Jeste li ikada stali i promislili o svim propisima i zakonima koje svakodnevno susrećemo? Kako ta pravila, utemeljena od strane autoriteta, društva, običaja, utječu na naše živote? Pravila vladaju u mnogim područjima naših života - čak i u duhovnim iskustvima - i mogu utjecati na njih pozitivno ili negativno. Iako su zakoni u svojoj osnovi dobri, neki ljudi se njima uhvate u lagalizam - strogu, doslovnu vjernost zakonu - da ne mogu zapravo uživati u životu.
          U Starom Zavjetu čitamo o starom savezu koji je bio odnos između Boga i čovjeka temeljen na strogom skupu pravila. Ako bi Izraelci držali taj zakon, bili bi blagoslovljeni. Ali kad ga ne bi vršili, morali bi prinositi žrtve kako bi opet dobili blagoslov. U to vrijeme to je bio jedini način potreban za održavanje odnosa s Bogom.
         Međutim, pod novim savezom, mi imamo predivan dar milosti zbog Isusove žrtve na križu. Naše spasenje i naš odnos sa Bogom nisu više zasnovani na vršenju određenih propisa. "Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!" (Rim.11:6).
         Mnogi ljudi još uvijek obvezuju sami sebe nerealnim zakonima njihovih vlastitih djela. Moguće je napraviti zakon ni iz čega, čak i dobrih stvari, kao što su čitanje Biblije i molitva. Disciplina u ovim područjima je dobra za nas, ali legalistička očekivanja bi trebalo izbjegavati.  

         ZAMJENI SVOJA DJELA BOŽJOM MILOŠĆU

      Mnogi kršćani danas pokušavaju živjeti kršćansku savršenost kroz svoje vlastite napore. Zbog svih izazova svakodnevnog života, to ubrzo postane nemoguć zadatak. Sa svim njihovoh humanim djelima, ti legalistički kršćani još uvijek nemaju mir, radost, samopoštovanje ili pouzdanje. Čini se da im je nemoguće postići pozitivne promjene koje žele.

      Promjene u našim životima dolaze na 2 načina: kroz naša vlastita djela tijela ili po Božjoj milosti. Pokušaj da se stvari događaju kroz naša vlastita djela, često donosi frustraciju. Ako je tvoj život ispunjen stalnom borbom (mukom) i osjećajem isfrustriranosti, tada si u "djelima tijela" koja su prilično drugačija od pravog djelovanja. Bog želi da radimo i pribavljamo sve što je potrebno za svoju obitelj i sebe. Ali "djelovanje u tijelu"se događa kada pokušavamo koristiti naše vlastite ideje, planove i energiju da postignemo ono što samo Bog može učiniti.
      Pogledajmo poruku iz Iz.50:11, "Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svoga i žeravu koju raspiriste. Tako će vam moja učiniti ruka, ležat ćete u mukama." (prijevod iz Amplified Bible: "Pripazite se vi koji nastojite zapaliti svoje vlastite vatre, koji okružujete i opasujete sami sebe prolaznim bljeskovima koje rasplamsavate! - hodajte u svjetlosti vatre koju ste sami napravili i bljeskovima koje ste zapalili. Ali ovo ćete imati iz Moje ruke: ležat ćete u boli i muci.") .
Mi možemo živjeti u svojim vlastitim naporima, ali ako postupamo na takav način na koncu ćemo podnositi žalost i muku.
      Ivan 15:5 nas podsjeća da baz Krista ne možemo učiniti ništa. Kad spoznamo da moramo ovisiti o Njemu i kad budemo mogli vježbati našu vjeru, dopuštajući sili Duha Svetog da donese promjenu kroz milost, tek tada ćemo moći iskusiti istinski mir. Vjera jest ovisnost o Bogu, oslanjanje na Njega. Vjerovanje jest ono djelo koje Bog traži od nas.

