Home
SVJEDOÈANSTVO JOHNA MULINDE
       Ljubljeni ja ne dolazim kao veliki propovjednik ili uèitelj k vama. Dolazim kao plod onih ¾rtava mu¹karaca i ¾ena koji su poslani iz Europe u Afriku. U tom razdoblju kada su misionari dolazili u Afriku kod nas nije bilo vjere a ni u crnom kontinentu. Cijeli kontinent je bio pun ¾ivotinja i bilo je mjesta gdje se nije moglo doæi, ali ovi ljudi su ipak prodrli u dubinu nepoznatoga afrièkog kontinenta. Mnogi su u tim zemljama ostavili svoje ¾ivote. Danas vidimo plod toga.
       I ja dolazim kao duhovni sin k vama. Ne dolazim zato ¹to je moderno doæi u Europu. Radije bih bio na toplom suncu u Africi. Do¹ao sam jer je Bog rekao da idem. Izmeðu 1985. i 1988. godine slu¾io sam u dubokoj d¾ungli u kraju gdje je bio rat. Jedno popodne do¾ivio sam susret s Gospodinom Isusom Kristom. Otkrivenje koje sam primio iz temelja je promijenilo moj kr¹æanski ¾ivot.
       Gospodin mi je pokazao mnogo toga ¹to postoji meðu kr¹æanima, a nema veze s kr¹æanstvom. U tom periodu Gospodin je rekao da me ¹alje svom narodu da mu prenesem ¹to mi je stavio na srce. To je bilo u travnju 1988. godine. Nakon nekoliko mjeseci to se i ostvarilo. Moj ¾ivot se drastièno promijenio.
       Nakon ovog susreta s Gospodinom, vodio sam tim od 10 slu¾benika i cijeli taj tim se promijenio radi otkrivenja kojeg sam do¾ivio. Gospodin nas je pouèio kako trebamo sve vrijeme provoditi pred njim. Sve ¹to ne èinimo pred njim je izgubljeno. Ispraznost i ¹ala tuga su za njegovo srce. Mnogo toga ¹to dolazi iz kr¹æanstva nema vrijednosti za vjeènost. Koliko puta otvaramo vrata sotoni a to ne bih trebali i dajemo mu priliku da on mo¾e djelovati
       U srpnju 1988. godine dogodilo se ne¹to ¹to nam je svima promijenilo ¾ivot. Jedna sestra iz na¹eg tima bila je napadnuta smræu. Poèelo je u popodnevnim satima a naveèer u 19 sati je umrla. Bila je vrlo va¾an èlan na¹e grupe i to je bio veliki ¹ok za nas jer je u to vrijeme bio veliki pritisak i progonstvo kr¹æana. Nismo znali kako æemo se jo¹ i s tim nositi. Sve u nama je govorilo: "Ne, to ne mo¾e biti." Svi smo se okupili oko nje i molili, ali ni¹ta se nije dogodilo. Kada je umrla njezino tijelo ostalo je le¾ati u uglu gdje se i sru¹ila. Ljudi su poèeli plakati. Osjetio sam u duhu, ako svi poènemo plakati i tugovati da smo proma¹ili. Kad bi mogli vikati ka Gospodinu, valjda bi se tada ne¹to dogodilo. Pri¹ao sam timu i rekao neka ne narièu tu¾ne pjesme nego zavapimo Gospodinu. Mo¾da æe se dogoditi èudo. Zatim smo poèeli moliti. Bila je to oèajnièka molitva ljudi koji nisu znali ¹to da rade, ali nisu mogli prihvatiti to stanje.
       Molili smo veæ 2 sata. Krenuo sam u vjeri i rekao sam da æu staviti ruke na nju. Biblija ka¾e da trebamo mrtve dizati. Stavio sam ruke na nju ali u mojoj kulturi postoji veliki misteriozni strah od mrtvoga tijela. Mi smo tako odgajani da se trebamo pla¹iti od mrtvog tijela. Ovo iskustvo za mene je bilo tako dramatièno ali izazovno za vjeru. Tijelo je le¾alo licem prema zemlji. Tada sam pri¹ao i stavio ruke na nju. Kada se sru¹ila ostala je na koljenima i jo¹ uvijek je bila tako zgrèena u uglu. Kada sam poèeo moliti osjetio sam da je tijelo bilo veæ hladno. Sav sam se naje¾io i potresao. Nisam se mogao moliti. Ustao sam i oti¹ao. Soba je bila vrlo velika. S vremenom se i moja molitva izmijenila. Nisam vi¹e govorio: "O Bo¾e, vrati je nazad, uèini to, Gospodine." Bilo je tako kao da æe sva nada u meni nestati. Jedino ¹to mi je pomoglo da dalje molim bio je moj odnos s Isusom. Osjetio sam kao da æe on ne¹to uèiniti, bilo mi je kao da ga gledam u oèi i ja sam pitao: "Za¹to se to nama dogaða? Gospodine ¹to da uèinimo? Veæ 2 sata smo tu i ni¹ta se nije dogodilo. Pa ljudi æe reæi ona je mrtva veæ 2 sata, a vi niste ni¹ta uèinili." U meni je bila duboka tuga i zato sam postavljao Bogu ovakva pitanja.
