Milost i vjera

Uzmimo primjer. U posl. Efežanima 2:8 piše da smo spašeni po milosti kroz vjeru. Bog je, po milosti, okajao naše grijehe. To nije bilo temeljeno na nečemu što smo mi učinili da bismo to zaslužili. Upravo suprotno, Bog je pokazao svoju ljubav prema nama: dok smo još bili grešnici, Krist je umro za nas (Rim 5:8). To je bila potpuna Božja milost koja nam je pribavila spasenje.

Ali Božja milost sama po sebi ne čini spasenje činjenicom u nama. U Efežanima 2:8 piše da ono dolazi po milosti kroz vjeru. Božja milost nas ne mijenja sve dok ne odgovorimo na nju vjerom. Kad 'izmiješamo' vjeru sa onim što je Bog već pribavio svojom milošću, tek tada nastupa čudo novog rođenja. Ali mora biti milost (ono što je Bog već učinio) plus vjera (tvoj odgovor na Božju milost).

U Titu 2:11 piše da se pojavila, ili došla, Božja milost na sve ljude. Ako bi samo milost spašavala, tada bi svi ljudi bili spašeni. Ali, vidite, svi ljudi nisu odgovorili vjerom na Božju milost.

Tvoja vjera nije učinila da se Bog pokrene i pribavi ti spasenje. Ono nam je dano milošću prije nego što si se uopće rodio. To je razlog zašto si bio u stanju vjerovati u oproštenje grijeha tako lako. Sva briga bila je na Bogu, gdje i treba biti. Jedini zahtjev prema tebi bio je da vjeruješ. Nije tvoja vjera pokrenula Boga. Zapravo, ona je pokrenula tebe.

Mnogi ljudi koji danas postaju svjesni vjere, činili su istu pogrešku misleći da Bog gleda našu vjeru, i kada ona dosegne određeni nivo, Bog se pokrene da odgovori na naše molitve. Oni misle, "Gospodine, postio sam i molio. Išao sam u crkvu, dao svoju desetinu. Hoćeš li me sada iscijeliti?" Oni zapravo stavljaju svoju vjeru u ono što su oni učinili, umjesto u ono što je Bog već učinio kroz milost.

Ako pristupimo oproštenju grijeha na ovaj način, nećemo se nikada nanovo roditi. Dolazimo Bogu ne na osnovu onoga što smo mi učinili ili sa trgovanjem (cjenkanjem) da Mu pokažemo ono što bismo učinili. Već Mu dolazimo upravo onakvi kakvi jesmo i stavljamo naše potpuno pouzdanje na Njegovu milost (nezasluženu naklonost), i primamo najveće čudo koje ćemo ikada primiti, novo rođenje. Ako nastavimo držati svoju vjeru u Njega na isti način, tada ćemo nastaviti gledati iste rezultate (Kološanima 2:6)

