo su u poslednje vreme socijalistička društva prerasla) i akcionari svega što postoji u toj državi i društvu. Oni koji prodaju tuđe vlasništvo su lopovi baš kao i oni koji od njih kupuju tuđu ukradenu imovinu baš kao i oni koji ih ne hapse i osuđuju zbog pred svima nama počinjene pljačke već im još daju zakonsku formu i legalizuju tj proknjižuju tako izvršenu pljačku. Narod tj. akcionari (ni mali ni veliki akcionari jer svi su u socijalističkom samoupravnom društvu jednako doprinosili izgradnji svega što država u kojoj žive poseduje) ukupne nekadašnje društvene tj narodne imovine koji narodni neprijatelji i narodni veleizdajnici danas nazivaju državnom imovinom i nemilice pljačkajući akcionare preprodaju jedni drugima po bagatelnim cenama dok zadržavajui prethodno opljačkan novac i prisvajaju narodnu imovinu.
Jednom lopovi iz jedne političke partije prodaju jedno preduzeće (u akcionarskom vlasništvu naroda te zemlje) pravim vlasnicima tj gospodarima lopova iz druge političke partije pa onda ovi neko drugo preduzeće (u akcionarskom vlasništvu naroda te zemlje) prodaju pravim vlasnicima tj gospodarima lopova iz prve političke partije. Nekada su gazde političkih marioneta iz neke druge države a nekada su to veleizdajnici naroda tj samozvani akademici i univerzitetski profesori bez znanja sem onog o veleizdaji, špijunaži, pljači i terorizmu nad sopstvenim narodom. Kao i za vreme drugog velikog planetarnog rata kad je narod bio pod okupacijom od stranog okupatora mnogo je gori bio zulum kojeg su činili domaći izdajnici tj porobljivači i pljačkaši sopstvenog naroda a odani saradnici i pomagači stranog okupatora. Ta je saradnja bila toliko prisna da se i onda a i sada narod pitao da li krvoločne izdajničke i porobljivačke zveri sopstvenog naroda služe stranom okupatoru ili to strani okupator i ne svesno služi najnižim pobudama najkrvoločnije skupine genocidnih ubica (narod je desetkovan nehumanim uslovima u kojima je živeo – ishrana, zdravlje, obrazovanje, kultura itd), lopova i terorista tj. samozvanoj najumnijim i najdostojanstvenijim tiulama okićenoj bandi akademika, univerzitetskih profesora, asistenata i njihovih služničkih saradnika koja je uspešno izvela najveću pljačku na svetu!
Licemerno kako to već veleizdajnicima i lopovima priliči svi su se oni kleli kako sve to što rade (ratovi, pljačke naroda i narodne imovine kao i sopstveno bogaćenje, prevođenje naroda iz statusa vlasnika na sopstvenoj (narodnoj) imovini u status njihovih ličnih robova na dojučerašnjoj sopstvenoj a sada tuđoj imovini) rade u interesu akcionara narodne imovine tj naroda.
Komparativnim prikazom po stavkama daju se uočiti bitne razlike između života u socijalističkom samoupravnom društvu i života u kapitalističkom društvu. Napominjem da su razlike između kapitalističkog i administrativno socijalističkog društva neznatne i nisu vredne dublje analize jer se nalaze tek u nijansama.
|
Socijalističko Samoupravljanje |
Kapitalizam |
|
Radnici imaju sva prava i država se stara o njihovoj primeni kako u društvenim tako i u privatnim preduzećima. |
Državu je baš briga za radnička prava ona brine samo o pravima najbogatijih i najmoćnijih kapitalista. |
|
Radnici u društvenim preduzećima sami određuju visinu svojih plata i plate su baš kao i penzije redovne i stižu svakog prvog u mesecu u punom iznosu. |
Radnici dobijaju onoliku platu koliku im gazda da ako hoće da im da a ako neće onda mu ne mogu ništa. |
|
Nema štrajkova jer nemaš protiv koga da štrajkuješ kad je sve tvoje. |
Razlozi za štrajk su stalno prisutni. Radnike po nalogu kapitalista premlaćuje kapitalistička milicija a kapitalistički sudovi izriču kazne po nalogu kapitalista a protiv radnika. |
|
U društvenim preduzećima stanove grade radnici od kapitala kojeg ostvaruju u preduzećima i daju ih na besplatnu upotrebu onim radnicima kojima su isti potrebni. |
Stanove grade kapitalisti od profita kojeg porobljeni radnici ostvaruju u preduzećima i prodaju is svakome ko ima para da ih kupi. |
|
Po smtri vlasnika stanrskog prava stanrsko pravo u stanovima u društvenom vlasništvu nasleđuju članovi njegove porodice |
Sve je privatno. |
|
Odobravaju se bezkamatni stanbeni krediti za stambenu izgradnju individualnih stanbenih objekata u privatnom vlasništvu radnika sa rokom otplate od 40 godina koji imaju simbolične iznose koji nimalo ne opterećuju inače zagarantovana i sigurna radnička primanja više od skromnog izlaska u restoran jednom mesečno u prvoj godini otplate kredita pa do paklice cigareta u 20toj godini otplate kradita. |
Kredite daju privatne banke po zelenaškim kamatama sa ciljem da ih se ne odplati pa da zadrže i uplaćene rate i stanove. |
|
Školovanje je besplatno za sve građane u onolikoj meri koliko to oni žele i kad to požele. |
Školovanje se plaća i radnici ga ne mogu priuštiti ni sebi ni svojoj deci što je i imperativni cilj kapitalista. |
|
