Dokazi uskrsnuća povijesnom metodom
Radi zaštite svoga intelektualnog integriteta, ne bismo se trebali bojati primjene te metode pri proučavanju Isusa Krista, kako bi nam pomogla da potkrijepimo Njegove tvrdnje da je Spasitelj svijeta i osobni Spasitelj i Gospodin onih koji su Ga primili. Naposlijetku, Njegov život, smrt i uskrsnuće zabilježeni su u povijesnim dokumentima.
  Profesor Wolfhart Pannenberg s Minhenskog sveučilišta rekao je:''Bez obzira na to je li se Isusovo uskrsnuće dogodilo ili ne, to je povijesno pitanje, i ono je na toj točki neizbježno. A to pitanje treba biti pouzdano na razini povijesnog dokaza.''


  Ako se naše znanje o prošlosti uvijek zasniva na dokazima i svjedočanstvima iz prošlosti, tako je slijedeće logično pitanje povezano sa sumnjom - je li svjedočanstvo pouzdano.
  Svjedočanstvo mora biti otvoreno za procjenu istinitosti i za dokazivanje lažnosti. Ako ja kažem da vani snježi, ta izjava mora biti podložna i procijeni njene istinitosti i dokazivanju lažnosti. Ta načela koristim za procjenu svjedočanstva o uskrsnuću.. Navodim riječi nekih stručnjaka čije je mišljenje vođeno upravo tim načelima, a navodi se odnose na dokazu o Isusovom uskrsnuću.


  Profesor Thomas Arnold, autor Povijesti Rima i voditelj katedre za modernu povijest na Oksfordskom sveučilištu, bio je dobro upoznat sa procesom procjenjivanja dokaza za određivanje povijesnih činjenica. Nakon pažljive provjere dokaza o Kristovom uskrsnuću, taj je veliki znanstvenik izjavio:''Mnogo sam godina proučavao povijest svih vremena i istraživao mjerodavnost dokaza o onima koji su pisali o njima i ne znam ni jednu činjenicu u povijesti čovječanstva koja je, prema mišljenju objektivnog istraživača, potkrijepljena boljim i potpunijim dokazima nego što je to veliki znak kojeg nam je Bog dao - da je Krist umro i ponovno ustao od mrtvih.''
  Lord Darling, jedan od vrhovnih sudaca Engleske, rekao je:''Nijedna inteligentna porota svijeta ne bi mogla donjeti odluku da je priča o uskrsnuću neistinita.''
Imam prijatelja koji je diplomirao kao najbolji student u svojoj generaciji i koji je briljantni mislilac. Jednom ga je netko pitao zašto je prihvatio kršćanstvo, a on je odgovorio:''Zbog jednostavnog razloga - ne mogu opovrgnuti uskrsnuće.''
  Frank Morrison, britanski pravnik, namjeravao je napisati knjigu o neodrživosti Kristova uskrsnuća. Knjigu je doista napisao, ali to nije bilo ono što je namjeravao. Suočavajući se sa dokazima o Kristovu uskrsnuću, taj se skeptični pravnik našao pred nepobitnim dokazima, i upravo je bio natjeran na to da ih prihvati i postane vjernikom. Njegova knjiga ''Tko je pomaknuo kamen?'' zapravo je skup dokaza o Kristovu uskrsnuću.
  Lew Wallace također je namjeravao objaviti knjigu kojom bi pobio Kristovo božanstvo i Njegovo uskrsnuće, ali je završio kao vatreni branitelj kršćanstva u svom poznatom romanu Ben Hur.
  Želo bih da svatko pokuša opovrgnuti Kristovo uskrsnuće, jer bi to značilo da bi svatko proveo svoju istragu. Pritom mislim na povijesne skeptike koji su pokušali negirati uskrsnuće, ali su, suočeni s nepobitnim dokazima, prihvatili vjeru u Krista.

  Tako su dva profesora sa Oksfordskog sveučilišta željeli unuštiti ''mit'' kršćanstva. Znali su da najprije moraju opovrgnuti Kristovo uskrsnuće, a zatim promjeniti živote učenika. Jedan od njih ( dr. Gilbert West ) namjeravao je srušiti ''zabludu'' o uskrsnuću, a drugi ( Lord Lyttleton ) je trebao objasniti potpuno obraćenje Savla iz Tarza (Pavla) koji je u 1. stoljeću pokušavao uništiti kršćanstvo. U knjizi koju su napisali o svojim istraživanjima dokaza o uskrsnuću izjavili su:''Ne odbacuj prije nego što istražiš.''
top home dokazi2
Hosted by www.Geocities.ws

1