       Nisam vi¹e molio Boga da ne¹to uèini, samo sam rekao: "Gospodine, pa ti me ljubi¹, kako mo¾e¹ to dozvoliti? Kako da postupim?" Bilo je trenutaka kada sam samo plakao a zatim sam ponovo molio. To je bilo kao da razgovaram s Bogom ali od njega ne dobivam nikakav odgovor. Nisam osjetio da sam odbijen, nisam se ljutio na njega, samo sam se dr¾ao njega. Ostali su poèeli glasno plakati i vikati. Pri¹ao sam im i molio ih da budu mirni. Imao sam nadu duboko u sebi da æe nam Bog ipak pomoæi zbog svoje milosti. Otprilike u pola noæi moja du¹a je bila tako te¹ko optereæena. Moja sestra Rozi iz Lajpciga bila je prisutna. Ona i Prosi koja je umrla bile su najbolje prijateljice. Uzeo sam je za ruke i pali smo zajedno na koljena i bili smo u najdubljoj molitvi pred Bogom. Nismo mogli vikati jer duboko u srcima bio je oèaj.
       Pogledao sam na sat i bilo je veæ 3 sata ujutro. Èitao sam da se mrtvo tijelo nakon izvjesnog vremena ukoèi i pitao sam pa ¹to æemo sada raditi. Tijelo je bilo zgrèeno i ukoèeno. Pitao sam Rozi mo¾e li mi pomoæi da ispravimo tijelo. Zaplakala je i pobjegla. Oti¹ao sam do jednog brata i rekao: "Charls, pomozi mi da ispravimo ovaj le¹." I on je oti¹ao. Vidio sam da mi nitko neæe pomoæi, a i sam, sam bio sa¾aljiv ali sam morao to uèiniti. Prije toga nikada u ¾ivotu nisam dotaknuo mrtvo tijelo.
       Pribli¾io sam se tijelu na 2 metra i kleknuo na koljena. Tako sam drhtao i digao ruke k Bogu i rekao: "Gospodine, ojaèaj me! Ojaèaj me i dozvoli mi da primim snagu da mogu proæi ovo i privesti kraju." Drhtao sam i nisam mogao ni¹ta dalje osim ¹to sam lio suze. U tom momentu èuo sam glasni uzvik, kao da netko glasno vièe. Moja prva misao bila je da smo mo¾da pod demonskim napadom. Otvorio sam oèi i vidio da ne¹to dolazi odozgo i da æe me pogoditi. Nisam odgonetnuo ¹to je to, samo je bilo ne¹to veliko. Digao sam ruke da bi za¹titio glavu i palo je na moju ruku. Prije nego ¹to sam mogao pomisliti jedna me izjava kao maè ubola u srce. I reèeno je: "Ona je ¾iva." Otvorio sam oèi i tijelo koje je bilo 2 metra udaljeno od mene zgrèeno u koljenima le¾alo je u mojim rukama ispru¾eno. Spustio sam je dolje, pogledao u lice, tu nije bilo ¾ivota. Opet sam èuo taj glas: "Ona je ¾iva." I kako sam gledao u lice, nasmijala mi se. Poèela je disati. Vikao sam: "Ona je ¾iva!" A svi drugi su pobjegli i vikali iz dubine pluæa. Jedan brat je brzo otvorio vrata i vikao: "Ona je ¾iva!" Tada su se svi vratili. Poku¹ala je ne¹to reæi ali nije imala glasa. Stavio sam svoje uho na njezina usta i ona je rekla: "Vidjela sam Gospodina i na¹la sam milost u njegovim oèima." Svi smo ronili suze i dugo smo plakali. Tada smo poèeli slaviti Gospodina. I za vrijeme pjevanja povratio joj se glas. Na kralju pjevanja veæ se razdanilo. Svi smo se skupili u jednu veliku grupu.
