MILOST: SILA EVANĐELJA
Andrew Wommack

  Mnogi ljudi u svijetu koji prihvaćaju ''kršćanstvo'' nikada nisu čuli pravo evanđelje. Oni vjeruju da kršćanstvo nije ništa drugo nego skup raznoraznih pravila, zamjenjujući kršćansko ''činjenje ili nečinjenje'' sa onima iz drugih religija. Oni ustraju u vjerovanju da moraju zaslužiti svoj put do Boga a zatim se trude zaslužiti dobrobiti spasenja. No to nije istinsko evanđelje.

  Prihvaćanje Isusa kao vlastitog Spasitelja sa vjerovanjem da ćeš se dalje održavati nizom pravila, ili zamjenom jedne skupine pravila u drugu, nije radosna vijest. Zašto? Zato jer to još uvijek ovisi o tvom djelovanju. A ja ti mogu garantirati da će te đavao uvjeriti da to djelovanje nije dovoljno dobro. Jer on je optužitelj braće (Otkrivenje 12:10).

  Istina koja čini evanđelje viješću ''previše dobrom da bi bila istinita'' jest ta da nas je Bog prihvatio kroz djelo koje je Isus učinio za nas. Otkrivenje Božje milosti oslobodit će vas od 'mentaliteta izvršavanja' prema potpunom povjerenju i oslanjanju na Gospodina. Spasenje je u potpunosti stvar Božje vjernosti, ne naše! Ovo je temelj za održavanje prisnog odnosa sa Bogom i za primanje svih dobrobiti našeg spasenja.

     

  Poslanica Rimljanima 1:16-17 kaže,

''Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.  Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.''

  Knjiga Rimljanima poručuje da je evanđelje snaga Božja. Ono je to koje proizvodi Božji život u ljudima. Međutim, riječ evanđelje postala je religiozni termin koji je danas izgubio dosta od svog značenja. Mnogi ljudi povezuju 'evanđelje' sa bilo čim što ima veze sa religijom, posebno kršćanskom religijom. Ali 'evanđelje' doslovno znači 'dobra vijest'.

   Grčka riječ euaggelion, koja je u 74 stiha Novog zavjeta prevedena kao 'evanđelje', bila je toliko rijetka u spisima van Novog zavjeta da je pronađena samo na dva mjesta u nebiblijskim spisima. Razlog tome je što ta riječ nije značla samo 'dobra vijest', nego je zapravo opisivala vijest koja je 'gotovo previše dobra da bi bila istinita vijest'.

   U današnje vrijeme najveći dio 'kršćanske kulture' povezuje evanđelje sa ovim izjavama: ''Ti si grešnik. Ako se ne pokaješ ići ćeš u pakao.'' To jesu istinite izjave. Postoje raj i pakao, Bog i đavao, i ići ćeš u pakao ako se ne obratiš i ne primiš spasenje. Ali iako je sve to istina, to nije 'dobra vijest'. To nije evanđelje.

  U stvari, to je potpuno suprotno onome što je Pavao učio. Rimljani 2:4 govore da je Božja dobrota ta koja nas privodi  obraćenju, ne osudi. O tome govori Pavao i to je 'radosna vijest'.
  Evanđelje je u direktnoj vezi sa Božjom milosti. To je jedini način na koji se može postići oproštenje naših grijeha. Ono nije kroz našu svetost ili dobra djela. Bog ne uzima 'dobre' ljude da bi ih spasio; On opravdava (pruža spasenje prema) bezbožnike (Rim.4:5). 

    

   Ovo uzrokuje mnoge probleme religioznim ljudima. Oni kažu, 'Stani malo! Ja vjerujem da moraš činiti to i to da bi bio svet.'' Religija - lažna religija, ljudski pojmovi - uči da ispravno stajanje pred Bogom i Njegovi blagoslovi dolaze kao rezultat naših vlastitih vrlina i djela.
  Religiozni učitelji kažu, ''Moraš pristupiti našoj crkvi. Moraš davati desetinu, čitati Bibliju, više moliti ... I ako ispravno činiš ove stvari, Bog će te prihvatiti.'' To je anti-evanđelje! To je protivno 'radosnoj vijesti' o Božjoj milosti jer stavlja breme spasenja na tvoja leđa - a ti to ne možeš nositi. Nitko ne može spasiti samog sebe.

   Evanđelje nije samo vjerovanje u spasenje nego također razumijevanje onoga pomoću čega se postiže spasenje. ''Ako se budeš ponašao dobro i činio dobro, tada ćeš biti dobar'' nije istinsko evanđelje. Primjetite što Pavao kaže kada se obraća prvoj zajednici u Efezu:

"Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje" (Dj.20:24).

Drugi način na koji je Pavao mogao to reći jest, '' Svjedočim za evanđelje - koje je radosna vijest milosti Božje.'' Riječi 'evanđelje' i 'milost' su izrazi koji se mogu zamjenjivati. Radosna vilest - ili evanđelje - jest milost Božja.

