DA LI MI ZAISTA VJERUJEŠ?

( Joyce Meyer )

  Bog ima mnogo blagoslova koji čekaju svakog od nas. Ali prije nego što ih ti i ja možemo primiti, On treba razviti određeni stupanj zrelosti u nama, a to čini provodeći nas kroz različite ispite. Baš kao što je Duh Sveti odveo Isusa u pustinju da ga iskuša prije nego što ga je uveo u službu, Božji Duh i nas vodi kroz period testiranja ( kušanja ) prije nego budemo promaknuti. Iako nitko od nas ne voli ispite, oni su zapravo jako vrijedni. Bog ih koristi da iznese na vidjelo naše krive stavove, želje i ponašanja kojih nismo ni svjesni, no trebaju biti izmjenjeni. Željela bih se par trenutaka usredotočiti na jedan bitan ispit kroz koji nas Bog stalno i iznova provodi. To je ispit vjere (povjerenja).
Povjerenje ili vjera je ( po definiciji Webster II New College Dictionary ) "potpuno pouzdanje (uvjerenje, sigurnost) u poštenje (integritet, čestitost, besprijekornost), sposobnosti i dobar karakter druge osobe." Druga interpretacije riječi povjerenje jest "imati vjere u".
  Kao kršćani, ti i ja trebamo imati vjeru u Boga i ne brinuti ni za što. U Mat.6:25,27, Isus kaže:"Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat?" Isus dalje govori da Otac zna sve naše potrebe, te ako se On brine i proviđa za ptice nebeske, da će sigurno brinuti i proviđati i nama, jer smo mnogo vredniji nego one (vidi stihove 32 i 26).
Reći ''Ja ti vjerujem Gospodine'' je jedno, jer tek onda kad smo kušani teškim okolnostima možemo uvidjeti koliko je snažna naša vjera.
  Zamislite grupu muškaraca kako ribare na pučini. Vruće ljetno nebo je plavo, a vjetar je toliko lagan da je površina mora glatka kao staklo. Odjednom ljudi ugledaju mrlju za koju smatraju da je mjesto gdje će ribe gristi. Bace sidro u more da struja ne odnese brod. Prirodno, oni misle da ih sidro drži na mjestu, ali ne mogu znati koliko je ono sigurno sve dok ga praktično ne ispitaju - dok ne zapuše vjetar. To je ono što Bog čini sa nama - On dopušta raznorazne ''vjetrove'' nevolja da zapušu u našim životima, kako bismo mogli uvidjeti koliko je sigurno naše povjerenje u Njega.

 

NE MOŽEMO IMATI SVJEDOČANSTVO BEZ KUŠNJE

  Bog je djeci Izraela dao ispit vjere kada su bili u pustinji. Izlazak 16:4,...''Tada reče Jahve Mojsiju: Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće.''
  Riječ ''kušati'' je druga riječ za ispitivati. U stihu 16 vidimo da je Bog rekao Izraelcima da sakupe jedan gomer po osobi svaki dan. Nisu smjeli sakupiti više od dnevne zalihe, osim šestog dana kada su skupljali duplu dozu - za taj dan i za subotu.
To baš ne izgleda neka velika stvar za tebe i mene, no za njih je bila. Razmisli o tome: približno 3 miliona ljudi bili su usred pustare bez odgovarajuće opskrbe hranom. Izraelci nisu imali opipljivu garanciju da će dobiti hranu idući dan, zato možete zamisliti da je veliko iskušenje bilo sakupiti što su više mogli dok im je bila dostupna. To je zaista zahtjevalo djelo vjere od njih da sakupe samo jednodnevnu zalihu i da vjeruju da će Bog nastaviti držati svoju riječ i priskrbiti im dovoljno mane svaki dan.

  Pozicija s koje ja djelujem jest to stvarno povjerenje popraćeno djelovanjem. Ako kažemo ''Ja ti vjerujem Gospodine'', a onda počnemo brinuti o našoj situaciji ili pokušamo sami za sebe proviđati , pokazujemo svojim djelima da ne vjerujemo Bogu. Naravno, bilo je nekih koji Mu nisu vjerovali pa su sakupili više od jednodnevne zalihe mane. No Bog je učinio da se višak mane usmrdi i ucrva.
Zašto je Gospodin testirao njihovu vjeru? Jednostavno, zato jer ih je želio pripremiti za Obećanu Zemlju.