Radnici u društvenim preduzećima su zaposleni u sopstvenim preduzećima pa zato odlučuju o svemu vezanom za poslovanje preduzeća na zborovima radnih ljudi jednom mesečno i češće ako treba a u međuvremenu odluke donose radnički saveti sastavljeni od samih radnika koji rade u tom preduzeću a direktora biraju i smenjuju sami radnici kad to požele a u radu ga svakodnevno kontrolišu i nalažu mu šta i kako da radi članovi radničkog saveta. Odluku o zapošljavanju novih i otpuštanju starih radnika donose radnički saveti a potvrđuju zborovi radnih ljudi, direktor se tu ništa ne pita. |
Radnici ne odlučuju o ničemu i niko ih ništa ne pita. Oni su robovi i ima da rade šta im se kaže. |
|
Penzije su na nivou od 80% od visine plate radnika odgovarajuće stručne spreme. |
Penzije su onlike koliko se kapitalistima ćefne da daju. |
|
Uplate u penzine i socijalne fondove su redovne. |
Uplate u penzine i socijalne fondove su neredovne ili u potpunosti izostaju jer kapitalisti neće da plaćaju ništa što mogu da izvrdaju. |
|
Kada se razbolu radnici u društvenim preduzećima dobijaju platu u punom iznosu dok su na bolovanju sve sem toplog obroka. |
Kad se razbole radnici lete sa posla a kapitalista zapošljava drugog da mu radi dok može a kad ne može mrš. |
|
U preranu penziju se može otići i sa 20 godina radnog staža. U starosnu penziju se odlazi sa navršenih 60 godina života bez obzira na godine radnog staža. Redovna penzija je 35 odnosno 30 godina rada. Radno nesposobna lica odlaze u invalidsku penziju bez obzira na godine radnog staža. |
Radi se 40 godina pa tek onda ko doživi penzija. |
|
Radnici u društvenim preduzećima osnivaju nova preduzeća iz profita kojeg ostvaruju u sopstvenim preduzećima radi upošljavanja novih radnika i daljnjeg razvijanja i bogaćenja celokupnog naroda tj društva uopšte. |
Kapitalisti osnivaju nova preduzeća da bi zagrnuli još više para za sebe ili da bi izbegli lažnim bankrotima plaćanja prema radnicima i državi a zatim periodičnim osnivanjem novih preduzeća uživali sve povlastice koje im država kao vlasnicima novoosnovanih preduzeća pruža. |
|
Radnici u društvenim preduzećima imaju u celini plaćen godišnji odmor koji se sastoji od pune plate kao da i dalje rade, bespovratnog regresa u visini još jedne plate za godišnji odmor, besplatnog odmora u radničkim odmaralištima za njih i subvencioniranog odmora za članove njihovih porodica u trajanju od 10 do 30 dana. |
Nema ništa besplatno. |
|
Besplatno je lečenje radnika u društvenim preduzećima kao i članova njihovih porodica kako u zemlji tako i u inostranstvu. Ne plaćaju se ni najobičnije tablete C vitamina |
Sve se plaća možda ne u punom iznosu ali se plaća u tolikoj meri da lečenje predstavlja luksuz kojeg si svi ne mogu priuštiti. |
|
Radnici u društvenim preduzećima se bave u slobodnom vremenu amaterski umetnošću ili rekreativnim sportovima a sve o trošku društva. |
Nema ništa besplatno. |
|
Radnici proširuju vidike i kulturno se uzdižu čitajući knjige, odlazeći u pozorišta, opere, koncerte i putujući po zemlji i inostranstvu bez ikakvih viza i drugih ograničenja materijalne ili političke prirode. |
Radnik jedva ima šta da pojede i da se obuče. |
|
Štedljiviji radnici u društvenim preduzećima zidaju vikendice i kupuju automobile dok drugi nemaju potrebu da vode računa o količini i vrsti odeće i obuće koju sezonski (4 puta godišnje) kupiju kao ni o tome gde i kakvu vrstu hrane i pića konzumiraju (svakodnevni izlasci u kafiće, kafane, restorane i hotele). |
Radnik jedva ima šta da pojede i da se obuče. |
|
Svakome je ostavljeno da slobodno izražava svoja nacionalna i religijska osećanja u onolikoj meri koliko to želi sve dok svojim ponašanjem ne vređa osećanja drugih građana. |
Nacionalna i religijska osećanja su nametnuta i predstavljaju stalan izvor diskriminacije i terora većinskih verskih ili nacionalnih grupa nad manjinskim. |
|
Stalna izgradnja novih infrastrukturnih objekara čija je upotreba bila ili besplatna ili po damping cenama (putevi, domovi kulture, opere, pozorišta, bioskopi, kongresni, poslovni i spotrski centri, domovi zdravlja, bolnice, radnička odmarališta, rehabilitacioni centri, objekti za rekreaciju, sportski objekti, škole, univerziteti, naučno-istraživački centri itd. |
Nema ništa besplatno. |
|
Sahrana je besplatna. |
Ako nema ko da plati sahranu pokojnika bace ko neku crkotinu sa ulice u rupu i ne zna mu se grob. |
|
Ko to želi može bez ikakvih uslovljavanja ili ograničenja da potraži zaposlenje u ma kojoj drugoj zemlji. |
Svi bi da odu ali ih niko neće. |
Nikada mi neće biti jasno kakva je to dvonoga fukara koja je dostojanstveno, životom vrednim življenja živela potpuno nesputano i slobodno u najplemenitijem sistemu od kad je sveta i veka i koji se zvao socijalističko samoupravljanje odlučila da taj sistem ne valja i da bi radije živeli ko sluge i roblje u kapitalizmu.
Smrdljiva, genocidna, šovinističko-teroristička i naci-fašistička FUKARA slaboumnih dvonogih zveri je jedini naziv koji mi pada na pamet!
