Ima raznih vrsta robovanja. Neki robuju bračnom drugu, deci, porodici,
roditeljima, sopstvenom izgledu, alkoholu, drogama, stvarima, novcu,
idejama itd. Proces odvikavanja pojedinaca a naročito grupa sopstvenim
robskim navikama je izuzetno težak i retko potpuno uspešan jer se
ogromna većina robova posle izvesnog nevoljnog i prisilnog perioda
apstinencije svojevoljno vraća svojim gospodarima. Čemu onda tolki trud
i sredstva da ih se oslobodi robstva kada oni to ne žele. Oni su robovi
u duši. Rođeni su sa nekim još nedefinisanim služničkim genom u sebi.
Sluga voli da služi svoga gospodara i on se ponosi time baš kao što i
rob voli svoje robstvo i ponosi se njime. Isto tako na neki izopačen
način i oni koje zovu sado mazohistima vole da podnose bol i
ponižavanje i dobrovoljno mu se podvrgavaju. Zaista su čudna ova
dvonoga stvorenja koja vole o sebi da misle kao o ljudima i rado se
sama tako nazivaju. Ako su oni ljudi a šta smo onda mi koji ne volimo
to što oni vole? Nas sluge nazivaju izrodima a njihovi gospodari
državnim neprijateljima jer smatraju da su država oni a njihove sluge
su s obzirom da služe njihovim interesima državni prijatelji pa ih
nazivaju još i narodom.
Mogu li se svi dvonožci koje prozvasmo homo sapijensima podeliti na
gazde (gospodare) i sluge (roblje) i ima li i nešto slobodnih koji ne
služe (robuju) nikome i ničemu? Tvrdi se da je razlika između slugu i
robova u tome što prvi robuju nekome svojevoljno dok su drugi primorani
na robstvo. Treba li sluge porobljavati i šta bi se time postiglo jer
je teško za poverovati da bi sluga primetio da je došlo do promene u
njegovom statusu a jedino bi se time dalo materijala onoj nekolicini
stvarno ili fiktivno slobodnih da huču i halaču protivu države? Ogromna
većina homo sapijensa voli da služi nekome ili nečemu a isto tako voli
i da se naziva slobodnim ljudima tako da ako ih ona manjina koja im
gospodari samo uporno ne provocira i ne dira u njihov san o nekakvoj
ličnoj slobodi i nezavisnosti koji o sebi imaju moći će mirno i bez
ikakvih trzavica da ih do veka eksploatiše.
Treba li žaliti sluge i mogu li se žaliti robovi od sopstvene volje?
Sluge su mnogo opasnije po slobodne ljude od svojih gospodara jer niko
više od sluge ne voli svoga gospodara i niko više od sluge ne prezire
one slobodnjake koji nisu ni gazde koje imaju svoje sluge niti sluge
koje nekome služe. Sluga bi želeo sa svi služe i to po mogućstvu da
služe baš njegovog gospodara.
Vi kojima je služništvo strano čuvajte se slugu i ne žalite ih niti
pokušavajte da ih promenite ukazujući im na ponižavajući položaj u
kojem se nalaze. Oni su svesni svoga položaja ali u njemu ne vide ništa
sramno i ponižavajuće za njih je upravo to ono što žele i vole a vas će
mrzeti i napadati zato što ne uviđate svu lepotu služništva na način na
koji je oni vide već ih sažaljevate, prezirete ili osuđujete zbog
njihovog svojevoljnog robstva.
Ima raznih vrsta
robovawa. Neki robuju bra~nom drugu, deci, porodici, roditeqima,
sopstvenom izgledu, alkoholu, drogama, stvarima, novcu, idejama itd.
Proces odvikavawa pojedinaca a naro~ito grupa sopstvenim robskim
navikama je izuzetno te`ak i retko potpuno uspe{an jer se ogromna
ve}ina robova posle izvesnog nevoqnog i prisilnog perioda apstinencije
svojevoqno vra}a svojim gospodarima. ~emu onda tolki trud i sredstva da
ih se oslobodi robstva kada oni to ne `ele. Oni su robovi u du{i.
Ro|eni su sa nekim jo{ nedefinisanim slu`ni~kim genom u sebi.
Sluga voli da slu`i svoga gospodara i on se ponosi time ba{ kao {to i
rob voli svoje robstvo i ponosi se wime. Isto tako na neki izopa~en
na~in i oni koje zovu sado mazohistima vole da podnose bol i poni`avawe
i dobrovoqno mu se podvrgavaju. Zaista su ~udna ova dvonoga stvorewa
koja vole o sebi da misle kao o qudima i rado se sama tako nazivaju.
Ako su oni qudi a {ta smo onda mi koji ne volimo to {to oni vole? Nas
sluge nazivaju izrodima a wihovi gospodari dr`avnim neprijateqima jer
smatraju da su dr`ava oni a wihove sluge su s obzirom da slu`e wihovim
interesima dr`avni prijateqi pa ih nazivaju jo{ i narodom.
