Radost nije stanje bitka (postojanja); ono je stanje uma. Ljudi mogu biti sretni i onda kad je sve i svatko oko njih u nemiru. Mogu biti zadovoljni bez obzira na to kakve su financijske okolnosti. Istinska sreća i zadovoljstvo ne ovise o okolnostima.
Uzmimo Pavla kao primjer. Apostol Pavao napisao je poslanicu Filipljanima dok je bio u zatvoru u Rimu. Prije toga bio je dvije godine u zatvoru u Izrelu, jednu godinu u tranziciji za Rim i ne znamo koliko vremena u Rimu. Tu je bio suočen sa mogućim smaknućem.
Ipak, njegovo pismo Filipljanima najradosnije je od svih koje je napisao. U tom kratkom pismu 17 puta je spomenuo riječ radovati se. Kako je to moguće? Koja je bila Pavlova tajna? Poslanica Filipljanima daje nam ključ kojeg je Pavao koristio za postizanje takvog uspjeha.
U Filipljanima 4:11 Pavao govori,
'' ...ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. ''
Primjetite da je zadovoljstvo nešto što je apostol Pavao naučio. Ono ne dolazi po prirodi niti bez truda. Nitko od nas nije izišao iz maternice čitajući ili pišući; to smo morali naučiti kroz godine truda, Na isti način zadovoljstvo, koje je glavna komponenta radosti, mora biti naučeno. Ono ne dolazi na nas tako da nas spopadne, niti ga uhvatimo kao prehladu. Ono je stečena značajka.
Kako stičemo radost? Prvo, trebamo se suočiti sa onim što je unutra. Većina ljudi krene drugačijim pristupom. Žele se baviti sa vanjskim. Oni se mole za rješenje svojih problema i za to da samo dobre stvari i dobri ljudi dođu na njihov put. Dopustite da vam kažem: to se neće dogoditi!
Dok god smo u ovom svijetu imat ćemo teškoće (Ivan 16:33, ''... U svijetu imate muku...''). I ako živimo za Boga, imat ćemo progonstva (2.Tim.3:12, ''A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.'') Ako se nikada niste sudarili sa đavlom, to je zato što idete u istom smjeru. Kad se okrenete i počnete plivati prema struji, uvijek ćete naići na otpor. Ljudi i okolnosti mogu početi raditi protiv vas.
Ne možete uvijek upravljati onim što se događa izvana, ali možete potpuno upravljati onim iznutra kad se suočite sa otporom. Kad budete to razumjeli, otkrit ćete jedan od najvećih ključeva za radost. Kao dodatak, bit ćete na putu da uklonite tugu iz svog života.
Napisao sam malu knjigu po imenu '' Sebičnost: korijen svake boli ''. Tu sam pokazao kako je sebičnost zaista u korijenu svih naših boli. Znam da je ova tebleta mnogima teška za progutati. Ali to je zato što živimo u društvu koje je naučilo optuživati okolnosti i druge ljude, umjesto da je naučilo preuzimati osobnu odgovornost.
Na primjer, Izreke13:10 prilično jasno kažu da način na koji drugi postupaju sa nama nije korijen sukoba, nego da je to naša oholost (ponos):
'' Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. ''
(Prijevod iz Amplified Bible: ''Samo od oholosti dolazi sukob, a mudrost je sa onima koji primaju savjet.'')
Da nismo toliko zaljubljeni u sebe same, toliko ponosni i sebični, ne bismo bili toliko osjetljivi na sve stvari koje žuljaju sebe na krivi način. To zaista dolazi iz naše ljubavi prema sebi.
Jedna od od stvari koja najviše oslobađa svijet jest ljubav prema nekom drugom više nego prema samom sebi. A kad je Bog onaj kojeg više voliš, raduješ se kad se on proslavlja, čak ako se to događa i kroz tvoje trpljenje.
To je ono što je Pavao činio. U Filipljanima, poglavlje 1., apostol Pavao pokušavao je ohrabriti Filipljane. Oni su za Pavla bili posebni, a i on njima. U Filipljanima 4:15-16 Pavao je napisao da su upravo Filipljani bili jedina crkva koja mu je ikad išta dala nakon što je otišao od njih. Oni su to učinili ne samo jednom, nego dvaput, a učinili bi još da su znali gdje se nalazio.
Pavao ih je htio uvjeriti da je sa njim sve u redu. Kako je to učinio? Tako što im je napisao da je svo njegovo trpljenje napredovanje Kraljevstva nebeskog.
U Filipljanima 1:12-18 Pavao kaže,
'' A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. ''
To zvuči snažno! Pavao je ljubio Boga i napredovanje Njegovog kraljevstva više nego što je ljubio sebe. Ako bi kraljevstvo Božje bilo bolje od Pavlovog utamničenja, tada je bilo vrijedno toga. Kakav silan stav. Učinili bismo dobro ako bismo ga usvojili.
Kad su ti Bog i drugi ljudi važniji od sebe samog, tada si na dobrom putu prema sreći (radosti). Ali ako si sav omotan u sebe, napravio si veoma mali paket. I na tom mjestu leži prepreka broj jedan prema zadovoljstvu i radosti.