U
dokaz ovome govori i to da je od 89 do 91 radnička plata bila 1000 do
1500 nekonvertabilnijah pivopijskih poštanskih marki a 92 plata je
bila 1 do 2 iste takve marke a preduzeća u kojima su takve plate
ostvarivane i takvo visoko razvijeno socijalističko društvo izgrađeno
za desetak godina su proglašene bezvrednim a lopovi i veleizdajnici
naroda su tvrdili kako oni i njihovo znanje vrede više i od samih
preduzeća (koja su za vreme u kojem su oni upravljali njima sa pozicija
direktora, članova upravnih odbora ili raznoraznih tzv
stručnih savetnika i stečajnih prinudnih upravnika) i svega što u
zemlji postoji te da oni čine uslugu narodu što ta peduzeća odkupljuju
od samih sebe za smešne sume po kojima se može kupite jedna skromnija
večera. Kada su preduzeća pokradena počela su
ponovo ostvarivati profite (doduše ne tako visoke kao za vreme
socijalističkog samoupravljanja) ali od tih profita niko drugi sem onih
koji su pokrali preduzeća nije imao ništa. Novi vlasnici su se, kao
vrhunac sprdnje i izrugivanja, hvalili
putem medija o svojim uspesima nad pokradenim akcionarima tj nad
narodom kao jedinim pravim vlasnikom svega u zemlji!
Ova je pri~a nastala na osnovu istorijskih doga|aja koji su zabele`eni delom u dnevniku revolucije jednog od stanovnika Tunguzije a delom na osnovu tada{wih video zapisa, izvoda iz {tampe i drugih materijala koje su povratnici iz zemqe sa druge strane stakla donosili sa sobom.
Propast socijalisti~kog samoupravqawa koja je predstavqala uvod u najve}u pqa~ku svih vremena koja se ikada odigrala na na{oj planeti su izazvali najelitniji predstavnici socijalisti~kog samoupravnog dru{tva koji su sebe nazvali akademicima i univerzitetskim profesorima. Na osnovu samo dostojanstveno zvu~e}ih zvawa bez ikakvog stvarnog znawa koje bi ~ovek o~ekivao od tako zvu~no iztitulisanih kriminalaca oni su obmanuli narod i vratili to~ak istorije unazad. Razvoj dru{tva je zaustavqen i vra}en unazad la`ima tih narodnih izdajnika i u svetskoj istoriji do sada ne zabele`enih lopova koji su tvrdili kako su radnici glupavi i nesposobni da samostalno upravqaju preduze}ima ve} to treba da ~ine oni preko wihovih direktora i drugih poslu{nika slu`ni~koga kova koje su oni postavqali u nekakve upravne odbore i koji su zamenili radni~ke savete. Dru{tvo je na taj na~in vra}eno u doba sli~no po~etnom stadijumu socijalizma koje se jo{ nazivalo administrativnim ili dr`avnim socijalizmom i koje je po formi upravqawa nad preduze}ima mnogo sli~ilo kapitalizmu pa su ga stoga narodne revolucionarne socijalisti~ke snage i smenile uspostaviv{i re`im socijalisti~kog samoupravqawa kao do sada najhumaniji i najvi{i zabele`eni stadijum razvoja qudskoga dru{tva uop{te koji je davao neverovatne rezultate u svakom aspektu qudske delatnosti pa je s toga i preuziman dodu{e u modifikovanoj formi i od strane mnogih kapitalisti~kih preduze}a u zemqama najrazvijenijeg kapitalizma.
U socijalisti~kom samoupravqawu direktori nisu mogli tako uspe{no da kradu i rade protivno interesima preduze}a jer su ih kontrolisali radni~ki saveti koji su bili birani na zborovima radnih qudi i koje su birali sami izme|u sebe radnici zaposleni u tim preduze}ima i koje su svakog ~asa mogli da smene na novo sazvanim zborovima radnih qudi ako bi videli da rade protivno interesima zaposlenih radnika i preduze}a. Isto kao {to su smewivali i postavqali ~lanove radni~kih saveta radnici su birali i postavqali i direktore a odlu~ivali su i ko }e biti zaposlen a ko ne u kolektiv radnih qudi preduze}a.
Upravni odbori su u ve}ini sastavqeni od stranih lica koja ne rade u preduze}ima i na wihovo imenovawe kao ni na imenovawe direktora ne uti~u radnici ba{ kao {to oni ne odlu~uju ni ko }e biti zaposlen u preduze}ima ni na koji na~in }e se upravqati tj poslovati preduze}em te se na taj na~in radnici dovode u polo`aj u kakvom se nalaze i u kapitalizmu (gde oni rade a profit koji ostvaruju prisvaja neko drugi kojem se omogu}ava da pokrade preduze}e i za to okrivi radnike ili da ga ne pokrade ve} da profit da gazdi) te su stoga razlike koje postoje izme|u dr`avnog tj administrativnog socijalizma i kapitalizma minimalne i ne zaslu`uju da se wima bavim.
Politi~ke partije odnosno nekolicina wihovih nazovi lidera koji imenuju ~lanove upravnih odbora a isti su samo paravani iza kojih se kriju pravi upravqa~i svakog aspekta `ivota u takvim fiktivnim demokratskim dr`avama i koji su prerasli od socijalisti~ke samoupravne elite u kapitalisti~ku porobqiva~ku elitu sopstvenog naroda.
S obzirom da su svi gra|ani u~estvovali u izgradwi samoupravnih socijalisti~kih dr`ava i dru{tava to su svi oni (govoreno re~nikom kapitalisti~kog dru{tva u kakvo su u posledwe vreme socijalisti~ka dru{tva prerasla) i akcionari svega {to postoji u toj dr`avi i dru{tvu. Oni koji prodaju tu|e vlasni{tvo su lopovi ba{ kao i oni koji od wih kupuju tu|u ukradenu imovinu ba{ kao i oni koji ih ne hapse i osu|uju zbog pred svima nama po~iwene pqa~ke ve} im jo{ daju zakonsku formu i legalizuju tj prokwi`uju tako izvr{enu pqa~ku. Narod tj. akcionari (ni mali ni veliki akcionari jer svi su u socijalisti~kom samoupravnom dru{tvu jednako doprinosili izgradwi svega {to dr`ava u kojoj `ive poseduje) ukupne nekada{we dru{tvene tj narodne imovine koji narodni neprijateqi i narodni veleizdajnici danas nazivaju dr`avnom imovinom i nemilice pqa~kaju}i akcionare preprodaju jedni drugima po bagatelnim cenama dok zadr`avajui prethodno opqa~kan novac i prisvajaju narodnu imovinu.