       Sljedeæeg dana probudili smo se u 2 sata popodne. Sjedila je tu i ja sam je upitao. "Prosi, gdje si bila? ©to se dogodilo?" Poèela nam je prièati kuda je sve prolazila. Nakon dvije godina Prosi i ja smo se vjenèali. ®ivjeli smo zajedno sve do ove godine kada ju je Gospodin ponovno uzeo. Morali smo je dati. To je bio treæi do¾ivljaj koji je temeljito promijenio moj ¾ivot. Za¹to vam sve to govorim? Htio bih s vama ozbiljno razgovarati. Posjetio sam mnoga mjesta u razlièitim nacijama svijeta. Ono ¹to sam u tim krajevima prona¹ao to isto sam na¹ao samo na jednom mjestu u Keniji. Zove se Banama. Tu je bilo takvo veliko protivljenje neprijatelja da smo se morali povuæi, nismo mogli proæi. Sjeæam se da sam tada imao 5 ljudi sa sobom. I nismo mogli vjerovati sve ono ¹to nam je Gospodin noæu pokazivao. To nije bilo u svijetu, to je bilo unutar crkve, usred naroda Bo¾jeg. Duboke sveze, otvorena vrata gdje je neprijatelj mogao koristiti, te sile su bile muène za nas. Jedne noæi je moj suradnik do¹ao k meni i rekao: "Mo¾e¹ li se moliti za mene, prolazim tako muène stvari." Rekao sam mu da i ja to isto pro¾ivljavam. Na kraju smo morali skratiti na¹u posjetu. Seminar je trebao trajati cijeli tjedan a mi smo morali nakon 3 dana zavr¹iti i krenuti natrag. Voða je rekao da neæemo otiæi osim ako Bog izrièito ka¾e da idemo. Znao sam da æemo se vratiti u odreðeno vrijeme. Nigdje se nisam osjeæao kao tamo. Ne mogu objasniti ¹to je to ali je jako protivno u duhu
       Moramo uæi duboko u Bo¾ju prisutnost i postaviti pitanje ¹to se de¹ava u duhovnoj sferi inaèe dopu¹tamo neprijatelju da èini mnogo toga. Pitao sam jutros Gospodina: "O èemu danas da govorim?" Nosim breme za Njemaèku, naravno i za Europu. Jutros sam imao dugu borbu. Èekao sam na Gospodina i vikao da se ne¹to dogaða u mom srcu. Gospodin mi je rekao da je to osobni stav pred njim. ®elio sam imati cijeli tjedan za molitvu i post. Moje srce je tako pokrenuto i tako zabrinuto. Nadam se da Gospodin hoæe kroz ovaj dogaðaj govoriti svakom pojedincu na poseban naèin kako nitko od ljudi ne mo¾e.
       PROSINA PRIÈA
       Isprièat æu vam ne¹to od onoga ¹to je Prosi prenijela nama kada se vratila iz mrtvih. Prosi je rekla kako je napustila tijelo i na¹la se u jednom drugom svijetu. To nije bio jedan mraèan svijet nego zadimljeni svijet u kojem je bilo mnogo prastarog drveæa. To je bio zastra¹ujuæi svijet koji je imao stari, te¾ak zadah. Rekla je da je od srca mrzila biti na tom mjestu. Primijetila je da su se oko nje okupila neka crna biæa i poèela je bje¾ati od njih, a oni su po¹li za njom. Bilo ih je na tisuæe. Prosi je svjedoèila da ona nije trèala prirodnim naèinom nego je letjela. I oni su letjeli za njom. Tada se ne¹to dogodilo ¹to nije mogla objasniti. Na¹la se opet u drugom svijetu. Tu je bilo svjetlo svjetlije od sunèanog svjetla. Bilo je tako svijetlo i sjajno. Kada se okrenula vidjela je jednog anðela koji joj je do¹ao u susret. Anðeo joj je rekao: "Jo¹ nije tvoje vrijeme da doðe¹ ovamo, ali ti si do¹la i ja sam poslan k tebi. Doði!" Tako je krenula za njime. Dok su i¹li okrenula se i primijetila travu sa strane. Nikada dotada nije vidjela ne¹to tako divno. Po¾eljela je otiæi i leæi na tu travu, od srca ju je ¾eljela dotaæi. Tada se anðeo okrenuo prema njoj i rekao: "To ti nije dozvoljeno." Oti¹li su dalje i scena se promijenila. Tu je opazila cvijeæe. Cvijeæe i samo cvijeæe, svih vrsta i boja koje jo¹ nije vidjela u ¾ivotu. Tako predivno i skladno. Stajala je tu i gledala. Miris cvijeæa bio je od svakog cvijeta drugaèiji a ipak tako skladan. Upitala je anðela: "Molim te, dozvoli mi da ga dotaknem." Rekao je da ne smije. "Dozvoli mi da samo pomiri¹em." Anðeo je rekao "Idemo dalje" - i po¹li su dalje.
