STVARNOST VJERE
Andrew Wommack

 

       Mnogi ljudi misle da vjera djeluje na način da bude nešto što zapravo nije, i ako vjerujemo dovoljno dugo, onda će se to i dogoditi. Ali uopće nije tako. Vjera je stvarna.

U Hebrejima 11:1 piše,

''A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, dokaz za stvarnosti kojih ne vidimo.''

Vjera je imanje (imetak, zbilja). Ovo govori da je vjera stvarna. Ona je dokaz za stvarnosti kojih ne vidimo. Primjetite da nije rečeno ''stvari koje ne postoje''. One postoje. Samo što su nevidljive.

        Čak smo i u prirodnom svijetu spoznali da postoje stvari koje ne možemo vidjeti. Ne možemo vidjeti TV signale, ali oni postoje. Zapravo, gdje god se sada nalaziš, i TV signali su oko tebe. Ako kažeš, ''Ne nisu'', samo zato što ih ne možeš vidjeti ili čuti, to ne znači da ne postoje. Oni postoje, ali su nevidljivi. Oni su nevidljiva realnost.

TV prijamnik može nevidljive signale učiniti vidljivima. Trenutak kad vidimo slike nije trenutak kada su one postale stvarne. One su već bile tu. TV prijamnik ne proizvodi te slike. On samo prima signal i pretvara u sliku i zvuk koji zapažamo. Ali TV signali su već bili tu, prije nego što su bili podešeni.

Vjerojatno je svatko od vas koji čitate ovaj članak, gledajući TV prijamnik, barem jednom iznenada ugledao prazni ekran. Što ste tada učinili. Kladim se da niste nazvali TV postaju i žalili se šo su zaustavili emitiranje. Prva stvar koju ste učinili bila je da provjerite je li sve u redu sa vašim televizorom. Je li uključen u električnu mrežu? Je li problem sa katodnom cijevi ili je negdje nastao kratki spoj? Provjeravali ste vaš prijamnik da vidite je li kakav kvar vezan za njega. Vjerovali ste da je emitiranje te TV kuće 24 sata / 7dana. To niste dovodili u pitanje sve dok niste eliminirali sve moguće probleme sa vašim televizorom.

    

        Isto tako Bog je stvaran i postoji. Samo ne može biti vidljiv. On emitira svu svoju silu i blagoslove 24/7 (24 sata na dan, 7 dana u tjednu). Božji odašiljač nikada ne može biti pokvaren ili razbijen. Uvijek je problem u našem prijamniku. Ako nešto zatražimo od Boga i ne vidimo trenutnu manifestaciju toga, tada većina ljudi pita zašto Bog još nije odgovorio na molitvu. Oni pretpostavljaju da se, zato što nisu ništa čuli ili vidjeli, ništa nije ni dogodilo. To je potpuno krivo. Mi trebamo imati više vjere u Boga nego što imamo u TV postaju.

       Jako dobra ilustracija ovih istina nalazi se u 2.Kraljevima 6. Elizej, Božji prorok, otkrivao je aramejski ratni plan  kralju Izraela. Svaki put kad bi aramejski kralj pokušavao postaviti zasjedu izraelskom kralju, Elizej bi ga upozorio, a kralj bi zatim postavio zasjedu aramejskoj zasjedi. To se događalo toliko često da je aramejski kralj konačno zatražio od svojih slugu da otkriju tko je izdajica. Znao je da izraelski kralj ne bi mogao manevrirati na ovaj način bez informacije iznutra.

       Kad je jedan od slugu aramejskog kralja rekao da je Elizej, Božji prorok, otkrivao riječi koje je on govorio u svojoj spavaonici, tada je aramejski kralj poslao svoje trupe da uhvate Elizeja.

U 2. Kraljevima 6:15 piše,

"Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: 'Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?'"

Kad je Elizejev sluga ugledao aramejske trupe, uspaničio se. Znao je zašto su bili tu. Otkrili su da je Elizej bio onaj koji je otkrivao ratne planove aramejskog kralja kralju Izraela. Bili su u velikoj nevolji. Pogledajte Elizejev odgovor na ovu situaciju, 2.Kraljevima 6:16,

"A on odgovori: 'Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.' "

       Ljudi koji ne vjeruju da postoji bilo što van njihovih pet osjetila rekli bi da je Elizej lagao. On je priznavao nešto što stvarno nije bilo tako, nadajući se da će postati tako. Ali to uopće nije tako. Elizej je govorio istinu. Bilo ih je više sa njim nego sa aramejskom vojskom. Samo što je Elizejeva vojska bila u nevidljivoj stvarnosti.

Ključ za razumijevanje ovoga jest prepoznati da postoji drugo područje realnost iznad ovog fizičkog svijeta. Oni kojima su njihovih pet osjetila granica, uvijek će se ovome odupirati. Oni misle da je Elizej bio lažljivac, a zapravo on bi bio lagao da je rekao da je ovaj materijalni svijet jedini koji postoji. Možete računati da su se aramejske trupe brojile na tisuće, a na drugoj strani bili su samo Elizej i njegov sluga. Ali Elizej nije lagao jer je tu bila prisutna druga stvarnost. Ako pogledate na cijelu sliku, materijalni i duhovni svijet, tada je Elizej bio u pravu. U duhovnom području, oko Elizeja je bila vojska s ognjenim konjima i kolima, a tek onda aramejske trupe.

Prema 2.Kraljevima 6:17,

"I Elizej se pomoli ovako: 'Jahve, otvori mu oči da vidi!' I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! "

Gehazijeve tjelesne oči bile su već širom otvorene. No, Bog je otvorio njegove duhovne oči. I sada je bio u stanju gledati srcem  u duhovni svijet. A kada je duhovni svijet bio uzet u razmatranje, tada je Elizejeva izjava bila savršeno istinita.