Jednom lopovi iz jedne politi~ke partije prodaju jedno preduze}e (u akcionarskom vlasni{tvu naroda te zemqe) pravim vlasnicima tj gospodarima lopova iz druge politi~ke partije pa onda ovi neko drugo preduze}e (u akcionarskom vlasni{tvu naroda te zemqe) prodaju pravim vlasnicima tj gospodarima lopova iz prve politi~ke partije. Nekada su gazde politi~kih marioneta iz neke druge dr`ave a nekada su to veleizdajnici naroda tj samozvani akademici i univerzitetski profesori bez znawa sem onog o veleizdaji, {pijuna`i, pqa~i i terorizmu nad sopstvenim narodom. Kao i za vreme drugog velikog planetarnog rata kad je narod bio pod okupacijom od stranog okupatora mnogo je gori bio zulum kojeg su ~inili doma}i izdajnici tj porobqiva~i i pqa~ka{i sopstvenog naroda a odani saradnici i pomaga~i stranog okupatora. Ta je saradwa bila toliko prisna da se i onda a i sada narod pitao da li krvolo~ne izdajni~ke i porobqiva~ke zveri sopstvenog naroda slu`e stranom okupatoru ili to strani okupator i ne svesno slu`i najni`im pobudama najkrvolo~nije skupine genocidnih ubica (narod je desetkovan nehumanim uslovima u kojima je `iveo – ishrana, zdravqe, obrazovawe, kultura itd), lopova i terorista tj. samozvanoj najumnijim i najdostojanstvenijim tiulama oki}enoj bandi akademika, univerzitetskih profesora, asistenata i wihovih slu`ni~kih saradnika koja je uspe{no izvela najve}u pqa~ku na svetu!
Licemerno kako to ve} veleizdajnicima i lopovima prili~i svi su se oni kleli kako sve to {to rade (ratovi, pqa~ke naroda i narodne imovine kao i sopstveno boga}ewe, prevo|ewe naroda iz statusa vlasnika na sopstvenoj (narodnoj) imovini u status wihovih li~nih robova na doju~era{woj sopstvenoj a sada tu|oj imovini) rade u interesu akcionara narodne imovine tj naroda.
Komparativnim prikazom po stavkama daju se uo~iti bitne razlike izme|u `ivota u socijalisti~kom samoupravnom dru{tvu i `ivota u kapitalisti~kom dru{tvu. Napomiwem da su razlike izme|u kapitalisti~kog i administrativno socijalisti~kog dru{tva neznatne i nisu vredne dubqe analize jer se nalaze tek u nijansama.
|
Socijalisti~ko Samoupravqawe |
Kapitalizam |
|
Radnici imaju sva prava i dr`ava se stara o wihovoj primeni kako u dru{tvenim tako i u privatnim preduze}ima. |
Dr`avu je ba{ briga za radni~ka prava ona brine samo o pravima najbogatijih i najmo}nijih kapitalista. |
|
Radnici u dru{tvenim preduze}ima sami odre|uju visinu svojih plata i plate su ba{ kao i penzije redovne i sti`u svakog prvog u mesecu u punom iznosu. |
Radnici dobijaju onoliku platu koliku im gazda da ako ho}e da im da a ako ne}e onda mu ne mogu ni{ta. |
|
Nema {trajkova jer nema{ protiv koga da {trajkuje{ kad je sve tvoje. |
Razlozi za {trajk su stalno prisutni. Radnike po nalogu kapitalista premla}uje kapitalisti~ka milicija a kapitalisti~ki sudovi izri~u kazne po nalogu kapitalista a protiv radnika. |
|
U dru{tvenim preduze}ima stanove grade radnici od kapitala kojeg ostvaruju u preduze}ima i daju ih na besplatnu upotrebu onim radnicima kojima su isti potrebni. |
Stanove grade kapitalisti od profita kojeg porobqeni radnici ostvaruju u preduze}ima i prodaju is svakome ko ima para da ih kupi. |
|
Po smtri vlasnika stanrskog prava stanrsko pravo u stanovima u dru{tvenom vlasni{tvu nasle|uju ~lanovi wegove porodice |
Sve je privatno. |
|
Odobravaju se bezkamatni stanbeni krediti za stambenu izgradwu individualnih stanbenih objekata u privatnom vlasni{tvu radnika sa rokom otplate od 40 godina koji imaju simboli~ne iznose koji nimalo ne optere}uju ina~e zagarantovana i sigurna radni~ka primawa vi{e od skromnog izlaska u restoran jednom mese~no u prvoj godini otplate kredita pa do paklice cigareta u 20toj godini otplate kradita. |
Kredite daju privatne banke po zelena{kim kamatama sa ciqem da ih se ne odplati pa da zadr`e i upla}ene rate i stanove. |
|
{kolovawe je besplatno za sve gra|ane u onolikoj meri koliko to oni `ele i kad to po`ele. |
{kolovawe se pla}a i radnici ga ne mogu priu{titi ni sebi ni svojoj deci {to je i imperativni ciq kapitalista. |
|
Radnici u dru{tvenim preduze}ima su zaposleni u sopstvenim preduze}ima pa zato odlu~uju o svemu vezanom za poslovawe preduze}a na zborovima radnih qudi jednom mese~no i ~e{}e ako treba a u me|uvremenu odluke donose radni~ki saveti sastavqeni od samih radnika koji rade u tom preduze}u a direktora biraju i smewuju sami radnici kad to po`ele a u radu ga svakodnevno kontroli{u i nala`u mu {ta i kako da radi ~lanovi radni~kog saveta. Odluku o zapo{qavawu novih i otpu{tawu starih radnika donose radni~ki saveti a potvr|uju zborovi radnih qudi, direktor se tu ni{ta ne pita. |
