Nada nas je održala kažu. Isto tako kažu da čovek kada sve izgubi
zadnje što gubi je nada.
Ja sam znao jednu Nadu iz Sombora. Bila je to lepuškasta plavuša
partizanskih manira. Spadala je u grupu onih koje rado dele savete
drugima i uvek sve znaju bolje od drugih. Kao i sve provincijalke
želela je da ostane u gradu pa nije birala sredstva i to u vreme dok su
u društvu još postojale moralne barijere. Posle nekog vremena sam
izgubio i nadu i Nadu. Nadu je izgubila i Nada pa je nazula gumene
čizme i ušla u njivu da nekim drugim licima uliva nadu u Nadu.
Dobro je kada se nada izgubi mnogo pre nego što se sve ostalo izgubi
jer čovek tada dobija svet onakav kakav jeste.
Najbogatiji ljudi su oni koji prodaju nadu i to ne zato što imaju
ogromne zalihe tog artikla na lageru već zato što su uspešniji i od
trgovaca maglom. Od svih opojnih sredstava nada je najjača a i obično
ne košta ništa kada se kupuje skupa je jedino dok se koristi.
Ljudi su se i pre otkrivanja efekata koje na stanje njihove svesti
izaziva prežderavanje trulim voćem ili smešnim gljivama opijali nadom.
Za razliku od drugih opijanata (opijum, heroin, kokain, marihuana i
sl.) koji su gotovo svugde u svetu ilegalni ili alkohola čija je
konzumacija samo ponegde zabranjena, nada je svugde u svetu ne samo
dozvoljena za korišćenje već se vodi neprestana kampanja u cilju njenog
propagiranja. Vladajuće strukture svih društava u svetu su glavni
prodavci tog artikla jer je njegova konzumacija od strane građanstva
neophodni preduslov njihovog postojanja i održanja.
Nadu prodaju vračevi i doktori, popovi, politički komesari, hodže,
gurui, rastamani i ostali trgovci religioznim osećanjima, političari,
demokrate i monarhisti, carevi, kraljevi, gradonačelnici i predsednici,
sekretari i bravari, krojači i zidari ma svi trgovci, bećari pa čak i
novinari.
Moju nadu u lepuškastu plavokosu Nadu je odneo neki Rista traktorista i
hvala mu na tome.
Nada nas je odr`ala
ka`u. Isto tako ka`u da ~ovek kada sve izgubi zadwe {to gubi je nada.
Ja sam znao jednu Nadu iz Sombora. Bila je to lepu{kasta plavu{a
partizanskih manira. Spadala je u grupu onih koje rado dele savete
drugima i uvek sve znaju boqe od drugih. Kao i sve provincijalke `elela
je da ostane u gradu pa nije birala sredstva i to u vreme dok su u
dru{tvu jo{ postojale moralne barijere. Posle nekog vremena sam izgubio
i nadu i Nadu. Nadu je izgubila i Nada pa je nazula gumene ~izme i u{la
u wivu da nekim drugim licima uliva nadu u Nadu.
Dobro je kada se nada izgubi mnogo pre nego {to se sve ostalo izgubi
jer ~ovek tada dobija svet onakav kakav jeste.
Najbogatiji qudi su oni koji prodaju nadu i to ne zato {to imaju
ogromne zalihe tog artikla na lageru ve} zato {to su uspe{niji i od
trgovaca maglom. Od svih opojnih sredstava nada je najja~a a i obi~no
ne ko{ta ni{ta kada se kupuje skupa je jedino dok se koristi.
Qudi su se i pre otkrivawa efekata koje na stawe wihove svesti izaziva
pre`deravawe trulim vo}em ili sme{nim gqivama opijali nadom. Za razliku
od drugih opijanata (opijum, heroin, kokain, marihuana i sl.) koji su
gotovo svugde u svetu ilegalni ili alkohola ~ija je konzumacija samo
ponegde zabrawena, nada je svugde u svetu ne samo dozvoqena za
kori{}ewe ve} se vodi neprestana kampawa u ciqu wenog propagirawa.
Vladaju}e strukture svih dru{tava u svetu su glavni prodavci tog
artikla jer je wegova konzumacija od strane gra|anstva neophodni
preduslov wihovog postojawa i odr`awa.
Nadu prodaju vra~evi i doktori, popovi, politi~ki komesari, hod`e,
gurui, rastamani i ostali trgovci religioznim ose}awima, politi~ari,
demokrate i monarhisti, carevi, kraqevi, gradona~elnici i predsednici,
sekretari i bravari, kroja~i i zidari ma svi trgovci, be}ari pa ~ak i
novinari.
Moju nadu u lepu{kastu plavokosu Nadu je odneo neki Rista traktorista i
hvala mu na tome.
Nada nas je odrzala kazu. Isto tako kazu da covek kada sve izgubi
zadnje sto gubi je nada.
Ja sam znao jednu Nadu iz Sombora. Bila je to lepuskasta plavusa
partizanskih manira. Spadala je u grupu onih koje rado dele savete
drugima i uvek sve znaju bolje od drugih. Kao i sve provincijalke
zelela je da ostane u gradu pa nije birala sredstva i to u vreme dok su
u drustvu jos postojale moralne barijere. Posle nekog vremena sam
izgubio i nadu i Nadu. Nadu je izgubila i Nada pa je nazula gumene
cizme i usla u njivu da nekim drugim licima uliva nadu u Nadu.
Dobro je kada se nada izgubi mnogo pre nego sto se sve ostalo izgubi
jer covek tada dobija svet onakav kakav jeste.
Najbogatiji ljudi su oni koji prodaju nadu i to ne zato sto imaju
ogromne zalihe tog artikla na lageru vec zato sto su uspesniji i od
trgovaca maglom. Od svih opojnih sredstava nada je najjaca a i obicno
ne kosta nista kada se kupuje skupa je jedino dok se koristi.
Ljudi su se i pre otkrivanja efekata koje na stanje njihove svesti
izaziva prezderavanje trulim vocem ili smesnim gljivama opijali nadom.
Za razliku od drugih opijanata (opijum, heroin, kokain, marihuana i
sl.) koji su gotovo svugde u svetu ilegalni ili alkohola cija je
konzumacija samo ponegde zabranjena, nada je svugde u svetu ne samo
dozvoljena za koriscenje vec se vodi neprestana kampanja u cilju njenog
propagiranja. Vladajuce strukture svih drustava u svetu su glavni
prodavci tog artikla jer je njegova konzumacija od strane gradjanstva
neophodni preduslov njihovog postojanja i odrzanja.
Nadu prodaju vracevi i doktori, popovi, politicki komesari, hodze,
gurui, rastamani i ostali trgovci religioznim osecanjima, politicari,
demokrate i monarhisti, carevi, kraljevi, gradonacelnici i predsednici,
sekretari i bravari, krojaci i zidari ma svi trgovci, becari pa cak i
novinari.
Moju nadu u lepuskastu plavokosu Nadu je odneo neki Rista traktorista i
hvala mu na tome.