  Čak se i riječ spasenje krivo tumači. Evanđeosko kršćanstvo govori da je spasenje događaj koji se dogodi jedanput u vremenu, iskustvo trenutka kad su tvoji grijesi oprošteni To je istina, postoji trenutak kada prijeđeš iz smrti u život, ali to nije sve što se dogodi. To je djelomična definicija. Spasenje nije ograničeno na inicijalno iskustvo novog rođenja.
  Spasenje je sve što je Isus stekao za nas kroz okajanje. Sozo, grčka riječ od koje je prevedena riječ spasenje, znači više nego oproštenje grijeha; ona također znači iscijeljenje, oslobođenje i blagostanje. To je riječ koja obuhvaća sve što nam je Isus providio kroz Njegovu smrt, pokop i uskrsnuće.

Jakov 5:14-15 živo ilustrira kako spasenje uključuje i iscijeljenje i oproštenje grijeha:

"Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti  (sozo) nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se."

 

  Dolazili su mi mnogi ljudi, dok su bili u redu za molitvu, pitajući, ''Zašto nisam iscijeljen? Postio sam, molio i proučavao riječ. Davao sam desetinu i odlazio u crkvu. Činim najbolje što mogu. Što Bog traži?'' Dok to slušam, oni sami daju odgovor na njihova pitanja. Oni ne pokazuju na to što je Isus učinio; oni pokazuju na ono što su oni učinili, a to uvijek vodi ka neuspjehu.
  Većina ljudi vjeruje da se bog u njihovim životima pokreće proporcionalno njihovim djelima. To je bila zabluda sa kojom je Pavao imao posla u knjizi Rimljanima. Kad Pavao kaže ''Ne sramim se evanđelja!'', on govori ''Ne sramim se reći ljudima o Božjoj dobroti, milosti i milosrđu. Gospodin nas voli unatoč tome tko smo mi i što smo učinili.'' To je ''radosna (dobra) vijest''.

Religiozni ljudi Pavlovog vremena mislili su da je to strašno. Vjerovali su da je ono što je on propovijedao hereza. Odnos ljudi prema Bogu zasnivao se ne tome koliko su bili žalosni. Bog nije bio zadovoljan sa njima ili sa načinom na koji su djelovali. Oni su bili samo crvi u Njegovim očima. Zvuči poznato?

  Na površini to izgleda poniznost. Ali u stvarnosti to je odnos sa Bogom koji ovisi o samom sebi. ''Vidi što sam učinio za Gospodina, koliko svet sam bio, ili koliko sam zanijekao samog sebe.'' Ovo je u stvari vrlo sebičan, nezavisan pristup Bogu koji nikada neće proizvesti plod u tvom životu

  Religija želi osigurati da ljudi znaju da su grešnici i da su na putu prema paklu. No, istina je da to oni već znaju.

  Poslanica Rimljanima 1:18-19 govori,
"Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. "

  Božji gnjev se već otkrio intuitivno unutar svake osobe. Svaki pojedinac u sebi ima znanje o Božjem gnjevu prema svakoj bezbožnosti i nepravednosti čovjeka. A neki se pitaju, kad bih mogao reći ljudima o dobroti Božjoj, što će ih potaknuti da shvate da su grešnici u potrebi za spasenjem? Pavlov odgovor bio je da oni to već znaju. U svojim srcima, ljudi već znaju da nisu dobri i da su grešnici u potrebi za spasenjem. Bit je u tome da ne moraš bombardirati ljude sa činjenicom da su grešnici, jer duboko u svojim srcima oni to već znaju. Ti bi trebao provesti neko vrijeme u ovoj činjenici kako bi mogao nadjačati argumentom i pogoditi tu nit u njihovim srcima, ali ne uvjeravajući ih i ograničavajući ih sa religioznim smiješ - ne smiješ. Pavao je rekao da ''to nije pravi pristup.''

 To je evanđelje - vijest gotovo previše dobra da bi bila istinita, a koju nam je Bog pribavio. To je spasenje za nas, po milosti, koje (ovlašćuje) opunomoćuje čovjeka da primi oproštenje grijeha, iscijeljenje tijela, oslobođenje od Sotoninog ugnjetavanja, i još mnogo toga. Mi ne moramo uvjeravati ljude da su grešnici, mi im trebamo pokazati izlaz iz toga. To je evanđelje!

  Trebaš li iscijeljenje? Sila iscijeljenja je u evanđelju. Treba li ti napredak u financijama? Sila financijskog prosperiteta jest u evanđelju. Trebaš li oslobođenje od demonskih utjecaja, od depresije, od sebe samog, od nečega drugog? Sila oslobođenja jest u evanđelju! Evanđelje je sila Božja. Ono je 'previše dobro da bi bilo istinito'.