KAKO SAM SPASIO MALOG MRAVA Sve je pocelo ljetos, kada je nas stari smetljarnik dobio novog gazdu. Taj gazda je bio ambiciozni privatnik koji je od naseg smetljarnika htio napraviti profitabilni i atraktivni poslovni prostor. Kome su pare otisle, to ne znam, a ionako to nije moja stvar. Posto je smetljarnik bio u losem stanju, novi gazda je poduzeo prve korake ka sanaciji tog atraktivnog poslovnog prostora. U pocetku su to bili dani buke, silni piskutavi zvukovi busilice su odzvanjali cijelim mojim neboderom. Te dane je bilo bolje provoditi vani, jer je ionako bilo suncano vrijeme, idealno za setnju. Po noci nisu vrsili nikakve radnje. Odjednom u mom su se stanu pojavili mravi. Mislili smo da su ti prvi mravi dosli uz neko voce ili uz neke namjernice, ali nije bilo tako. Zakljucili smo da su mravi dosli sa pijeskom s kojim su obnavljali moj smetljarnik. Mravi su sve vise zauzimali stan. Nisu oni bili na svakom koraku, vec su imali svoje odredjene putanje kojima su se u koloni, jedan po jedan vukli jedan za drugim ka nekakvom, njima samo znanom cilju. Ponekad mi je bilo zanimljivo kad na zidu ugledam kolonu mravi, jer sam se tad znao duboko zagledati i posmatrati njihov neumoljivi mars. U sebi sam razmisljao sta bi bilo da su ljudi po pitanju discipline isti kao mravi. Svijet bi bio blagoslovljen. S vremenom su mravi skontali da u mom stanu ima hrane i odjednom su poceli da se kupe oko moga hljeba i oko nevjesto sakrivene hrane. U pocetku ja sam se ljutio na mrave ali kasnije postajali su mi sve simpaticniji. Ponekad sam znao da im dadnem secera pa da ih onako sa zadovoljstvom gledam i divim se njihovoj pojavi. U Kur'anu pise da su mravi posebna bica jer su vrijedni i odgovorni i da ih je zbog toga grjehota ubiti. Ja kao koliko toliko solidan vjernik sam se pridrzavao toga. Nisam imao snage da ih ubijem, iako sam bio u mogucnosti,jednostavno moje srce bi kapituliralo pred njihovom pojavom. Cak i uz cinjenicu da su uzimali moj hljeb ja sam ih cuvao. Tako smo se ja i mravi navikli da zivimo jedni pored drugih. Oni su imali svoje koridire i ponekad su mi pokrali hljeb i nista vise, a ja ih nisam dirao. Nasli smo jezik razumjevanja koji je prirastao nasim srcima. Bila je jedna predproljetna noc sa svim svojim carima. Ja sam bio pospan i zarko sam zelio da se docepam svoga kreveta. Po pravilu, uvijek operem zube prije spavanja. I te noci sam se toga pridrzavao. Usao sam u banju, uzeo cetkicu i kaladont i stavio kaladont na cetkicu. Umornim i pospanim potezom ruke sam otvorio slavimu. Zustra voda je splasnula i hrabro se suocila za mojom kadom. U kadi se nakupilo vode i ja sam slucajno pogledao u dno kade. Iznenadni dolazak vode je uhvatio malog mrava koji se u tom trenu nalazio u kadi. Voda je bila jaca od njega i vukla ga je ka odvodu. On se predajnicki komesao i primjetno se pomirio sa sudbinom da ce zivot okoncati u smrdljivim kanalima moga grada. Ja, onakav usporen i uspavan, sam brzo reagovao. Brzo sam pruzio prst i njima zakacio malo mrava kojeg je dijelilo sam pet centimetara od sigurne smrti. Mrav je bio spasen. Mnogo misli je prostrujalo kroz moju glavu, npr. da sam ga svjesno pustio sda ode u kanalizaciju, ja bih bio odgovoran za smrt jednog bozijeg stvorenja. Moj bi zivot dobio jedno sitno opterecenje koje ne bi bilo jako ali bi ipak boljelo. Mrava sam spustio na kutiju i posmatrao da.Moglo se vidjeti da je bio u soku i da nije vjerovao da je ostao ziv nakon situacije u kojem mu je smrt bila neizbjezna. Brzo se oporavio i prikljucio se svom konvoju. Ja sam bio sretan i produhovljen jer sam znao da sam ucinio dobro djelo. Sa osmijehom na licu i zadovoljne duse sam legao u krevet. Malo sam ramisljao polahko utonuo u mirni san. Danas moj smetljarnik tj. atraktivni poslovni prostor jos nije otvoren i za jos vremena nece biti otvoren. Ali, nema veze, meni je taj prostor donio jednu vrstu zadovoljstva. Nekima su mravi najveca napast ali, meni, oni su meni ipak nesto posebno.