Kako mi, kao griješni ljudi puni grešaka, možemo doći Bogu? Zašto bi Bog odgovarao na naše molitve?
Jedna sestra nije imala osjećaj da je razdražljivost grijeh, i nije se time bavila. Kasnije, kad nije mogla prijeći preko nekih stvari, htjela se pozabaviti time pred Gospodinom. Nazvala me i zakazala sastanak sa mnom. Rekao sam joj da krene u molitvu. Poslušala me. Prije nego je došla pred Boga, nije razmišljala o pravednosti. Međutim, čim se okrenula Bogu, pojam pravednosti je došao u njene misli. Mislila je u sebi, "Sa kojom vrstom pravednosti bih trebala doći pred Boga?" Zatim je shvatila da je njena razdražljivst bila grijeh, i spoznala da ona sama po sebi nije imala nikakvu pravednost. Novi vjernik često moli i pita, "Na temelju čega mogu doći pred Boga?" Pretpostavimo da ste u svojoj sobi. Možete biti odjeveni kako god želite, ali ako trebate dočekati gosta trebate se prikladno odjenuti. Nitko se neće okititi kada ide u krevet. To je zato što ste sami kada idete na spavanje, i nema potrebe da se sredite. Ali u toku dana srećete ljude; u skladu sa time se trebate i odjenuti. Na sličan način, kad čovjek dolazi pred Boga uzima u obzir kako bi se trebao odjenuti. Kad je prisiljen doći pred Boga, bilo zbog bolesti ili neke nevolje, on se odjednom sjeti mnogih grijeha koje je inače ignorirao.
Kako dolazimo Bogu? 1. Korinćanima 1:30 je snažan stih u Novom zavjetu,
''Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje...''
On otkriva da kršćanin ne dolazi Bogu kroz svoju vlastitu pravednost. Niti dolazi Bogu sa svojim brojnim grijesima. Zapravo, on dolazi Bogu kroz Krista samog. Pristup kršćanina Bogu nije zasnovan na njegovoj pravednosti ili nepravednosti. Ovaj stih nam jasno pokazuje da je Krist postao vjernikova pravednost. Nije to nešto što je vazano za Krista i to je postalo naša pravednost; štoviše, Krist sam u svojoj punini je postao naša pravednost. Nešto od Krista nikada ne može biti apsolutno i savršeno kao Krist sam po sebi. Kada Krist sam postane naša pravednost, Bog nas prihvaća.
Iskustvo mnogih kršćana slijedi određeni uzorak: Ako čitaju Bibliju ujutro i upravljaju svojom naravi tijekom dana, mogu se uvečer nepokolebljivo, snažno moliti. Ali ako u toku dana pogriješe, njihova večenja molitva je slaba. Zapravo, čak i kada sagriješimo, Krist je još uvijek naša pravednost. Ova činjenica se nije promjenila zato što smo u Kristu. Ako se danas dobro ponašamo i mislimo da smo sposobniji doći Bogu, tada mu dolazimo po svojoj vlastitoj pravednosti. To je krivi koncept. Bog nas ne prihvaća na osnovu naše pravednosti, a još manje naše nepravednosti. Njegovo prihvaćanje se temelji na Kristu. Kršćanin ne postaje nepravedniji kada griješi niti postaje ispravniji čineći dobro. Grijeh ne umanjuje pravednost kršćanina, niti dobra djela povećavaju njegovu pravednost. Naša pravednost pred Bogom ne ovisi o našem ponašanju, nego na Kristu. Naša pravednost pred Bogom nikad se ne mijenja. Pravednost je osoba; ona nije stvar. Pravednost koju ima kršćanin jest živi Krist; ona nije neki neživi objekt. Čak ako priznamo sve grijehe svijeta, naša pravednost je još uvijek sami Krist. Prije ili kasnije svaki kršćanin mora shvatiti tko je taj Jedan koji je njegova pravednost.
OBUĆI KRISTA
Haljina pravednosti je dobra ilustracija, iako ne i savršena. U Starom zavjetu, Jakov je prevario svog oca kako bi dobio njegov blagoslov. Jakovljev brat bio je dlakav čovjek, ali je bio miran. Rebeka je Jakovu dala Ezavov ogrtač, a zatim mu pokrila ruke i vrat kozjom kožom u namjeri da ukrade blagoslov od njegovog oca. To je pretvaranje, laž. To nije način na koji kršćanin dolazi pred Boga. Mi ne trebamo obući haljinu pravednosti; mi trebamo obući Krista. Ne trebamo odjenuti Kristovu odjeću; mi trebamo odjenuti Krista. Galaćani 3:27 govore o tome da se odijenemo u Krista.
'' Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. ''
Pravednost koju sada imamo daleko nadilazi našu vlastitu pravednost. To sami Krist postaje naša pravednost. Zbog toga smo savršeni i sada nas Bog može prihvatiti.
Koji je naš temelj kada dolazimo Bogu? Što je u našem umu kada dolazimo pred Njega? Jesmo li u strahu kada mislimo na naše grijehe, a hrabri kad razmišljamo o svojoj pravednosti? Ili mislimo o Kristu? Mnogi ljudi su obuzeti ili svojim grijesima ili svojom pravednošću.