        Odjednom su se pojavili i drugi anðeli: veæi, jaèi i slavniji. Kad su stali pred nju onaj prvi je odstupio. I drugi anðeo reèe: "Ja sam poslan da te vodim dalje." Tako su po¹li dalje i scena se promijenila. Pogledala je oko sebe i vidjela grad sagraðen od materijala koji nije mogla prepoznati. Bio je tako stvaran, proziran i mogla je gledati kroz zidove zgrade. Ulice su bile od prozirnog zlata i mogla je vidjeti da nema kraja zlatu. Tad je rekla da ne smije stati na njega. Kako je to rekla suze su potekle niz lice tog anðela. Rekao joj je: "Djeco kraljevstva, kada vi ne mo¾ete stati na va¹e nasljedstvo tko æe onda primiti ba¹tinu. To ¹to dolazi ti mora¹ pobijediti." Nije ba¹ sve razumjela ¹to joj je anðeo govorio. Rekao je: "Doði moramo iæi." Kako je to rekao do¹la je sila u njezino tijelo i postavila je na stazu. Krenuli su naprijed. Kada se okrenula vidjela je stvari koje si nije prije nikada mogla predstaviti. Ne bih poku¹ao da to sve opi¹em jer to ne mogu. Zatim se scena ponovno izmijenila. U tim zgradama bila je ogromna dvorana i na udaljenom kraju bilo je kao da svijetli sunce, sa mnogim plavim zracima. Tada su krenuli prema tom svjetlu. To je bilo prijestolje. U toj dvorani bilo je na tisuæe ljudi s obje strane ali ih nije htjela gledati, ona je ¾eljela gledati samo Gospodina. Do¹la je na mjesto gdje je stajala pred Gospodinom. Anðeo je stajao iza nje, i kada je digla pogled, dolazile su plave zrake s prijestolja. To nije bio pro¾diruæi plamen - to je bila slava. Ni¹ta nije mogla gledati, samo zrake iz prijestolja. Tada je èula glas koji je zvao njezino ime. Tog èasa cijeli njezin ¾ivot se odvijao pred njezinim oèima od djetinjstva pa do tog èasa. To je bilo tako jasno, tako ¾ivo. Tada joj je Gospodin progovorio: "Ja sam te zvao i nalo¾io ti ¹to da èini¹ u svom ¾ivotu. Naoru¾ao sam te i dao ti prilike za ¾ivot." Zatim je ispru¾io ruku i rekao: "Daj mi sada roda." U njoj su se te rijeèi ponavljale kao eho. Uvijek iznova èula je te rijeèi: "Daj mi roda." Pred nju su dolazili svi pozivi i darovi koje je primila i opet je rekao: "Daj mi rodove!" Onda se sjetila vremena kad je tra¾ila pomoæ, pomoæ da ide naprijed. I u jednom momentu joj je pokazao da je na svaku njezinu molitvu odgovorio. Pokazao joj je vrijeme kada je tra¾ila da razumije njegovu volju. Bog je usli¹avao molitve i rekao: "Daj mi rodove!" Na sva ta pitanja ona nije imala odgovor. I tada joj je Gospodin rekao: "Ti si u svom ¾ivotu imala èudesniji zadatak, dar spa¹avanja. Nisi ga prihvatila nego si vjerovala la¾ima. Oti¹la si od moje Rijeèi i ¾ivjela po ljudskim propisima. Kako ti je moja Rijeè dolazila uvijek si nastavljala ¾ivjeti po ljudskim religioznim mjerilima. Vrlo èesto sam ti slao moju Rijeè kroz propovijedi, vizije, unutarnja otkrivenja. Svaki put si bila odu¹evljenija, ali me nisi slijedila. Odluèila si slijediti ljude. Dala si prednost ljudskim sistemima i svaki put si odbila moju ponudu. Poka¾i mi rod tvog ¾ivota." Stajala je pred njim kada je otvorio vrlo veliku knjigu iz koje su izbijala svijetla u plavoj boji. Otvorio je knjigu i ne¹to pisao u nju. Kad je bio gotov zatvorio je knjigu. Zatim je otvorio drugu knjigu, jednu crnu ogromnu knjigu. Svaka stranica je donosila grmljavinu i na svakoj stranici su se èuli glasni krikovi ljudi. I dok je listao stranice pisao je i rekao: "Drvo koje ne raða roda posjeæi æe se i bit æe baèeno u oganj" - i zatvorio knjigu.