       Oni koji gledaju na vjeru kao na pokušaj da se učini stvarnim nešto što nije, uvijek će se odupirati onima koji gledaju na vjeru kao na djelovanje koje čini da ono što je duhovna istina postane i materijalna istina. Biblija one koji to ne prihvaćaju nego uzimaju u obzir samo ono što mogu vidjeti, okusiti, čuti, pomirisati i osjetiti, naziva putenim ili tjelesnim.

Kada su se Gehazijeve oči otvorile, aramejci nisu nestali. Još uvijek su bili na istom mjestu. Materijalna istina još uvijek je bila stvarna, ali tu je bila viša, duhovna istina koja se pojavljuje. Istinska vjera ne osporava fizičku stvarnost; ona samo odbija dopustiti  fizičkoj istini da dominira nad duhovnom istinom. Istinska vjera pokorava fizičku istinu stvarnosti duhovne istine.

Zato što je Elizej vjerovao u realnost duhovnog svijeta, podigao je svoju ruku i sve aramejce udario sljepoćom. Zatim je kompletnu aramejsku vojsku kao zarobljenike odveo pred kralja Izraela. Slava Bogu! Nije loše za starog proroka za kojeg bi tjelesni (puteni) ljudi rekli da je sve to sam učinio.

Elizej nije samo izrekao nekakvu želju, nadajući se da će se ona ostvariti. On je znao što je bila realnost u duhovnom svijetu, i u skladu sa tim vladao je svojim osjećajima i djelovanjem. Nema indikacije da je Elizej vidio ognjene konje i kočije oko sebe. Njemu to nije ni trebalo. On je vjerovao. Oni koji djeluju u istinskoj vjeri ne trebaju vidjeti svojim tjelesnim očima. Njihova vjera je dovoljan dokaz

 

         Na jednom kampusu bila je žena koja je imala golemu gušu na vratu. Izišla je naprijed na molitvu i znala da je znala da je ozdravljena. Stoga je stala pred sve prisutne i dala svjedočanstvo da je njena štitnjača iscjeljena. Međutim, guša je još uvijek bila vidljiva. Ipak ljudi su slavili Boga, promišljajući da će se iscjeljenje uskoro manifestirati.

Slijedeće godine na istom kampusu, žena je opet stala ispred svih i slavila Boga zbog iscjeljenja, ali još uvijek nije bilo nikakvog vidljivog dokaza za to. Ovo je zabrinulo mnoge prisutne, ali nisu ništa rekli. A onda se slijedeće godine dogodila ista stvar. To je za većinu ljudi bilo već previše i navelo je organizatore sastanka da priđu ženi i kažu joj da ne bi trebala ponovo svjedočiti o tom iscjeljenju sve dok guša ne nestane.

Žena je rekla Gospodinu da zna da ju je On ozdravio, iako ona nema vidljive rezultate kojima bi se povjerovalo. Ali zbog onih koji nisu vjerovali zamolila je Boga da i fizički ukloni tu izraslinu. Ova je zaista nestala, a žena im je pokazala ono što je ona već znala da je istina. I ti možeš dobiti tako snažnu vjeru. Tvoja vjera je imanje i sav dokaz koji ti treba. Vjera je stvarna.

 

       Iskusio sam ovo u svom životu. Kad mi je, 04.03.2001. godine, umro najmlađi sin Peter, moja supruga i ja izgovarali smo svoju vjeru govoreći, ''Prvi izvještaj nije i konačni''. Izgovarali smo uskrsli život natrag u Peterovo tijelo, a zatim smo otišli u grad. Prošlo je otprilike sat i petneest minuta od trenutka kad smo dobili poziv do trenutka kad smo došli na mjesto gdje je bio Peter. Za to vrijeme ja sam djelovao u vjeri. Sjetio sam se proročanstva koje se još nije ispunilo u Peterovom životu i tako sam znao da još nije bilo vrijeme da Peter umre. Radovao sam se u vjeri, videći Petera živog i zdravog.

Moj najstariji sin, Joshua, čekao me na vratima i rekao, ''Tata, pet ili deset minuta nakon što sam te nazvao, Peter se samo podigao i sjeo.'' Hvala ti, Isuse! Ovo je  bit: Nisam se radovao više onda kad sam vidio Petera da je ustao od mrtvih, nego što sam se radovao dok sam bio još u vožnji. Za vrijeme vožnje znao sam da je Peter živ i radovao sam se svom svojom snagom. Nisam djelovao iznenađeno kad sam u materijalnom vidio ono što sam već vidio u duhovnom. Nemojte me krivo shvatiti; bio sam blagoslovljen i radovao sam se kad sam vidio da mi je sin uskrsnuo nakon što je pet sati bio mrtav. Ali fizička stvarnost nije stvarnije od duhovne realnosti po vjeri.

       Ovo je način na koji živim. Znam da to nije ''normalno'', ali ja ne dobivam ni ''normalne'' rezultate. Vjerovao sam nešto veliko i od takve vjere došli su veliki rezultati. Kada se uselimo u naše nove kancelarije, ili kada vidimo dovršena skladišta, sve to je bilo i biti će čudo.No, sve te stvari vidim sada u duhu. Kada se manifestiraju fizički, drugi će biti impresionirani, ali ja sam impresioniran sada.

Ne vjerujem da će nešto što nije stvarno postati stvarnost. Gledao sam u duhovnu stvarnost vjerom i sad samo činim da se to što sam vidio u duhovnoj stvarnosti manifestira u fizičkom svijetu. Sve te stvari koje sada vidim svojim fizičkim očima, već sam vidio u svom srcu. To je prirodni kršćanski život. To je hodanje po vjeri a ne po gledanju (2.Kor.5:7).