Radnici ne odlu~uju o ni~emu i niko ih ni{ta ne pita. Oni su robovi i ima da rade {ta im se ka`e. |
|
Penzije su na nivou od 80% od visine plate radnika odgovaraju}e stru~ne spreme. |
Penzije su onlike koliko se kapitalistima }efne da daju. |
|
Uplate u penzine i socijalne fondove su redovne. |
Uplate u penzine i socijalne fondove su neredovne ili u potpunosti izostaju jer kapitalisti ne}e da pla}aju ni{ta {to mogu da izvrdaju. |
|
Kada se razbolu radnici u dru{tvenim preduze}ima dobijaju platu u punom iznosu dok su na bolovawu sve sem toplog obroka. |
Kad se razbole radnici lete sa posla a kapitalista zapo{qava drugog da mu radi dok mo`e a kad ne mo`e mr{. |
|
U preranu penziju se mo`e oti}i i sa 20 godina radnog sta`a. U starosnu penziju se odlazi sa navr{enih 60 godina `ivota bez obzira na godine radnog sta`a. Redovna penzija je 35 odnosno 30 godina rada. Radno nesposobna lica odlaze u invalidsku penziju bez obzira na godine radnog sta`a. |
Radi se 40 godina pa tek onda ko do`ivi penzija. |
|
Radnici u dru{tvenim preduze}ima osnivaju nova preduze}a iz profita kojeg ostvaruju u sopstvenim preduze}ima radi upo{qavawa novih radnika i daqweg razvijawa i boga}ewa celokupnog naroda tj dru{tva uop{te. |
Kapitalisti osnivaju nova preduze}a da bi zagrnuli jo{ vi{e para za sebe ili da bi izbegli la`nim bankrotima pla}awa prema radnicima i dr`avi a zatim periodi~nim osnivawem novih preduze}a u`ivali sve povlastice koje im dr`ava kao vlasnicima novoosnovanih preduze}a pru`a. |
|
Radnici u dru{tvenim preduze}ima imaju u celini pla}en godi{wi odmor koji se sastoji od pune plate kao da i daqe rade, bespovratnog regresa u visini jo{ jedne plate za godi{wi odmor, besplatnog odmora u radni~kim odmarali{tima za wih i subvencioniranog odmora za ~lanove wihovih porodica u trajawu od 10 do 30 dana. |
Nema ni{ta besplatno. |
|
Besplatno je le~ewe radnika u dru{tvenim preduze}ima kao i ~lanova wihovih porodica kako u zemqi tako i u inostranstvu. Ne pla}aju se ni najobi~nije tablete C vitamina |
Sve se pla}a mo`da ne u punom iznosu ali se pla}a u tolikoj meri da le~ewe predstavqa luksuz kojeg si svi ne mogu priu{titi. |
|
Radnici u dru{tvenim preduze}ima se bave u slobodnom vremenu amaterski umetno{}u ili rekreativnim sportovima a sve o tro{ku dru{tva. |
Nema ni{ta besplatno. |
|
Radnici pro{iruju vidike i kulturno se uzdi`u ~itaju}i kwige, odlaze}i u pozori{ta, opere, koncerte i putuju}i po zemqi i inostranstvu bez ikakvih viza i drugih ograni~ewa materijalne ili politi~ke prirode. |
Radnik jedva ima {ta da pojede i da se obu~e. |
|
{tedqiviji radnici u dru{tvenim preduze}ima zidaju vikendice i kupuju automobile dok drugi nemaju potrebu da vode ra~una o koli~ini i vrsti ode}e i obu}e koju sezonski (4 puta godi{we) kupiju kao ni o tome gde i kakvu vrstu hrane i pi}a konzumiraju (svakodnevni izlasci u kafi}e, kafane, restorane i hotele). |
Radnik jedva ima {ta da pojede i da se obu~e. |
|
Svakome je ostavqeno da slobodno izra`ava svoja nacionalna i religijska ose}awa u onolikoj meri koliko to `eli sve dok svojim pona{awem ne vre|a ose}awa drugih gra|ana. |
Nacionalna i religijska ose}awa su nametnuta i predstavqaju stalan izvor diskriminacije i terora ve}inskih verskih ili nacionalnih grupa nad mawinskim. |
|
Stalna izgradwa novih infrastrukturnih objekara ~ija je upotreba bila ili besplatna ili po damping cenama (putevi, domovi kulture, opere, pozori{ta, bioskopi, kongresni, poslovni i spotrski centri, domovi zdravqa, bolnice, radni~ka odmarali{ta, rehabilitacioni centri, objekti za rekreaciju, sportski objekti, {kole, univerziteti, nau~no-istra`iva~ki centri itd. |
Nema ni{ta besplatno. |
|
Sahrana je besplatna. |
Ako nema ko da plati sahranu pokojnika bace ko neku crkotinu sa ulice u rupu i ne zna mu se grob. |
|
Ko to `eli mo`e bez ikakvih uslovqavawa ili ograni~ewa da potra`i zaposlewe u ma kojoj drugoj zemqi. |
Svi bi da odu ali ih niko ne}e. |
Nikada mi ne}e biti jasno kakva je to dvonoga fukara koja je dostojanstveno, `ivotom vrednim `ivqewa `ivela potpuno nesputano i slobodno u najplemenitijem sistemu od kad je sveta i veka i koji se zvao socijalisti~ko samoupravqawe odlu~ila da taj sistem ne vaqa i da bi radije `iveli ko sluge i robqe u kapitalizmu.
Smrdqiva, genocidna, [ovinisti^ko-teroristi^ka i naci-fa[isti^ka FUKARA slaboumnih dvonogih zveri je jedini naziv koji mi pada na pamet!