       Najednom je anðeo bio iza nje i rekao: "Idemo." Okrenuli su se i scena se izmijenila. Ponovno je hodala zlatnim ulicama. Dok su hodali zaèula je pjesmu, najèudesniju glazbu kakvu nikada nije èula. Tada su do¹li do raskri¾ja. Jedna staza je vodila prema glazbi koju je èula a druga na drugu stranu. Krenula je prema glasovima ali joj anðeo reèe: "Ovamo." Tako su krenuli drugom stazom. Na kraju staze ugledala je veliku dolinu u kojoj se nalazila velika peæ. Nije mogla iz ove udaljenosti vidjeti plamen, ali mogla je vidjeti kako gori. Plamen je dopirao do neba. Kako su se pribli¾avali osjetila je vruæinu koja je bila sve nesnosnija. Okrenula se da ka¾e anðelu kako ne ¾eli iæi dalje i tada vidjela da je anðeo ostao i ona je bila sama. Htjela mu je ne¹to reæi ali je anðeo digao ruku i rekao da ide dalje. Kad je to rekao do¹la je nova snaga u nju, podigla je i bacila naprijed. Upla¹ila se. Ustala je i poku¹ala se vratiti nazad. Anðeo joj je rekao: "Idi." I opet je do¹la sila u nju, podigla ju i bacila naprijed veæ treæi put. Mislila je da æe pasti u dolinu gdje je bilo tako vruæe. Osjeæala se kao tekuæa vatra, kao da je pala u goruæe jezero. Kad se okrenula vidjela je da je dolina bila jo¹ jako daleko. I u tom momentu kad je pogledala dolinu osjeæala je kao da joj je naprijed sve izgorjelo. Osjeæala je kao da æe biti sva u plamenu. Èula je glasove iz doline. Svi moguæi tonovi glasova vikali su i koliko je mogla razumjeti svi su tra¾ili vodu. Osjetila je kao da æe se i sama sru¹iti u plamen. Pitala se ¹to æe sada. Okrenula je tada leða dolini jer se bojala da æe joj se tijelo od te vruæine raspasti. Prije nego ¹to joj se poèela hladiti prednja strana tijela leða su bila kao u plamenu ne od vatre nego od vruæine. Onda se okrenula da joj sa strane bude dolina i vikala je: "Ja propadam, ¹to da radim?" Sa strane je isto poèelo ¾ariti. Vikala je u bolovima. Kako je vikala vruæa tekuæina je ulazila u nju. Zatvorila je usta i osjetila kao da joj goruæi ugljen dolazi na usta i opet je vikala i sve vi¹e je tonula u tu vruæinu. Osjeæala je kao da se tu sve slijeva niz njezine noge i sru¹ila se. Dok je tu le¾ala pitala se: "©to sam uèinila da sam ovo zaslu¾ila?" Tog èasa je gledala cijeli svoj ¾ivot koji je bio kao lanac saèinjen od neposlu¹nosti i protivljenja. Sve isprike i razlozi kojima se opravdavala da ne èini volju Bo¾ju vraæali su joj se jedan za drugim. Sve je to gledala kao zrak koji nestaje jedno za drugim dok nije primijetila da pred Bogom neæe opstati ni jedna isprika. Zadnja misao koju je imala bila je: "O, kakva prijevara, kakva prijevara, ¾ivjeti cijeli ¾ivot i ne znati da ¾ivim u la¾i."  
   
        Ja ne znam va¹u teologiju ali svoju teologiju sam bacila preko svega. Mnoge stvari su mi bile pokazane, ali jedino ¹to mi je pomoglo bila su 3 mjeseca prije toga kada me je Gospodin posjetio i otkrio mi da æe se sve ¹to sam dr¾ala za kr¹æanstvo raspr¹iti. Pokazao mi je sve la¾i i kriva prikazivanja i rekao: "Ti ¾ivi¹ u jednom spa¹avanju ljudi i ja sam gledao tvoj ¾ivot pred mojim Ocem i ne nalazim ni¹ta ¹to se mo¾e primiti iz tvog ¾ivota. Kada se pokaje¹ i vrati¹ mojoj Rijeèi vidjet æe¹ da je to ne¹to sasvim drugaèije nego ¹to si ti ¾ivjela. Zato ¹to si odbila moju Rijeè ti si stav slavljenja koji je miomiris pred mojim Ocem takoðer odbacila."
       
        Kada me je u travnju Gospodin susreo rekao mi je: "Ti neprestano ¾ivi¹ u grijehu i to te raduje i ponosna si na to i ne trudi¹ se osloboditi grijeha. Ti si dar opro¹tenja i spasenja zakljuèala." Tada sam rekla: "Ali Gospodine, ja se trudim najbolje po svojoj savjesti." Meðutim, ono ¹to mi je Gospodin otkrio je da to ne ovisi o akciji ili djelu, truditi se da èinim dobra djela. Otkrio mi je da je va¾an stav srca, molitva srca. Rekao je: "Nije to da ne bi mogla iæi mojim putem, nego da si odbila iæi mojim putem."
       Spasenje je jedan osobni odnos izmeðu mene i Boga. To nije zakon niti tradicija. To nije skup stvari koje trebamo èiniti. To nije metoda moljenja. Sve ove stvari su religija. Spasenje je odnos intimnosti i vjernosti. Ne znam ¹to vi o tome mislite, ali Prosi je spoznala sve la¾i i prijevare s kojima se hranila i u kojima je ¾ivjela. Rekla je u svom srcu: "Da! Bog je pravedan sudac! U njegovoj ruci je uvijek samo pravda." U tom momentu èula je da netko vièe njezino ime. Bila je tako slaba i nije se mogla diæi. Tada je taj glas opet zvao njezino ime i rekao: "Doði." Tada je do¹la snaga u nju, postavila je na noge i glas je ponovno zvao: "Doði." I sila ju je podigla visoko gore i to se tri puta dogodilo.