Dopustite mi da spomenem sestru o kojoj sam ranije govorio. Konačno sam otišao kod nje i upitao je o njenom molitvenom životu. Odgovorila je, "Ne mogu se moliti jer imam lošu narav." Rekao sam joj, "Bog ti ne odgovara kada imaš lošu narav, niti ti odgovara kada imaš dobru narav." Nije mogla razumjeti ove riječi. Sjeo sam i na naizgled drzak način rekao, "Bolji sam od tebe u jednoj stvari: Ja imam vjeru da Bog odgovara na moje molitve. Što ti misliš?" Rekla je, "Ne vjerujem u to. To je samo ono što ti tvrdiš." Zatim sam rekao, "Ja mogu biti dobar ili loš poput tebe, ili mogu biti i gori od tebe. Ali pravednost kojoj sam povjerovao i primio je, drugačija je od tvoje. Ja dolazim Bogu kroz Krista kao moje pravednosti, ne kroz Kristovu pravednost. Pred Gospodinom ja imam svoju vlastitu pravednost baš kao i nepravednost. Naravno, moja vlastita nepravednost ne može se držati kao pravednost u Njegovim očima, ali ni moja pravednost se ne može smatrati pravednošću u Njegovim očima. To nema ništa sa time što ja ljubim Njega, nego sa time što on ljubi mene. Ja ne čuvam sebe; On me čuva. Nisu moje ruke te koje drže Njega, već Njegove ruke koje drže mene. Nije stvar moje, već njegove vjernosti." Ja mogu sagriješiti više nego svi vi koji sjedite ovdje, ali mogu biti hrabar pred Gospodinom jer je moja pravednost sami Krist.
Novi vjernik može doživjeti prilično uzvišeno stanje, slično Pavlovom iskustvu u trećem nebu. Drugi put može biti prilično nisko, kao da se spustio u bezdan. Međutim, moramo shvatiti da je problem grijeha riješen Kristom na križu, i da je problem pravednosti također sređen od strane Krista na prijestolju. Pravednost koju nam je Bog dao je upravo Krist. Jednom kada nam je dao Krista, On više nikada neće promjeniti svoju volju. U Kristu, Bog ne može pronaći nikoga savršenijeg nego što ga je već pronašao. Ovo je razlog zbog kojeg su naša srca danas radosna. Kad smo prvi put povjerovali, temelj za naš dolazak Bogu bio je Krist. Nakon što smo vjernici dosta godina, temelj za naš dolazak Bogu još uvijek je Krist. Naše napredovanje ne može nas učiniti sposobnijima za pristup Bogu, niti nas naša zloba može učiniti manje sposobnima za pristup Bogu. Hebrejima 4:16 kaže da Mu možemo pristupiti smjelo u svako vrijeme.
'' ...stupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!''
NAŠA PRAVEDNOST I NAŠE PONAŠANJE
Kršćanin sam već dvadeset godina. Moje ponašanje se mijenjalo, ali moja pravednost se nikada nije promijenila. Niti će se promijeniti u slijedećih dvadeset godina, zato što je moja pravednost Gospodin Isus Krist, Božji Sin. Čak ako i otpadnem kao Dema i Aleksandar kotlar, neću biti nepravedniji nego što već jesam. S druge strane, čak ako trpim koliko je Pavao trpio, ljubim Gospodina koliko ga je Ivan ljubio, i budem smion koliko je Petar bio, to neće niti malo povećati moju pravednost. Moje ponašanje se može popraviti ali moja pravednost nikada. Mogu napredovati u svetosti, ali ne u pravednosti, zato što je pravednost koju mi je Bog dao već savršena. Ta pravednost je upravo Krist. Ja sam najpravednija osoba na zemlji zato što je moja pravednost upravo Krist. Baš kao što se Krist nikada ne mijenja i sviđa se Bogu, ni ja se ne mogu mijenjati, i sviđam Mu se.
Jednom kad vam se ova stvar slegne, svi problemi sa kojima se kršćani suočavaju također će se slegnuti. Vidjeli smo da pravednost nema ništa sa grijehom. Grijeh je jedna stvar, pravednost druga. Ako se naše pristupanje Bogu temelji na ovoj pravednosti, Sotona nam ne može učiniti ništa da nas optuži. Nadam se da nećemo uzeti ovu riječ samo kao neku vrst doktrine. U našem zajedništvu sa Bogom trebamo vidjeti nešto novo. Moramo vidjeti da čovjekovo ponašanje pred Bogom može biti dobro ili loše, ali se njegova pozicija pred Bogom ne može nikada promjeniti. Ako naš život kao kršćanina traje već dvadeset ili trideset i više godina na ovoj zemlji, možemo postati napredniji, svetiji, duhovniji, ili zreliji, ali se naša pravednost neće promjeniti. Neće nam pružiti više smionosti, niti će oduzeti išta od naše smionosti, zato što je naša pravednost jednostavno Krist sam po sebi..