|
| Dokazi
uskrsnuća povijesnom metodom |
| Radi
zaštite svoga intelektualnog integriteta, ne bismo se trebali bojati
primjene te metode pri proučavanju Isusa Krista, kako bi nam pomogla
da potkrijepimo Njegove tvrdnje da je Spasitelj svijeta i osobni Spasitelj
i Gospodin onih koji su Ga primili. Naposlijetku, Njegov život, smrt
i uskrsnuće zabilježeni su u povijesnim dokumentima. |
 |
Profesor
Wolfhart Pannenberg s Minhenskog sveučilišta rekao je:''Bez
obzira na to je li se Isusovo uskrsnuće dogodilo ili ne, to je povijesno
pitanje, i ono je na toj točki neizbježno. A to pitanje treba biti
pouzdano na razini povijesnog dokaza.''
Ako se naše znanje o prošlosti uvijek zasniva na dokazima
i svjedočanstvima iz prošlosti, tako je slijedeće logično pitanje
povezano sa sumnjom - je li svjedočanstvo pouzdano.
Svjedočanstvo mora biti otvoreno za procjenu istinitosti
i za dokazivanje lažnosti. Ako ja kažem da vani snježi, ta izjava
mora biti podložna i procijeni njene istinitosti i dokazivanju lažnosti.
Ta načela koristim za procjenu svjedočanstva o uskrsnuću.. Navodim
riječi nekih stručnjaka čije je mišljenje vođeno upravo tim načelima,
a navodi se odnose na dokazu o Isusovom uskrsnuću.
Profesor Thomas Arnold, autor Povijesti Rima i voditelj
katedre za modernu povijest na Oksfordskom sveučilištu, bio je dobro
upoznat sa procesom procjenjivanja dokaza za određivanje povijesnih
činjenica. Nakon pažljive provjere dokaza o Kristovom uskrsnuću, taj
je veliki znanstvenik izjavio:''Mnogo sam
godina proučavao povijest svih vremena i istraživao mjerodavnost dokaza
o onima koji su pisali o njima i ne znam ni jednu činjenicu u povijesti
čovječanstva koja je, prema mišljenju objektivnog istraživača, potkrijepljena
boljim i potpunijim dokazima nego što je to veliki znak kojeg nam
je Bog dao - da je Krist umro i ponovno ustao od mrtvih.''
Lord Darling, jedan od vrhovnih sudaca Engleske, rekao
je:''Nijedna inteligentna porota svijeta
ne bi mogla donjeti odluku da je priča o uskrsnuću neistinita.''
Imam prijatelja koji je diplomirao kao najbolji student u svojoj generaciji
i koji je briljantni mislilac. Jednom ga je netko pitao zašto je prihvatio
kršćanstvo, a on je odgovorio:''Zbog jednostavnog
razloga - ne mogu opovrgnuti uskrsnuće.''
Frank Morrison, britanski pravnik, namjeravao je napisati
knjigu o neodrživosti Kristova uskrsnuća. Knjigu je doista napisao,
ali to nije bilo ono što je namjeravao. Suočavajući se sa dokazima
o Kristovu uskrsnuću, taj se skeptični pravnik našao pred nepobitnim
dokazima, i upravo je bio natjeran na to da ih prihvati i postane
vjernikom. Njegova knjiga ''Tko je pomaknuo kamen?'' zapravo je skup
dokaza o Kristovu uskrsnuću.
Lew Wallace također je namjeravao objaviti knjigu kojom
bi pobio Kristovo božanstvo i Njegovo uskrsnuće, ali je završio kao
vatreni branitelj kršćanstva u svom poznatom romanu Ben Hur. |
Želo
bih da svatko pokuša opovrgnuti Kristovo uskrsnuće, jer bi to značilo
da bi svatko proveo svoju istragu. Pritom mislim na povijesne skeptike
koji su pokušali negirati uskrsnuće, ali su, suočeni s nepobitnim
dokazima, prihvatili vjeru u Krista.
Tako su dva profesora sa Oksfordskog sveučilišta željeli
unuštiti ''mit'' kršćanstva. Znali su da najprije moraju opovrgnuti
Kristovo uskrsnuće, a zatim promjeniti živote učenika. Jedan od njih
( dr. Gilbert West ) namjeravao je srušiti ''zabludu'' o uskrsnuću,
a drugi ( Lord Lyttleton ) je trebao objasniti potpuno obraćenje Savla
iz Tarza (Pavla) koji je u 1. stoljeću pokušavao uništiti kršćanstvo.
U knjizi koju su napisali o svojim istraživanjima dokaza o uskrsnuću
izjavili su:''Ne odbacuj prije nego što istražiš.'' |
|
|
|
|
| top |
home |
dokazi2 |
 |
|
|
|