SVAKI PUT KAD JE NAŠA VJERA POD ISPITOM, MI BIVAMO PRIPREMANI ZA VIŠU POZICIJU

  Kad mi je Bog rekao da napustim crkvu u kojoj sam bila u punovremenoj službi i iz koje sam odlazila služiti unaokolo, bio je to glavni ispit moje vjere. Vidite, do tada sam bila osnovala službu za preko 400 žena, bila u situaciji da propovijedam za vrijeme odsutnosti moga pastora, imala sam dobru, stabilnu plaću, mjesto u prvom redu i svoje vlastito parkirno mjesto... Svi su znali tko sam ja, i kad bih došla u crkvu, ljudi bi se skupljali oko mene, davajući mi izraze poštivanja i pohvale. Konačno sam bila važna - ili sam barem tako mislila. Kad mije Bog rekao da sve to napustim, bilo mi je jako teško vjerovati da će mi tamo gdje me On vodi biti bolje nego ovdje odakle sam odlazila. Ali kad sam konačno otišla, Gospod je ''ogulio'' moje povjerenje i sigurnost u sve te stvari i unutar mene utemeljio duboku vjeru u Njega samoga.

BOG ŽELI DA UZMEMO NJEGA I NJEGOVU RIJEČ I VJERUJEMO NJEMU - čak i kad ne razumijemo što se događa i ne vidimo kako će On to providiti.
  Zanimljivo je da riječ ''manna'' na hebrejskom znači ''što je to?''. I u Pon.Zak. 8:3 Mojsije je rekao narodu:...''Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi ni znao...'' Mislim da su ove dvije stvari važne zato jer pokazuju da Izraelci nisu znali što je mana, odakle je došla i kako se tu stvorila. Bog im ju je providio upravo na taj način s određenom namjerom - da se mogu potpuno osloniti (pouzdati) na Njega svaki dan.
  U Matej 6:34 Isus daje nekoliko savjeta govoreći:''... ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.'' Drugim riječima, na nama je da živimo svoje živote odjednom samo za jedan dan - vjerujući da će Bog ispuniti svaku tjelesnu, emocionalnu i duhovnu potrebu koju imamo. Baš kao što Izraelci nisu mogli sakupiti više od jednodnevne zalihe hrane, tako ni mi ne možemo prikupiti sutrašnje odgovore danas. Kada stignemo u sutrašnji dan, ono što budemo trebali bit će tamo.

PROLAZIŠ LI KROZ ISPIT VJERE?

  Možda si u teškoj situaciji upravo sada i teško ti je vjerovati da će Gospodin ispuniti tvoje potrebe. Ili je možda Bog nešto rekao tvome srcu, a ti baš ne razumiješ kako će On učiniti da se to dogodi. Nemoj paničariti, to je samo ispit. Dođi svom Nebeskom Ocu i reci mu: ''Bože, trebam Tvoju pomoć. Želim Ti vjerovati, ali imao sam teško vrijeme čineći to. Tvoja riječ kaže da Ti mogu doći u svako vrijeme i tražiti milost za pravodobnu pomoć, a ja je trebam sada (vidi Jakov 4:6). Kao čin svoje volje, ja izabirem baciti sve svoje brige, tjeskobe i okupacije na Tebe, i molim Te da se Ti pobrineš za njih (vidi 1Pet 5:7). Prihvaćam Tvoju milost da ti vjerujem i ulazim u Tvoj počinak. U Isusovom imenu, amen.''
  Jednom kad si bacio svoje brige na Njega, počni razmišljati o svim situacijama u svojoj prošlosti kada ti je Gospod proviđao - kada je govorio nešto tvom srcu i tada to ispunio. Možda ćeš sve to željeti staviti na papir. Kako to budeš radio, tvoje povjerenje u Boga će rasti, i Njegov mir će preplaviti tvoju dušu. Prije nego to spoznaš, ispit će proći, a ti ćeš uživati na novom nivou pobjede u svom životu.