Osnovna obrada promatranja 

Trenuci promatranja zapisuju se u svjetskom vremenu (Universal Time ili UT). Radi lak�eg usporedjivanja udaljenih vremenskih trenutaka istra�iva�i promjenljivih zvijezda odredjuju trenutke promatranja po tzv. julijanskim danima. Julijanski dan je redni broj srednjeg sun�evog dana koji se po�inju ra�unati 1. 1. 4713 godine prije Krista s time da je grini�ko podne zadr�ano za po�etak dana. U tab. 3 imamo broj julijanskih dana na po�etku svake godine u razdoblju od 1996 - 2007.
Tab. 3. Broj Julijanskih dana na po�etku godine (na tzv. nulti dan sije�nja) za razdoblje od 2000. - 2010. godine. Vrijeme se odnosi na srednje grini�ko podne.
Tab. 4. Pretvaranje sati i minuta u dijelove dana (do prve decimale).
Neka je npr. promatranje izvr�eno 3. velja�e 1998. godine u tab. 3 nadjemo da je po�etni "nulti" dan za 1998. godinu 2451814 JD na njega dodamo 34 dana protekla od po�etka godine i dobijemo da je za na� datum broj julijanskih dana jednak 2451848. Nakon toga pretvaramo s potrebnom to�no��u interval vremena koji je protekao od podneva u djelove dana. Podaci u tab. 4 omogu�uju nam pretvaranje trenutaka promatranja u dijelove dana do jedne decimale (�to je kod dugoperiodi�nih promjenljivih sasvim dovoljno). Tako npr. u koliko je promatranje od 3. velja�e 1998. g. u�injeno u 22 sata UT (23 sata po srednjeevropskom vremenu) zna�i da je od podneva proteklo 10 sati, �to je izra�eno u dijelovima dana 0,4 pa zapisujemo 2451848,4 JD. Medjutim, u koliko je promatranje u�injeno istog dana (3. velja�e) ali ujutro, npr. u 3 sata UT (dakle prije podneva) tada bismo imali 2451847,6 JD.  
Za zvijezde koje brzo mijenjaju svoj sjaj vrijeme se zapisuje s to�no��u od minute. Za dugoperiodi�ne i spore nepravilne te polupravilne promjenljive dovoljna je to�nost od 0,1 - 1 dan. Ako je zvijezda koja se prou�ava kratkoperiodi�na (s periodom manjim od 3 dana), potrebno je uzeti u obzir orbitalno kretanje Zemlje, jer se zbog njega udaljenost od Zemlje do zvijezde u toku godine periodi�ki mijenja. Ta se operacija naziva svodjenjem ka centru Sunca. Popravak koji moramo dodati trenutku promatranja izra�unava se po formuli: 
Kada imamo vi�e pojedina�nih podataka o sjaju promjenljive, mo�emo pristupiti konstruiranju krivulje sjaja, koja predstavlja najva�niji rezultat cjelokupnog rada. Na horizontalnu os (apcisu) se nanosi vrijeme promatranja, naj�e��e u julijanskim danima a kod kratkoperiodi�nih zvijezda mo�e i u svjetskom vremenu (sati i dijelovi sata). Na vertikalnu os (ordinatu) se stavljaju vrijednosti sjaja u prividnim veli�inama. Sa krivulje je mogu�e odrediti linearne parametre kao �to je period promjene sjaja (obi�no se daje u danima), trenutke maksimuma za fizi�ki promjenljive, odnosno minimuma za pomr�inske zvijezde koji se daje u julijanskim danima, amplitudu promjene sjaja i dr.  
Kod periodi�nih promjenljivih (eklipsne, cefeide, kratkoperiodi�ne tipa RR Lyr), odnosno zvijezda koje imaju manje vi�e stabilne cikluse promjenre sjaja (miride), trenuci ekstrema (minimuma ili maksimuma) povezani su
jednad�bom:
gdje je M0 - po�etni trenutak ekstrema, P - period, E - cijeli broj (broj proteklih perioda izmedju ME i M0). Ova formula omogu�uje nam sastavljanje efemerida na osnovi poznatih M0 i P (mogu se na�i u svakom boljem katalogu promjenljivih zvijezda), odnosno predvidjanje ekstrema. Razlike izmedju promatranog i izra�unatog ekstrema nazivaju se O - C odstupanja, koja mo�emo zapisati kao:
Ovaj sustav, rje�avamo metodom najmanjih kvadrata i na�av�i popravke M0 i P, ispravljamo po�etnu formulu. Kao kona�ni rezultat dobiva se po pobolj�anoj formuli nova efemerida i nalaze kona�ne O-C razlike.  

Kao �to smo vidjeli, promjenljivih ima mnogo i raznih tipova, pojedini tipovi imaju specifi�nosti koje zahtjevaju slo�ene metode obrade. Medjutim, svatko tko se upu�ta u ova promatranja mo�i �e znanje pro�iriti stru�nom literaturom i usavr�iti svoja promatranja i obradu. Usporedbom s poznatim podacima mogu�e je ocijeniti to�nost vlastitih promatranja ako se radi o po�etni�kim promatranjima sjajnijih zvijezda ili potvrditi odnosno korigirati podatke slabije istra�enih promjenljivih zvijezda za �to je potrebno mnogo rada, iskustva, a i sre�e da smo odabrali "pravu" zvijezdu. No, svakako, i slaganje s poznatim vrijednostima i dobivanje vlastite krivulje promjene sjaja predstavlja uspje�an rezultat promatra�kog rada.
LITERATURA
 
Cesevi�, V. P., Peremenie zvezdi i  ih nabljudanie, Nauka, FML, Moskva 1980.
Fonovi�, M., Promjenljive zvijezde, Priroda, Vol. 80 and 85, No. 765 and 820-821 HPD, Zagreb 1995. Fonovi�, M., Vizualno opazovanje spremenljivih zvezd, Spika, Vol. 6 No. 9 Cambio, Ljubljana 1998. Fonovich, M., Foster G., Variables of class M, similar to Mira Ceti, The Journal of the AAVSO, 25, No. 3 p. 58., Cambridge 1997.
Henden, A. A., and Kaitchuck, R.H., Astronomical Photometry, Van Nostrand Reinhold 1982. Hoffmeister, C., et al., Variable Stars, Springer-Verlag, 1985. H�bscher, J., Einf�hrung in die visuelle Beobachtung Ver�nderlicher Sterne, Berlin 1986.
Kholopov, P. N. (ed.), General Catalogue of Variable Stars, Fourth Edition, Vols I-III, Nauka, Moscow 1985-97.
Levy,  D. H., Observing Variable Stars, Cambridge University Press, 1989.
Percy, J. (ed.), The Study of Variable Stars using Small Telescope, Cambridge University Press, 1986. Rosino, L., Le Stelle variabili, Tipografia Compositori, Bologna 1980.
...Variable Stars, Webb Society Deep-Sky Observers Handbook, Vol. 8., Enslov publ. Inc., Hillside 1990.
Hosted by www.Geocities.ws

1