U Dokazima za klasičnu književnost profesor Barnes navodi tri standardna testa koji se primjenjuju radi određivanja pouzdanosti povijesnih dokumenata.To su: bibliografski test, unutrašnji test i vanjski test.
  • Bibligrafski test uzima u obzir broj kopija izvornog rukopisa i vrijeme koje je proteklo od pisanja originala i postojećih kopija u kojemu više ne postoji ni jedan original.
  • Unutrašnji test proučava dosljednost i nedosljednost unutar rukopisa.
  • Vanjski test obrađuje dugu povijesnu građu da bi se ustanovilo potvrđuje li ona izjave unutar rukopisa ili ih negira. Zapravo je riječ o arheološkim dokazima.
Iznjet ćemo primjer bibliografskog testa.

  Cezar je napisao svoju povijest Galskih ratova između 100. i 44. godine prije Krista. Najranija kopija koju posjedujemo napravljena je 1000 godina poslije njegove smrti i postoji samo 10 kopija tog dokumenta.
  Platon je pisao otprilike 427. do 347. godine prije Krista. Najranije kopije njegovih djela kojima raspolažemo napravljene su 900. godine, gotovo 1200 godina nakon izvornika. Postoji samo sedam kopija.
  Aristotel je živio i pisao između 384. i 322. god. prije Krista. Danas imamo samo pet kopija njegovih rukopisa, a najranija kopija napravljena je oko 1100. godine, dakle više od 1400 godina nakon izvornika.
  Rimski povjesničar Tacit pisao je u 1. stoljecu. Jedina kopija koju imamo jest ona iz 1100. godine, napravljena, dakle, više od 1000 godina nakon izvornog rukopisa.
Bibliografskim ispitivanjima stručnjaci su potvrdili autentičnost Cezarovih, Platonovih, Aristotelovih i Tacitovih dokumenata te pouzdanost njihova autorstva. Zato takav test primjenjujemo za biblijska djela, za Novi zavjet.
  Knjige Novog zavjeta napisane su približno od 40. do 90. godine. Najranija kopija rukopisa datira oko 130. godine, samo 40-50 godina nakon originala, a napravljeno je više od 13.000 kopija.
  Primjenimo li bibliografsko ispitivanje istinitosti na Novi zavjet, moramo, dakle, temeljito razmisliti prije nego kažemo kako se biblijskoj literaturi ne može vjerovati. Primjenimo li pak unutrašnje i vanjske testove, odmah ćemo uočiti zašto je Biblija pouzdan dokument u potpunosti nadahnut Bogom.
J.Harold Greenlee, poznavatelj Novog zavjeta, tvrdi:''Otkada su učenjaci prihvatili djela drevnih klasika kao općepouzdana, čak i ako su najraniji rukopisi napisani dugo nakon originalnih djela, a broj mnogih od tih rukopisa vrlo malen, jasno je da je pouzdanost teksta Novog zavjeta također potvrđena.''
Biblija 'on line'
top home
Hosted by www.Geocities.ws

1