Mogu li se svi dvono`ci koje prozvasmo homo sapijensima podeliti na
gazde (gospodare) i sluge (robqe) i ima li i ne{to slobodnih koji ne
slu`e (robuju) nikome i ni~emu? Tvrdi se da je razlika izme|u slugu i
robova u tome {to prvi robuju nekome svojevoqno dok su drugi primorani
na robstvo. Treba li sluge porobqavati i {ta bi se time postiglo jer je
te{ko za poverovati da bi sluga primetio da je do{lo do promene u
wegovom statusu a jedino bi se time dalo materijala onoj nekolicini
stvarno ili fiktivno slobodnih da hu~u i hala~u protivu dr`ave? Ogromna
ve}ina homo sapijensa voli da slu`i nekome ili ne~emu a isto tako voli
i da se naziva slobodnim qudima tako da ako ih ona mawina koja im
gospodari samo uporno ne provocira i ne dira u wihov san o nekakvoj
li~noj slobodi i nezavisnosti koji o sebi imaju mo}i }e mirno i bez
ikakvih trzavica da ih do veka eksploati{e.
Treba li `aliti sluge i mogu li se `aliti robovi od sopstvene voqe?
Sluge su mnogo opasnije po slobodne qude od svojih gospodara jer niko
vi{e od sluge ne voli svoga gospodara i niko vi{e od sluge ne prezire
one slobodwake koji nisu ni gazde koje imaju svoje sluge niti sluge
koje nekome slu`e. Sluga bi `eleo sa svi slu`e i to po mogu}stvu da
slu`e ba{ wegovog gospodara.
Vi kojima je slu`ni{tvo strano ~uvajte se slugu i ne `alite ih niti
poku{avajte da ih promenite ukazuju}i im na poni`avaju}i polo`aj u
kojem se nalaze. Oni su svesni svoga polo`aja ali u wemu ne vide ni{ta
sramno i poni`avaju}e za wih je upravo to ono {to `ele i vole a vas }e
mrzeti i napadati zato {to ne uvi|ate svu lepotu slu`ni{tva na na~in na
koji je oni vide ve} ih sa`aqevate, prezirete ili osu|ujete zbog
wihovog svojevoqnog robstva.
Ima raznih vrsta robovanja. Neki robuju bracnom drugu, deci, porodici,
roditeljima, sopstvenom izgledu, alkoholu, drogama, stvarima, novcu,
idejama itd. Proces odvikavanja pojedinaca a narocito grupa sopstvenim
robskim navikama je izuzetno tezak i retko potpuno uspesan jer se
ogromna vecina robova posle izvesnog nevoljnog i prisilnog perioda
apstinencije svojevoljno vraca svojim gospodarima. Cemu onda tolki trud
i sredstva da ih se oslobodi robstva kada oni to ne zele. Oni su robovi
u dusi. Rodjeni su sa nekim jos nedefinisanim sluznickim genom u sebi.
Sluga voli da sluzi svoga gospodara i on se ponosi time bas kao sto i
rob voli svoje robstvo i ponosi se njime. Isto tako na neki izopacen
nacin i oni koje zovu sado mazohistima vole da podnose bol i
ponizavanje i dobrovoljno mu se podvrgavaju. Zaista su cudna ova
dvonoga stvorenja koja vole o sebi da misle kao o ljudima i rado se
sama tako nazivaju. Ako su oni ljudi a sta smo onda mi koji ne volimo
to sto oni vole? Nas sluge nazivaju izrodima a njihovi gospodari
drzavnim neprijateljima jer smatraju da su drzava oni a njihove sluge
su s obzirom da sluze njihovim interesima drzavni prijatelji pa ih
nazivaju jos i narodom.
Mogu li se svi dvonozci koje prozvasmo homo sapijensima podeliti na
gazde (gospodare) i sluge (roblje) i ima li i nesto slobodnih koji ne
sluze (robuju) nikome i nicemu? Tvrdi se da je razlika izmedju slugu i
robova u tome sto prvi robuju nekome svojevoljno dok su drugi primorani
na robstvo. Treba li sluge porobljavati i sta bi se time postiglo jer
je tesko za poverovati da bi sluga primetio da je doslo do promene u
njegovom statusu a jedino bi se time dalo materijala onoj nekolicini
stvarno ili fiktivno slobodnih da hucu i halacu protivu drzave? Ogromna
vecina homo sapijensa voli da sluzi nekome ili necemu a isto tako voli
i da se naziva slobodnim ljudima tako da ako ih ona manjina koja im
gospodari samo uporno ne provocira i ne dira u njihov san o nekakvoj
licnoj slobodi i nezavisnosti koji o sebi imaju moci ce mirno i bez
ikakvih trzavica da ih do veka eksploatise.
Treba li zaliti sluge i mogu li se zaliti robovi od sopstvene volje?
Sluge su mnogo opasnije po slobodne ljude od svojih gospodara jer niko
vise od sluge ne voli svoga gospodara i niko vise od sluge ne prezire
one slobodnjake koji nisu ni gazde koje imaju svoje sluge niti sluge
koje nekome sluze. Sluga bi zeleo sa svi sluze i to po mogucstvu da
sluze bas njegovog gospodara.
Vi kojima je sluznistvo strano cuvajte se slugu i ne zalite ih niti
pokusavajte da ih promenite ukazujuci im na ponizavajuci polozaj u
kojem se nalaze. Oni su svesni svoga polozaja ali u njemu ne vide nista
sramno i ponizavajuce za njih je upravo to ono sto zele i vole a vas ce
mrzeti i napadati zato sto ne uvidjate svu lepotu sluznistva na nacin
na koji je oni vide vec ih sazaljevate, prezirete ili osudjujete zbog
njihovog svojevoljnog robstva.