	*MILOST I VJERA* Andrew Wommack
	"Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvalio." (Ef. 2:8-9) Milost i vjera potpuno su ovisni jedna o drugoj. Ovaj stih u Efeženima 2 pokazuje nam da smo spašeni milošću po vjeri, ne samo po jednome ili po drugome. Čuo sam mnogo ljudi koji su usmjeravali svoja učenja prema milosti ili prema vjeri, ali Božja Riječ nas uči da te dvije stvari idu zajedno. Skretanje sa ovoga bilo je razlog mnogih osujećenja. Prije svega trebamo imati jasno razumijevanje onoga što te riječi, milost i vjera, znače. Opće je prihvaćeno da milost doslovno znači 'Božja nezaslužena naklonost'. To je nešto što je Bog izvršio za nas, potpuno bez baše pomoći i neovisno od onoga što mi zaslužujemo. Božju milost ne možeš zaslužiti. Vjera ima mnogo fasada i napisano je mnogo knjiga u pokušaju da je definiraju. U svom najjednostavnijem izražaju, vjera je tvoj pozitivni odgovor Bogu. Mnogi iskreni kršćani napravili su veliku grešku misleći da je vjera nešto što činimo da zaslužimo ili dosegnemo pozitivan odgovor od Boga. No, Bog se ne pokreće kao odgovor na tvoju vjeru. On se je već pokrenuo kroz svoju milost, i tvoja vjera jest, jednostavno, tvoj odgovor na ono što vjeruješ da je Bog već učinio.
	Uzmimo primjer. U posl. Efežanima 2:8 piše da smo spašeni po milosti kroz vjeru. Bog je, po milosti, okajao naše grijehe. To nije bilo temeljeno na nečemu što smo mi učinili da bismo to zaslužili. Upravo suprotno, Bog je pokazao svoju ljubav prema nama: dok smo još bili grešnici, Krist je umro za nas (Rim 5:8). To je bila potpuna Božja milost koja nam je pribavila spasenje. Ali Božja milost sama po sebi ne čini spasenje činjenicom u nama. U Efežanima 2:8 piše da ono dolazi po milosti kroz vjeru. Božja milost nas ne mijenja sve dok ne odgovorimo na nju vjerom. Kad 'izmiješamo' vjeru sa onim što je Bog već pribavio svojom milošću, tek tada nastupa čudo novog rođenja. Ali mora biti milost (ono što je Bog već učinio) plus vjera (tvoj odgovor na Božju milost). U Titu 2:11 piše da se pojavila, ili došla, Božja milost na sve ljude. Ako bi samo milost spašavala, tada bi svi ljudi bili spašeni. Ali, vidite, svi ljudi nisu odgovorili vjerom na Božju milost. Tvoja vjera nije učinila da se Bog pokrene i pribavi ti spasenje. Ono nam je dano milošću prije nego što si se uopće rodio. To je razlog zašto si bio u stanju vjerovati u oproštenje grijeha tako lako. Sva briga bila je na Bogu, gdje i treba biti. Jedini zahtjev prema tebi bio je da vjeruješ. Nije tvoja vjera pokrenula Boga. Zapravo, ona je pokrenula tebe. Mnogi ljudi koji danas postaju svjesni vjere, činili su istu pogrešku misleći da Bog gleda našu vjeru, i kada ona dosegne određeni nivo, Bog se pokrene da odgovori na naše molitve. Oni misle, "Gospodine, postio sam i molio. Išao sam u crkvu, dao svoju desetinu. Hoćeš li me sada iscijeliti?" Oni zapravo stavljaju svoju vjeru u ono što su oni učinili, umjesto u ono što je Bog već učinio kroz milost. Ako pristupimo oproštenju grijeha na ovaj način, nećemo se nikada nanovo roditi. Dolazimo Bogu ne na osnovu onoga što smo mi učinili ili sa trgovanjem (cjenkanjem) da Mu pokažemo ono što bismo učinili. Već Mu dolazimo upravo onakvi kakvi jesmo i stavljamo naše potpuno pouzdanje na Njegovu milost (nezasluženu naklonost), i primamo najveće čudo koje ćemo ikada primiti, novo rođenje. Ako nastavimo držati svoju vjeru u Njega na isti način, tada ćemo nastaviti gledati iste rezultate (Kološanima 2:6)
	Kada dođe do blagostanja ili iscijeljenja, većina kršćana misli,''Znam da On može ispuniti moje potrebe, ali ja nisam molio dovoljno, ili nisam živio onako kako je trebalo.'' Dopustite mi da vas pitam slijedeće: Kad ste došli Gospodinu zbog oproštenja grijeha, jeste li živjeli život kakav bi trebalo živjeti? Jeste li molili i postili dovoljno da zaslužite Božju nezasluženu naklonost? Naravno da niste. Galaćani 3:3 kažu "Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite?" Ako samo nastavimo stavljati svoju vjeru u Božju milost, vidjet ćemo da će se svaki odgovor na molitvu manifestirati u fizičkoj realnosti. Bog, naš Otac, već nam je sve dao po svojoj milosti. Ako trebaš iscijeljenje, Bog te neće iscijeliti. On je to već UČINIO! 1.Petrova 2:24 ukazuje da smo iscijeljeni ranama koje je Isus uzeo na svoja leđa. Kada moliš za iscijeljenje, Isus neće sići sa prijestolja i uzeti više udaraca tako da ti možeš biti iscijeljen. To je već učinjeno. To je milost. Sve što ti trebaš učiniti jest da odgovoriš na tu milost vjerom, i tvoje tijelo će manifestirati ono što je Isus već pribavio. Jošua 1:8 nam govori da kada noć i dan meditiramo nad Riječi i vršimo ono što je napisano u njoj, da činimo naš put blagoslovljenim i tada imamo uspjeh. Bog je, po Svojoj Milosti, već oslobodio svoj prosperitet na svaku osobu na licu zemlje (Tit 2:11). Ali kako ulazimo u Božju Riječ i djelujemo po njoj, ona nas mijenja tako da to možemo primiti po vjeri. Bog ne treba bit promjenjen; On je već na našoj strani! Ako staviš svoju vjeru u Božju milost, uvijek ćeš svladavati (pobjeđivati) svijet (Ivan 16:33 i 1.Ivanova 5:4).
	Home