      Na početku svog kršćanskog života, neprestano sam pokušavala sama promjeniti stvari oko sebe. Ali jedan od vrhunaca moga života bio je trenutak kad sam primila otkrivenje o Božjoj milosti.
Ako želiš vidjeti dobre promjene u svom životu, moraš shvatiti da ih samo Bog može učiniti. I ponekad, jedino što ti možeš napraviti jest čekati. Dakle, možeš baš to prihvatiti i uživati na putovanju dok čekaš!
      Čekanje u frustraciji nije pravo Biblijsko čekanje. Isto tako pokušavanje da se dobije vjera je nešto što je potpuno drugačije od stvarnog posjedovanja vjere. U svakoj situaciji jednostavno je prepoznati imaš li vjeru ili se boriš pokušavajući je imati. "U počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao ..." (ili prema prijevodu iz The Amplified Bible "...Jer mi koji vjerujemo (pouzdajemo se u Boga) ulazimo u taj počinak, u skladu sa Njegovom izjavom...") Heb.4:3. Ako zaista vjeruješ Bogu, iskusit ćeš počinak i mir, umjesto da budeš ljut, negativan i kritičan.
      Neko vrijeme su mojim životom upravljali ciljevi koje sam postavljala. Bila sam toliko zaokupljena ulaženjem u stvari za koje sam osjećala da ih je Duh pripremio za mene, da sam propuštala uživati u životu u tom trenutku. Ali trebala sam shvatiti da, ili ću ja nastojati da se nešto dogodi, ili ću dopustiti Božjoj milosti da to ostvari. Izreke 16:9 kažu: "Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove."(prijevod iz The Amplified Bible: "Ljudski um planira svoj put, ali Gospod usmjerava njegove korake i čini ih sigurnima.")

        POMAKNI SE PREMA VEĆIM, BOLJIM STVARIMA

      Budi oprezan da ne žrtvuješ svoju radost, mir i samopoštovanje, jednostavno zato što ne možeš zamisliti živjeti bez činjenja grešaka. Dok god si u ovome tijelu činit ćeš greške. Ali naša pravednost dolazi od toga da stavimo svoju vjeru u Isusa Krista. Kada prihvatimo njega kao našu konačnu žrtvu, ni jedno drugo žrtvovanje neće biti potrebno. Stoga prihvati Božju milost i nauči biti zadovoljan nesavršenim sobom, imajući na umu da Bog još nije završio sa tobom.
      Umjesto neodlučnog prilaženja Bogu zato što nisi savršen, priđi mu kao dijete koje dolazi svome ocu. Oslobodi se starog načina djelovanja. Biti kršćanin nema veze sa onim što ti radiš, nego sa onim što je Isus učinio! Trebaš dobiti otkrivenje da si pravednost Božja (potvrđen, prihvaćen i u ispravnom odnosu sa Njim, po Njegovom božanstvu) (2.Kor.5:2).
      Previše ljudi je zarobljeno u svoje stare mentalne sklopove. I zato što su uskogrudni - sa malo ideja i snova - žive male, uske živote. Ali Bog želi da se probudimo i počnemo misliti VELIKO! "Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti ..." (Rim.12:2).
      Kako se preobražavam? Skidanjem, odlaganjem svoga načina razmišljanja i podlaganjem pod upravu Duha Svetog. Isus je došao zato "da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu." (naši životi upravljani, ne po standardima i diktatima tijela, nego upravljani Duhom Svetim) (Rim.8:4).
      Bog želi da zaustavimo naše "sitno" umovanje. On želi da vjerujemo (Lk.18:27): "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu." On želi da mislimo "veliko". U knjizi Izlaska 3:8 piše da je Bog planirao povesti svoj narod ...u dobru i prostranu zemlju... David je rekao ...Gospod na polje prostrano izvede me... (Ps.18:19). Izaija 54:2 kaže - Raširi prostor svog šatora.... I danas nam Bog želi pripremiti mjesto dovoljno veliko da smjesti obilje blagoslova koje ima za nas.
      Mi se za te blagoslove pripremamo odbijajući da mislimo mizerno. Jednostavno trebamo donijeti odluku da napustimo uobičajeno ponašanje, vjerujući Bogu za veće i bolje stvari.