U
dokaz ovome govori i to da je od 89 do 91 radni~ka plata bila 1000 do
1500 nekonvertabilnijah pivopijskih po{tanskih marki a 92 plata je bila
1 do 2 iste takve marke a preduze}a u kojima su takve plate ostvarivane
i takvo visoko razvijeno socijalisti~ko dru{tvo izgra|eno za desetak
godina su progla{ene bezvrednim a lopovi i veleizdajnici naroda su
tvrdili kako oni i wihovo znawe vrede vi{e i od samih preduze}a (koja
su za vreme u kojem su oni upravqali wima sa pozicija direktora,
~lanova upravnih odbora ili raznoraznih tzv stru~nih savetnika i
ste~ajnih prinudnih upravnika) i svega {to u zemqi postoji te da oni
~ine uslugu narodu {to ta peduze}a odkupquju od samih sebe za sme{ne
sume po kojima se mo`e kupite jedna skromnija ve~era. Kada su preduze}a
pokradena po~ela su ponovo ostvarivati profite (dodu{e ne tako visoke
kao za vreme socijalisti~kog samoupravqawa) ali od tih profita niko
drugi sem onih koji su pokrali preduze}a nije imao ni{ta. Novi vlasnici
su se, kao vrhunac sprdwe i izrugivawa, hvalili putem medija o svojim
uspesima nad pokradenim akcionarima tj nad narodom kao jedinim pravim
vlasnikom svega u zemqi!
Ova je prica nastala na osnovu istorijskih dogadjaja koji su zabelezeni delom u dnevniku revolucije jednog od stanovnika Tunguzije a delom na osnovu tadasnjih video zapisa, izvoda iz stampe i drugih materijala koje su povratnici iz zemlje sa druge strane stakla donosili sa sobom.
Propast socijalistickog samoupravljanja koja je predstavljala uvod u najvecu pljacku svih vremena koja se ikada odigrala na nasoj planeti su izazvali najelitniji predstavnici socijalistickog samoupravnog drustva koji su sebe nazvali akademicima i univerzitetskim profesorima. Na osnovu samo dostojanstveno zvucecih zvanja bez ikakvog stvarnog znanja koje bi covek ocekivao od tako zvucno iztitulisanih kriminalaca oni su obmanuli narod i vratili tocak istorije unazad. Razvoj drustva je zaustavljen i vracen unazad lazima tih narodnih izdajnika i u svetskoj istoriji do sada ne zabelezenih lopova koji su tvrdili kako su radnici glupavi i nesposobni da samostalno upravljaju preduzecima vec to treba da cine oni preko njihovih direktora i drugih poslusnika sluznickoga kova koje su oni postavljali u nekakve upravne odbore i koji su zamenili radnicke savete. Drustvo je na taj nacin vraceno u doba slicno pocetnom stadijumu socijalizma koje se jos nazivalo administrativnim ili drzavnim socijalizmom i koje je po formi upravljanja nad preduzecima mnogo slicilo kapitalizmu pa su ga stoga narodne revolucionarne socijalisticke snage i smenile uspostavivsi rezim socijalistickog samoupravljanja kao do sada najhumaniji i najvisi zabelezeni stadijum razvoja ljudskoga drustva uopste koji je davao neverovatne rezultate u svakom aspektu ljudske delatnosti pa je s toga i preuziman doduse u modifikovanoj formi i od strane mnogih kapitalistickih preduzeca u zemljama najrazvijenijeg kapitalizma.
U socijalistickom samoupravljanju direktori nisu mogli tako uspesno da kradu i rade protivno interesima preduzeca jer su ih kontrolisali radnicki saveti koji su bili birani na zborovima radnih ljudi i koje su birali sami izmedju sebe radnici zaposleni u tim preduzecima i koje su svakog casa mogli da smene na novo sazvanim zborovima radnih ljudi ako bi videli da rade protivno interesima zaposlenih radnika i preduzeca. Isto kao sto su smenjivali i postavljali clanove radnickih saveta radnici su birali i postavljali i direktore a odlucivali su i ko ce biti zaposlen a ko ne u kolektiv radnih ljudi preduzeca.
Upravni odbori su u vecini sastavljeni od stranih lica koja ne rade u preduzecima i na njihovo imenovanje kao ni na imenovanje direktora ne uticu radnici bas kao sto oni ne odlucuju ni ko ce biti zaposlen u preduzecima ni na koji nacin ce se upravljati tj poslovati preduzecem te se na taj nacin radnici dovode u polozaj u kakvom se nalaze i u kapitalizmu (gde oni rade a profit koji ostvaruju prisvaja neko drugi kojem se omogucava da pokrade preduzece i za to okrivi radnike ili da ga ne pokrade vec da profit da gazdi) te su stoga razlike koje postoje izmedju drzavnog tj administrativnog socijalizma i kapitalizma minimalne i ne zasluzuju da se njima bavim.
Politicke partije odnosno nekolicina njihovih nazovi lidera koji imenuju clanove upravnih odbora a isti su samo paravani iza kojih se kriju pravi upravljaci svakog aspekta zivota u takvim fiktivnim demokratskim drzavama i koji su prerasli od socijalisticke samoupravne elite u kapitalisticku porobljivacku elitu sopstvenog naroda.
S obzirom da su svi gradjani ucestvovali u izgradnji samoupravnih socijalistickih drzava i drustava to su svi oni (govoreno recnikom kapitalistickog drustva u kakvo su u poslednje vreme socijalisticka drustva prerasla) i akcionari svega sto postoji u toj drzavi i drustvu. Oni koji prodaju tudje vlasnistvo su lopovi bas kao i oni koji od njih kupuju tudju ukradenu imovinu bas kao i oni koji ih ne hapse i osudjuju zbog pred svima nama pocinjene pljacke vec im jos daju zakonsku formu i legalizuju tj proknjizuju tako izvrsenu pljacku. Narod tj. akcionari (ni mali ni veliki akcionari jer svi su u socijalistickom samoupravnom drustvu jednako doprinosili izgradnji svega sto drzava u kojoj zive poseduje) ukupne nekadasnje drustvene tj narodne imovine koji narodni neprijatelji i narodni veleizdajnici danas nazivaju drzavnom imovinom i nemilice pljackajuci akcionare preprodaju jedni drugima po bagatelnim cenama dok zadrzavajui prethodno opljackan novac i prisvajaju narodnu imovinu.