        Stajala je ponovno pred anðelom. Anðeo ju je pogledao u oèi i bile su pune suza. Mnogo je suza prolila. Rekao joj je: "Ti si na¹la milost pred Gospodinom." I stavio joj ruke na rame i u jednom trenu oganj vruæine se ohladio. Rekao je: "Idemo." I kako su i¹li scena se promijenila. Stajali su ponovno pred prijestoljem. Ovaj put mogla je jasnije vidjeti Gospodina. Gospodin ju je gledao dugo vremena. Tada se nasmije¹io i pozvao je opet po imenu i rekao: "Ti si na¹la milost u mojim oèima, ja ti dozvoljavam da ide¹ nazad, ali to æe biti samo jedno kratko vrijeme. Ja æu te opet zvati. Idi i reci mom narodu da se vrate mojoj Rijeèi, da se pokaju nad ljudskim sistemima jer oni su meni odvratnost. Neka se pokaju i vrate k meni. Nitko ne mo¾e spasiti osim mene. Nemoj èitati Rijeè kako ti ljudi donose. Èitaj Rijeè i vjeruj to ¹to ka¾e jer je ¾ivot i spasenje u njoj. Spasenje nije kroz djela nego je stav srca. Ja vidim skru¹eno srce i vidim licemjerno srce. Vidim srca koja glume Lucifera, koja sama sebe grade Bogom u ovom svijetu i poku¹avaju vladati gdje bi ja trebao vladati. Oni æe dobiti istu kaznu kao Lucifer. Idi i zovi moj narod da se vrati temelju. Primi moju Rijeè. Nemoj poku¹avati da je mijenja¹ i okrene¹. Moja Rijeè je neovisna."
Jo¹ je rekao: "Ka¾i mome narodu da je vrijeme vrlo kratko, da dolazim uskoro, ali ne vidim spremnosti u mom narodu. Reci mom narodu da tra¾im od njega 2 stvari: vjernost i poslu¹nost. Reci im da æe svako stajati preda mnom ne samo da odgovara za svoj ¾ivot nego i za darove i pozive koje sam im dao. Ka¾i im da usporedba o talentima ne pi¹e uzalud u Rijeèi. Toga dana kada æe stajati preda mnom ja æu tra¾iti te talente. Ti si na¹la milost u mojim oèima i zvat æe¹ se (Grace) milost. Ja ti dozvoljavam jedno kratko vrijeme i zvat æu te uskoro nazad. Sjeti se kada opet doðe¹ kao ¹to sada stoji¹ preda mnom ja æu ti postaviti isto pitanje: Gdje su ti rodovi?" I zatim reèe: "Idi!" Prije nego ¹to je oti¹la jo¹ je rekao: "Pogledaj na ovaj sat." Iznad prijestolja bilo je ne¹to. To nisu bili satovi kao na¹i na zemlji ali je razumjela vrijeme. Vidjela je da je ostalo samo kratko prije nego æe On doæi. I Gospodin reèe: "Ka¾i im, vjerovali ili ne, reci im za svjedoèanstvo."
Tada je oti¹la s anðelom i sreli su onog prvog anðela. Drugi anðeo je oti¹ao i prvi ju je dalje vodio dok nisu do¹li do onog mjesta gdje ju je prihvatio. I on joj je rekao: "Ali budi sada vjerna". I opet joj reèe: "Idi." Onda je sve nestalo. I sada je primijetila da se nalazi iznad kuæe gdje smo bili. Kratko se zadr¾ala i primijetila je da su s njom dva anðela. U trenutku kad je do¹la k sebi vidjela je pred sobom sve u kuæi. Vidjela je i svoje tijelo kako di¾e ruke i moli za snagu. Anðeli su do¹li do tijela i ono se podiglo u zrak i u tom momentu Prosi je ponovno u¹la u svoje tijelo. Vidjela je kako se u zraku susreæe sa svojim tijelom. Èula je tada uzvik ali ne zna èiji je to bio uzvik. I ja sam èuo i ona je èula. U tom momentu je otvorila oèi i vidjela da æe se sresti sa mnom. Da li sam sanjao i da li je ona sanjala?