       ODRŽAVATI OSOBNI ODNOS SA OCEM

      Ponekad toliko budemo okupirani održavanjem pravila i zakona da propustimo osobni odnos koji Bog želi imati sa nama. Da, Bog želi da budemo poslušni Njemu, ali iznad svega želi da imamo odnos ljubavi sa Njim. On ne želi da se toliko mučimo čineći ono što je ispravno, istovremeno zaboravljajući pouzdati se u Njega (ovisiti o Njemu). On želi da Ga trebamo. Stoga, nemojte se mučiti - naučite se privinuti uz Njega. Zar to ne zvuči dobro? Mi trebamo tako dubok odnos s Bogom, da mu možemo reći sve o svojim potrebama i podijeliti naše stvarno ja sa Njim.
      Kakvu vrstu osobnog odnosa ti imaš sa Bogom? Misliš li da je On ljut na tebe svaki put kad pogriješiš, i da ne želi pričati sa tobom..., ili da se moraš nekako iskupiti za to? Biblija kaže (Heb.4:15-16): "Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Stupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!"
      Mnogi kršćani propuste iskusiti stvarni mir jer ne razumiju da su u Kristu pravedni. Sve dok ljudi ne prestanu živjeti u skladu sa onim što osjećaju i čvrsto ne ustraju u tome tko jesu u Kristu, nikad neće pronaći istinsku sreću. Bog želi blagosloviti svoju djecu, ali to se može dogoditi samo onda kad imaju dubok odnos ljubavi sa Njim.
      Zakon nam pokazuje ono što trebamo činiti, ali jedini način da se to učini jest pomoću milosti. Odvojeno od Krista ne možemo učiniti ništa. Pravila i propisi kažu da izvjesne stvari "moramo učiniti": "Moram se moliti..., moram ići u crkvu..., moram očistiti kuću..." Ali osobni odnos sa Bogom dovodi do toga da "želim" učiniti sve te stvari.
      Poslanica Kol.1:21 govori "... Krist u tebi, nada slave." To je temelj našeg odnosa s Bogom. Krist u meni jedina je nada slave. Bez toga da On živi u nama, mi nemamo nade.

         SVETI POZIV

    Matej 5:48 kaže da budemo sveti kao što je Bog svet. Isus, sjeme svetosti, živi u nama i poziva nas da živimo život svetosti. "Bog ...nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu" (2Tim.1:9). Taj sveti poziv vodi nas u svetost. Isus nas zove, ne zbog nečega što smo učinili, nego da ispunimo njegovu svrhu, a ta je da se cijeli svijet spasi. On želi da budemo sveti tako da možemo utjecati na živote drugih ukazujući im na Krista. "Svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista" (1Sol.5:22-23). Bog nam govori da se promjenimo, a zatim obećava da će On biti taj koji će nas promjeniti. Stih 24. kaže: "Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti." Bog nas zove vani i On je taj koji ispunjava taj poziv u nama. Dakle On daje svu vjeru, svu slavu! Psalam 16:8 govori nam da smo dobili postojanost time što smo imali odnos sa Bogom. "Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti." Jedini način da budem postojan jest da provedem kvalitetno vrijeme sa Bogom. Psalam 91:1 kaže: "Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega." Ovdje riječ prevedena kao "prebivati" ima značenje "trajno se učvrstiti, utemeljiti dom". Treba nam biti udobno u kući sa našim Ocem.
      U posl. Iv.15:4-5 Bog kaže: "Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa." Bog želi da prepoznamo da Ga trebamo i da ne možemo učiniti ništa vrijedno bez ovisnosti o Njemu. Sve dok živimo u Njemu i ostajemo u neprekidnom savezu sa Njim. Njegova milost učinit će da živimo pobjedonosne kršćanske živote koji rađaju mnogo dobrih plodova.
      Primjetite da su načela milosti i savez (prijateljstvo) sa Bogom oslobađajući, plodonosni i preobražavajući!
       Nema ropstva niti tereta u Njemu. Zato, iskorači iz poraza legalizma i otkrij radost življenja u Njegovoj milosti.