Jednom lopovi iz jedne politicke partije prodaju jedno preduzece (u akcionarskom vlasnistvu naroda te zemlje) pravim vlasnicima tj gospodarima lopova iz druge politicke partije pa onda ovi neko drugo preduzece (u akcionarskom vlasnistvu naroda te zemlje) prodaju pravim vlasnicima tj gospodarima lopova iz prve politicke partije. Nekada su gazde politickih marioneta iz neke druge drzave a nekada su to veleizdajnici naroda tj samozvani akademici i univerzitetski profesori bez znanja sem onog o veleizdaji, spijunazi, pljaci i terorizmu nad sopstvenim narodom. Kao i za vreme drugog velikog planetarnog rata kad je narod bio pod okupacijom od stranog okupatora mnogo je gori bio zulum kojeg su cinili domaci izdajnici tj porobljivaci i pljackasi sopstvenog naroda a odani saradnici i pomagaci stranog okupatora. Ta je saradnja bila toliko prisna da se i onda a i sada narod pitao da li krvolocne izdajnicke i porobljivacke zveri sopstvenog naroda sluze stranom okupatoru ili to strani okupator i ne svesno sluzi najnizim pobudama najkrvolocnije skupine genocidnih ubica (narod je desetkovan nehumanim uslovima u kojima je ziveo – ishrana, zdravlje, obrazovanje, kultura itd), lopova i terorista tj. samozvanoj najumnijim i najdostojanstvenijim tiulama okicenoj bandi akademika, univerzitetskih profesora, asistenata i njihovih sluznickih saradnika koja je uspesno izvela najvecu pljacku na svetu!
Licemerno kako to vec veleizdajnicima i lopovima prilici svi su se oni kleli kako sve to sto rade (ratovi, pljacke naroda i narodne imovine kao i sopstveno bogacenje, prevodjenje naroda iz statusa vlasnika na sopstvenoj (narodnoj) imovini u status njihovih licnih robova na dojucerasnjoj sopstvenoj a sada tudjoj imovini) rade u interesu akcionara narodne imovine tj naroda.
Komparativnim prikazom po stavkama daju se uociti bitne razlike izmedju zivota u socijalistickom samoupravnom drustvu i zivota u kapitalistickom drustvu. Napominjem da su razlike izmedju kapitalistickog i administrativno socijalistickog drustva neznatne i nisu vredne dublje analize jer se nalaze tek u nijansama.
|
Socijalisticko Samoupravljanje |
Kapitalizam |
|
Radnici imaju sva prava i drzava se stara o njihovoj primeni kako u drustvenim tako i u privatnim preduzecima. |
Drzavu je bas briga za radnicka prava ona brine samo o pravima najbogatijih i najmocnijih kapitalista. |
|
Radnici u drustvenim preduzecima sami odredjuju visinu svojih plata i plate su bas kao i penzije redovne i stizu svakog prvog u mesecu u punom iznosu. |
Radnici dobijaju onoliku platu koliku im gazda da ako hoce da im da a ako nece onda mu ne mogu nista. |
|
Nema strajkova jer nemas protiv koga da strajkujes kad je sve tvoje. |
Razlozi za strajk su stalno prisutni. Radnike po nalogu kapitalista premlacuje kapitalisticka milicija a kapitalisticki sudovi izricu kazne po nalogu kapitalista a protiv radnika. |
|
U drustvenim preduzecima stanove grade radnici od kapitala kojeg ostvaruju u preduzecima i daju ih na besplatnu upotrebu onim radnicima kojima su isti potrebni. |
Stanove grade kapitalisti od profita kojeg porobljeni radnici ostvaruju u preduzecima i prodaju is svakome ko ima para da ih kupi. |
|
Po smtri vlasnika stanrskog prava stanrsko pravo u stanovima u drustvenom vlasnistvu nasledjuju clanovi njegove porodice |
Sve je privatno. |
|
Odobravaju se bezkamatni stanbeni krediti za stambenu izgradnju individualnih stanbenih objekata u privatnom vlasnistvu radnika sa rokom otplate od 40 godina koji imaju simbolicne iznose koji nimalo ne opterecuju inace zagarantovana i sigurna radnicka primanja vise od skromnog izlaska u restoran jednom mesecno u prvoj godini otplate kredita pa do paklice cigareta u 20toj godini otplate kradita. |
Kredite daju privatne banke po zelenaskim kamatama sa ciljem da ih se ne odplati pa da zadrze i uplacene rate i stanove. |
|
Skolovanje je besplatno za sve gradjane u onolikoj meri koliko to oni zele i kad to pozele. |
Skolovanje se placa i radnici ga ne mogu priustiti ni sebi ni svojoj deci sto je i imperativni cilj kapitalista. |
|
Radnici u drustvenim preduzecima su zaposleni u sopstvenim preduzecima pa zato odlucuju o svemu vezanom za poslovanje preduzeca na zborovima radnih ljudi jednom mesecno i cesce ako treba a u medjuvremenu odluke donose radnicki saveti sastavljeni od samih radnika koji rade u tom preduzecu a direktora biraju i smenjuju sami radnici kad to pozele a u radu ga svakodnevno kontrolisu i nalazu mu sta i kako da radi clanovi radnickog saveta. Odluku o zaposljavanju novih i otpustanju starih radnika donose radnicki saveti a potvrdjuju zborovi radnih ljudi, direktor se tu nista ne pita. |
Radnici ne odlucuju o nicemu i niko ih nista ne pita. Oni su robovi i ima da rade sta im se kaze. |
|
Penzije su na nivou od 80% od visine plate radnika odgovarajuce strucne spreme. |
Penzije su onlike koliko se kapitalistima cefne da daju. |
|
Uplate u penzine i socijalne fondove su redovne. |
Uplate u penzine i socijalne fondove su neredovne ili u potpunosti izostaju jer kapitalisti nece da placaju nista sto mogu da izvrdaju. |
|
