Na početku ipak malo teorije.

Svijetlost koja se reflektira od primarnog ogledala putuje do fokusne ravnine je u obliku stošca.
Kada takav stožac presijeca sekundarno ogledalo čiji se centar nalazi točno u geometrijskoj osi
reflektirajućeg stošca, dešava se zanimljiv efekt:

fokusna ravnina se pomaknula prema gore. Velika os sekundarnog ogledala nejednoliko
zahvaća svjetlosni stožac, dio bliži primarnom ogledalu ulazi premalo u stožac, a dio udaljeniji od
njega viri iz stošca.

Da bi sekundarno ogledalo ispravno zahvatilo svjetlosni stožac, moramo ga malo pomaknuti u
smjeru od fokusera. Taj pomak se naziva OffSet. U smjeru geometrijske osi primarnog ogledala
ima svoju vertikalnu komponentu, a u smjeru geometrijske osi fokusera svoju horizontalnu
komponentu:

Kut nagiba svjetlosnog stošca određuje koliko treba "kliznuti" sekundarno ogledalo. Što je on
strmiji, efekt je izraženiji. Dakle, za manje F brojeve teleskopa, taj je stožac strmiji, a OffSet
sekundarnog ogledala veći, te ga je obavezno potrebno podesiti.

Početnici često zanemaruju OffSet, pa iz neznanja postavljaju centar sekundarnog ogledala u
geometrijsku os teleskopa (prva slika). To će rezultirati zaokretanjem sekundarnog ogledala
prema fokuseru, da se centrira geometrijska os fokusera prema centu sekundarnog ogledala.
Što se tada dešava; fokusna ravnina primarnog ogledala sada se nalazi pod kutom prema
fokusnoj ravnini okulara.

Objekti koji su u centru fokusirani gube fokus kada se pomiču prema gore ili prema dolje. Ovo je
dvosjekli mač za brze teleskope. Kao prvo, veći OffSet (strmiji stožac) izazvat će veći kut nagiba
između fokusne ravnine primarnog ogledala i fokusne ravnine okulara. Kao drugo, opet zbog
strmijeg stošca, brzi teleskopi zahtijevaju preciznije fokusiranje, pa je greška u fokusu još
izraženija.