       Njezin ¾ivot se promijenio potpuno. Èesto nije shvaæala da je u slu¾bi. Ali kada je slu¾ila do¹la je slava Bo¾ja sa iscjeljenjem i ¾ivoti ljudi su se promijenili. Bilo je zaèuðujuæe. Jednom prilikom Prosi je trebala voditi molitveni tim. Par tjedana prije nego smo mi do¹li prestala je dolaziti na sastanke, na pripreme, pa èak i na molitvu. Rekao sam joj: "Prosi ne misli¹ da si propustila sate pripreme." "John, on ¾eli da budem pred njim i ja æu to èiniti." Ja sam to respektirao. Molitveni tim je sam vje¾bao. Rekao sam joj da doðe barem da ih ohrabri. Rekla mi je da oni sve znaju. "Rekla sam Juliji sve ¹to treba znati." Rekao sam joj: "Ali ti treba¹ biti tamo." Pogledala me je i rekla: "John, kada prodrem u ovoj molitvi tada æu vidjeti Gospodina." Kasnije kada je bila sa Gospodinom Julija mi je rekla: "Mama me je 2 dana zvala i rekla mi sve ¹to treba o misiji za Njemaèku i buduænosti tima." Ona je èak imala viziju koju je dugo èuvala u srcu. Bog joj je pokazao kako se molitva isplati i kako se sila nadvila na cijeli grad i mnoge ljude dovela Gospodinu. Rekla mi je: "Julija nisam sigurna da æu to do¾ivjeti. Kada se to dogodi ja neæu biti prisutna, ali dr¾i se èvrsto toga. Nikada nemoj u to sumnjati, nemoj to napustiti. Dogodit æe se." Tada ju je poèela hrabriti: "Mama kako to da neæe¹ biti tu tada." Rekla joj je: "Ima stvari ¹to ti ne mo¾e¹ razumjeti." Tada mi je rekla: "Ima stvari ¹to sam ljudima rekla i oni ne vjeruju. Ali bit æe velikih okupljanja u mojoj kuæi velik sastanak. I na tom okupljanju æe saznati da sam govorila istinu." I za nekoliko mjeseci je umrla.
       I naravno bilo je velikih okupljanja. Ljudi koje je ona opominjala do¹li su k svjetlu. Vodila je otprilike 5 slu¾bi. I za svaku je slu¾bu nekoga zvala i predala mu ogrtaè u molitvi. Zadnjih nekoliko dana je postila i molila, vi¹e od 2 mjeseca provela je noæi pred Gospodinom. Ja sam oti¹ao da tra¾im Gospodina. Bio sam odsutan srijedu, èetvrtak i petak. I u petak u noæi u 1 sat ujutro nazvala me je i rekla: "John, ne mo¾e¹ ni zamisliti ¹to se dogodilo. Poèela mi je prièati kako je Gospodin do¹ao u kuæu i kako je do¹la sila nad krevetima djece i djeca su poèela moliti kao ¹to nikada prije nisu molila. Sila Bo¾ja je ispunila cijelu kuæu. Imali smo goste. Oni su se probudili i pali na lice i prizivali Boga. Imali smo jedan braèni par. Iza¹li su iz sobe, do¹li u dnevnu sobu, pali na lice i prizivali Gospodina. Ona je bila u djeèjoj sobi u borbi s Bogom za na¹u naciju. Satima su vikali Bogu da Bog po¹tedi na¹u naciju èak i najmlaði trogodi¹njaci su molili. Molili su za Njemaèku i poèeli su se proroèki moliti i onda su jednostavno zaspali. Prosi je rekla: "John, doði nazad. U ovim danima moramo biti zajedno."
       Slijedeæeg dana kada sam do¹ao kuæi isprièala mi je stvari ¹to joj je Gospodin govorio i ¹to joj je nalo¾io. Zatim je rekla: "Moramo sada 2 dana provesti pred Gospodinom." Rekao sam joj da sutra moram biti u zajednici. Odgovorila je : "©to je va¾nije biti u zajednici ili biti gdje Bog hoæe da bude¹." Rekao sam da me mora razumjeti da moram biti prisutan jer nisam bio tu. Moram biti u zajednici. Rekla je: "U redu." I tu veèer sam se razbolio. Ujutro nisam mogao ustati iz kreveta i tako nisam mogao iæi u zajednicu. Prosi me pozvala da se poku¹am moliti zajedno s njom. Ustao sam iz kreveta i zajedno smo molili. Molili smo do ponedjeljka i tada je do¹ao Gospodin ujutro u na¹u kuæu. Nismo ga vidjeli ovim oèima ali sila Bo¾ja se osjetila u kuæi. Pao sam na jednu stranu a ostali na drugu i svi smo drhtali. Slava Bo¾ja je do¹la. Bog je poèeo govoriti, mogao sam ga èuti. Govorio je toliko stvari u odnosu na Njemaèku. To je bilo u ponedjeljak. Proveli smo zajedno cijeli tjedan. I tada u nedjelju ujutro oti¹la je kuæi Gospodinu. Shvatio sam da ovo iskustvo Prosinog ¾ivota trebam podijeliti s vama.