Kada se razbolu radnici u drustvenim preduzecima dobijaju platu u punom iznosu dok su na bolovanju sve sem toplog obroka. |
Kad se razbole radnici lete sa posla a kapitalista zaposljava drugog da mu radi dok moze a kad ne moze mrs. |
|
U preranu penziju se moze otici i sa 20 godina radnog staza. U starosnu penziju se odlazi sa navrsenih 60 godina zivota bez obzira na godine radnog staza. Redovna penzija je 35 odnosno 30 godina rada. Radno nesposobna lica odlaze u invalidsku penziju bez obzira na godine radnog staza. |
Radi se 40 godina pa tek onda ko dozivi penzija. |
|
Radnici u drustvenim preduzecima osnivaju nova preduzeca iz profita kojeg ostvaruju u sopstvenim preduzecima radi uposljavanja novih radnika i daljnjeg razvijanja i bogacenja celokupnog naroda tj drustva uopste. |
Kapitalisti osnivaju nova preduzeca da bi zagrnuli jos vise para za sebe ili da bi izbegli laznim bankrotima placanja prema radnicima i drzavi a zatim periodicnim osnivanjem novih preduzeca uzivali sve povlastice koje im drzava kao vlasnicima novoosnovanih preduzeca pruza. |
|
Radnici u drustvenim preduzecima imaju u celini placen godisnji odmor koji se sastoji od pune plate kao da i dalje rade, bespovratnog regresa u visini jos jedne plate za godisnji odmor, besplatnog odmora u radnickim odmaralistima za njih i subvencioniranog odmora za clanove njihovih porodica u trajanju od 10 do 30 dana. |
Nema nista besplatno. |
|
Besplatno je lecenje radnika u drustvenim preduzecima kao i clanova njihovih porodica kako u zemlji tako i u inostranstvu. Ne placaju se ni najobicnije tablete C vitamina |
Sve se placa mozda ne u punom iznosu ali se placa u tolikoj meri da lecenje predstavlja luksuz kojeg si svi ne mogu priustiti. |
|
Radnici u drustvenim preduzecima se bave u slobodnom vremenu amaterski umetnoscu ili rekreativnim sportovima a sve o trosku drustva. |
Nema nista besplatno. |
|
Radnici prosiruju vidike i kulturno se uzdizu citajuci knjige, odlazeci u pozorista, opere, koncerte i putujuci po zemlji i inostranstvu bez ikakvih viza i drugih ogranicenja materijalne ili politicke prirode. |
Radnik jedva ima sta da pojede i da se obuce. |
|
Stedljiviji radnici u drustvenim preduzecima zidaju vikendice i kupuju automobile dok drugi nemaju potrebu da vode racuna o kolicini i vrsti odece i obuce koju sezonski (4 puta godisnje) kupiju kao ni o tome gde i kakvu vrstu hrane i pica konzumiraju (svakodnevni izlasci u kafice, kafane, restorane i hotele). |
Radnik jedva ima sta da pojede i da se obuce. |
|
Svakome je ostavljeno da slobodno izrazava svoja nacionalna i religijska osecanja u onolikoj meri koliko to zeli sve dok svojim ponasanjem ne vredja osecanja drugih gradjana. |
Nacionalna i religijska osecanja su nametnuta i predstavljaju stalan izvor diskriminacije i terora vecinskih verskih ili nacionalnih grupa nad manjinskim. |
|
Stalna izgradnja novih infrastrukturnih objekara cija je upotreba bila ili besplatna ili po damping cenama (putevi, domovi kulture, opere, pozorista, bioskopi, kongresni, poslovni i spotrski centri, domovi zdravlja, bolnice, radnicka odmaralista, rehabilitacioni centri, objekti za rekreaciju, sportski objekti, skole, univerziteti, naucno-istrazivacki centri itd. |
Nema nista besplatno. |
|
Sahrana je besplatna. |
Ako nema ko da plati sahranu pokojnika bace ko neku crkotinu sa ulice u rupu i ne zna mu se grob. |
|
Ko to zeli moze bez ikakvih uslovljavanja ili ogranicenja da potrazi zaposlenje u ma kojoj drugoj zemlji. |
Svi bi da odu ali ih niko nece. |
Nikada mi nece biti jasno kakva je to dvonoga fukara koja je dostojanstveno, zivotom vrednim zivljenja zivela potpuno nesputano i slobodno u najplemenitijem sistemu od kad je sveta i veka i koji se zvao socijalisticko samoupravljanje odlucila da taj sistem ne valja i da bi radije ziveli ko sluge i roblje u kapitalizmu.
Smrdljiva, genocidna, sovinisticko-teroristicka i naci-fasisticka FUKARA slaboumnih dvonogih zveri je jedini naziv koji mi pada na pamet!
U dokaz ovome govori i to da je od 89 do 91 radnicka plata bila 1000 do 1500 nekonvertabilnijah pivopijskih postanskih marki a 92 plata je bila 1 do 2 iste takve marke a preduzeca u kojima su takve plate ostvarivane i takvo visoko razvijeno socijalisticko drustvo izgradjeno za desetak godina su proglasene bezvrednim a lopovi i veleizdajnici naroda su tvrdili kako oni i njihovo znanje vrede vise i od samih preduzeca (koja su za vreme u kojem su oni upravljali njima sa pozicija direktora, clanova upravnih odbora ili raznoraznih tzv strucnih savetnika i stecajnih prinudnih upravnika) i svega sto u zemlji postoji te da oni cine uslugu narodu sto ta peduzeca odkupljuju od samih sebe za smesne sume po kojima se moze kupite jedna skromnija vecera. Kada su preduzeca pokradena pocela su ponovo ostvarivati profite (doduse ne tako visoke kao za vreme socijalistickog samoupravljanja) ali od tih profita niko drugi sem onih koji su pokrali preduzeca nije imao nista. Novi vlasnici su se, kao vrhunac sprdnje i izrugivanja, hvalili putem medija o svojim uspesima nad pokradenim akcionarima tj nad narodom kao jedinim pravim vlasnikom svega u zemlji!