       Kako stojite s Bogom? On gleda u srce. Kada razmi¹ljate o Bo¾joj rijeèi, da li ka¾ete spreman sam susresti se s Gospodinom. Koliko stvari èinimo ¹to ljudi oko nas oèekuju? Koliko stvari èinimo ¹to to odgovara tradiciji? Promjena je rizièna na razlièite naèine. Ili ¹to je bolje platiti cijenu sada ili èekati kad se susretnemo s Gospodinom. ©to se dogaða kada sretnemo Gospodina? Kako iz svog ¾ivota naèini¹ lanac izgovora za¹to nisi i¹ao za Gospodinom? ®ivio si u la¾i. Ne zato ¹to nisi poznavao istinu nego zato ¹to su izgovori i isprike do¹le u tvoj um protiv Rijeèi Bo¾je, protiv puta Bo¾jega. Koliko stvari ima u na¹em ¾ivotu koje su protiv Bo¾je volje pa ipak ih èinimo? I kako smo gladni za Bogom pa ipak! Da li uistinu ¾elimo ono ¹to i on ¾eli? Gospodine uèini kako ti hoæe¹! Kada æemo prestati èiniti ¹to hoæemo i pustiti da on upravlja? Kada æemo vjerovati da on kontrolira sistem? Kada æemo vjerovati pa da se pojavi svjetlo duboko u na¹im srcima.        Duh Sveti mi je jutros rekao: "To se tièe pojedinca." Vi niste ni spremni nositi teret nacije. Ne znam ¹to je u pojedincu. Ja vidim vas veèeras i ne znam da li æu vas ikada vidjeti. Samo bih vam rekao da ¾elim stajati pred Bogom jer mi je on rekao: "Neæu da slu¹am isprike za¹to im nisi rekao." Bolje da vam to ka¾em, slagalo se to s mojom teologijom ili ne. Mo¾da je to tebi va¾no ali meni nije.
Uèinio sam ¹to mi je bilo nalo¾eno. Ljubljeni, kr¹æanstvo nije biti europski, nije biti zapadnjaèki, nije biti afrièki, nije ono ¹to bi mi htjeli da budemo, to je Bog. Sve æe proæi osim Rijeèi Bo¾je. Jednog dana æe¹ i ti stajati tamo gdje je Prosi stajala. Ja znam da tu stojim, vidio sam ga kad mi je govorio i vidio sam da je moje spasenje u ¾ivotu bilo kao svijeæa. Ne uzimam to kao garanciju. Pozvao bih vas da zaboravite svakoga. Zaboravi svoju ¾enu, svog mu¾a, zaboravi svoga bli¾njega, svoje poslove, zaboravi svoju obitelj. Pomisli samo jedan moment da æe¹ jednoga dana stajati pred Bogom. Ja znam da æe taj dan brzo doæi. I mo¾da æe ti Gospodin tada reæi: "Daj mi plodove!" Ako se pita¹ ¹to æe¹ sada raditi, vrati se natrag k Rijeèi, natrag u vezu s Isusom. Na nama je izbor. Da li æemo izabrati Isusa?

       Dragi Du¹e Sveti, bez tebe ne mo¾emo ni¹ta èiniti. Sve na¹e razumijevanje i nastojanje nisu ni¹ta pred tobom. Bez tebe se ne mo¾emo èak ni pokajati. Molim te doði. Doði sada Gospodine, doði svakome, susretni nas tu gdje stojimo. Gospodine, govori duboko u na¹a srca i oslobodi nas od svega ¹to smeta da gledamo tvoje lice. Oslobodi nas od svega ¹to nam smeta i ¹to nas hoæe zadr¾ati. Oslobodi nas od ponosa koji nas èesto dr¾i, od samopravednosti. Oslobodi nas od svake la¾i koju smo mo¾da povjerovali. Gospodine Isuse provedi u nama tvoju Rijeè da nas o¾ivi u na¹im srcima. Daj da Pismo ¾ivi u nama, daj da ono svijetli u na¹em srcu. U ime Isusa Krista uzimam autoritet kroz snagu Svetoga Duha protiv svakog protivljenja, protiv djelovanja svake tame. U ime Isusovo protivim se svakoj sili la¾noga duha koji je poslan ovog èasa. Odbacujem ga u ime Isusovo. Odbacujem djelovanje neprijatelja koji je ljude zaveo i prevario. Ðavle, ti si pobijeðen i nema¹ pravo. Isuse, molim te da izlije¹ na nas svoju svetu krv. Izlij svog Svetog Duha, izlij svoju mudrost na nas i daruj nam tvoja otkrivenja. O Bo¾e, vièemo k tebi. Imaj milosti za nas i susretni nas osobno. U ime Isusovo. Amen.

        Molim vas da ne¹to uèinite. Vi ne morate to uèiniti ako ne ¾elite ali vas molim da se spustite na svoja koljena i izlijete svoje srce pred njim. Kada molimo nema ¹ablona, nema metoda. Èini to na taj naèin da susretne¹ Boga. Èini to uvijek na naèin da mo¾e¹ susresti Gospodina. Amen.

Home
Hosted by www.Geocities.ws

1